FARSA U NEGOSLAVCIMA: “PA NJIH VAM SVAKE GODINE ZOVU U POLICIJU, OBIČNO UOČI VUKOVARSKE OBLJETNICE, UVIJEK IH PUSTE”
Dan nakon što su devetorica njihovih sumještana privedena, a dvojica potom i kazneno prijavljena zbog sumnje da su počinitelji ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima na Ovčari u studenome 1991., mještani Negoslavaca, sela nedaleko od Vukovara i u neposrednoj blizini same Ovčare, inače nastanjenog pripadnicima srpske zajednice, nisu pokazivali nikakve znakove iznenađenja ovakvim razvojem događaja, piše Slobodna Dalmacija.
Ne zato što smatraju da su njihovi susjedi nešto skrivili, već zato što su isti ti ljudi već godinama, kako nam kažu, često bili pozivani na razne informativne i obavijesne razgovore u policiju zbog zbivanja na Ovčari u studenome 1991.
– To vam se najčešće događa uoči vukovarske obljetnice. Tada se uglavnom isti ljudi pozivaju na razgovore u policiju i vrlo brzu budu pušteni. Ovo je prvi put, koliko ja znam, da je netko i uhićen i da je podnesena kaznena prijava – kaže jedan Negoslavčanin s kojim su novinari Slobodne Dalmacije razgovarali u centru sela, koji po službenim brojkama ima oko 1400 stanovnika, ali sugovornik misli da ih je danas upola manje.
PARAVOJSKA
Kaže kako je policija, u srijedu ujutro upala u obiteljske kuće Draženka Đokića (57) i Vojina Krstića (72), stavila im lisice i odvela ih. Ostalu sedmoricu mještana su, pak, priveli samo zbog informacija o djelovanju navedene dvojice. To se u konačnici i potvrdilo u četvrtak kada su i policija i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku objavili da su podnijeli kaznene prijave protiv Đokića i Krstića, ne navodeći njihova imena, zbog sumnje da su po dolasku autobusa koji su iz vukovarske bolnice nakon pada grada na Ovčaru dovezli ranjene branitelje i civile ”protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog običajnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima, zajedno s drugim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi, sudjelovali u tjelesnom ozljeđivanju zarobljenika i nečovječnom postupanju na način kojim se vrijeđa njihovo dostojanstvo, pa su tako zajedno s drugim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi formirali špalir kroz koji je bilo primorano proći od izlaska iz autobusa do ulaska u hangar najmanje 200 zarobljenika, a zatim su ih svi zajedno tukli kundacima pušaka, drvenim palicama, šipkama, štakama, rukama i nogama po različitim dijelovima njihovih tijela.“
Đokića i Krstića se, dakle, sumnjiči da su sudjelovali u zlostavljanju zarobljenika. Ne i za kasnija ubojstva nesretnih ljudi koji su potom bačeni u masovne grobnice, pri čemu se za njih 60-ak i danas traga. Negoslavčani nam kažu da su oba uhićenika te 1991. bili zaposlenici Vupika, koji je upravljao farmom na Ovčari. Govori nam to i Dušan Jeckov, načelnik ove Općine već četvrti mandatg za redom.
– Prvo želim reći kako smo mi prvi apsolutno za to da se svaki ratni zločin procesuira i kazni sukladno zakonu. Bez obzira na ime, prezime ili nacionalnost počinitelja – kazao je Jeckov i nastavio:
– No, ovdje imamo situaciju da se već godinama jedni te isti ljudi redovno pozivaju na obavijesne razgovore, što definitivno iscrpljuje i njih i njihove obitelji, ali ujedno i nas kao srpsku zajednicu te utječe i na ukupnost hrvatsko-srpskih odnosa. Ti ljudi nikada nisu bježali odavde, nisu bježali ni od poziva. I sada bi se odazvali da su ih pozvali, a ne ovako u rano jutro uhićivali. Ovo traje već predugo i moj je apel da se te stvari već jednom riješe. Jednom zauvijek – govori Jeckov, dodavši kako je preko 1500 optužnica podignuto protiv Srba za ratne zločine.
– Mislim da je krajnje vrijeme da se napravi revizija tih slučajeva i da se oni za koje postoje dokazi procesuiraju, a drugi oslobode sumnje. Konačno, nismo ni mi zadovoljni procesuiranjem ratnih zločina nad Srbima na vukovarskom području tih nesretnih mjeseci. Po tom pitanju se ništa ne radi, a bilo bi korektno da se i tome jednako pristupa. Možete misliti kako je i članovima njihovih obitelji – rekao je Jeckov, istaknuvši i kako su mu neki od privedenih kazali da je ispitivanje na trenutke bilo i nekorektno, ali uglavnom je prošlo bez većih zamjerki.
LIKVIDACIJE
Kad je riječ o uhićenicima, Negoslavčani nam kažu da je Krstić rođen u ovom selu, dok je Đokić u njega doselio kao dijete s roditeljima iz BiH, te je do danas ostao u njemu iako ima i državljanstvo BiH. U mladosti je igrao nogomet, a vodio je i kafić na igralištu. Danas je poljoprivrednik. Đokić je, inače, bio i svjedok na beogradskom suđenju za ratne zločine na Ovčari. Tamo je ispitivan na okolnosti saznanja o ubojstvu hrvatskog branitelja Damira Kovačića, koji je likvidiran na Ovčari. Za njegovu smrt sudilo se Đokićevom šogoru Miloradu Pejiću, a Đokić je u svom svjedočenju rekao kako je Pejić inkriminiranoga dana došao u njihovu kuću u Negoslavcima gdje je dovezao Živka Vilenicu, koji je opsadu Vukovara proveo u samome gradu i koji se nalazio u jednom od autobusa koji su dovezeni na Ovčaru, a onda se vratio na Ovčaru, jer ga je, kako je rekao Đokić, Vilenica zamolio da pokuša spasiti Kovačića, budući da mu je ovaj pomagao dok je bio u Vukovaru.
No, Pejić se navečer vratio i rekao da nije mogao ništa učiniti. Poslije se ispostavilo da je Kovačić likvidiran s time što je Pejić za to optužio drugog pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, a ovaj njega. Đokić je, inače, u svom selu bio zapovjednik jednog voda Teritorijalne obrane. U svjedočenju na sudu u Beogradu nije govorio ništa o svom boravku na Ovčari u dane kada su tamo ubijani i mučeni ratni zarobljenici.
Krstić je, pak, prema nekim izvorima prijašnjih godina četiri puta bio na informativnom razgovoru u Osijeku. Ova su uhićenja rezultat rada Radne skupine za istraživanje ratnih zločina MUP-a čijim je radom za zločine počinjene u Domovinskom ratu tijekom 2018. i 2019. godine kazneno prijaviljeno 49 osoba zbog počinjenja ukupno 53 kaznena djela iz skupine kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, na štetu 352 oštećenika.
