‘GDE ĆEŠ, BRE?’ Branitelji u operaciji Bljesak nabasali na četnika: ‘Bio je uvjeren da smo njegovi’
Na današnji dan 1995. godine započela je vojno-redarstvena operacija “Bljesak” u kojoj su snage Hrvatske vojske i policije oslobodile okupirano područje Zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija, a u operaciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca.
Obzirom da je ovo područje godinama stenjalo pod okupacijom, uspavani neprijatelj ni u ludilu nije očekivao brzinsku operaciju koja ih je zatekla potpuno nespremne, a i preplašene.
Munjevita akcija i 1.500 zarobljenih neprijatelja
Čak tri korpusa sa četiri tisuće ljudi već se prvoga dana dalo u bijeg, a zajedno s njima u BiH je prebjegao i zapovjednik korpusa. Hrvatskoj vojsci predalo se 1.500 srpskih vojnika, više nego sveukupno u Domovinskom ratu.
Damir Badanjak, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao bivši pripadnik specijalne policije “RIS” Kutina i sudionik operacije Bljesak, prava je riznica sjećanja na kompletan ratni put ove postrojbe, a gotovo fotografski pamti detalje iz ove akcije. Kao jedan od onih koji su među prvima ušao u Okučane, prisjetio se atmosfere uoči polaska:
“VRO Bljesak bila je samo još jedna stepenica do konačne pobjede u Domovinskom ratu. Znali smo da je samo pitanje vremena kada će se rješavati pitanje Zapadne Slavonije, a obzirom da smo mi bili ‘ljudi iz šume’, odnosno terenci, jednostavno smo u zraku osjetili da će se ubrzo krenuti. Priprema je bila rutinska, a kad iznenada dobijemo nove gojzerice ili opremu, znamo smo da nam ‘ne gine’ teren. Osim toga, bila je već ’95. i iza nas je bilo debelo iskustvo ratovanja. Kada zapovjednik kaže ‘idemo’, mi onda bez puno pitanja idemo”, kaže naš sugovornik.
“Bog nam je bio najveći saveznik”
Badanjak pamti 28-kilometarsko pješačenje po nepristupačnom, miniranom području:
“Mi smo bili vrlo stabilna postrojba, a na ruku nam je išlo i to što su neki pripadnici bili sa ovoga područja i teren im je bio poznat. Ali, nije sve išlo glatko. Kada smo došli do njihovih položaja, mislili smo da je to riješeno. Međutim, iz rovova su nas sasuli rafali i ja jedino mogu zahvaliti Bogu kojeg smatram našim najvećim saveznikom da tada nitko od nas 120 nije ni okrznut.”
Ovaj bivši pripadnik “RIS”-a kaže kako nije jednostavno opisati atmosferu pri ovakvim vojnim operacijama. Pucanje na sve strane, puzanje od bukve do bukve, kaos, odlazeći kamioni, bježanje, civili…
Susret s “Belim orlovima”
“Ne postoji taj film koji može dočarati ono što uistinu tada osjećate u sebi. Potpuno rastrojstvo … Pred nas je kao u nekom skeču iskočio četnik i pitao nas “momci, šta je ovo?” To su situacije na koje vas nitko ne može pripremiti. Isto tako, pred nama se zaustavio četnik iz Belih orlova u džipu. Obzirom da nismo imali oznake, bio je uvjeren da smo njegovi. Jedan moj suborac ga u šali upita ‘gde ćeš, bre?’ A on mu je odgovorio ‘idem na Belu Stenu da kažem našima da se povuku.’ Taj suborac koji ga je zaustavio rekao mu je ‘ma, ideš ti u pi*ku materinu!’
Još jedan pripadnik specijalne policije “RIS” Kutina, Siniša Trstenjak, prisjetio se dramatičnih trenutaka ove operacije.
“01. svibnja u 5 sati ujutro, krenuli smo prema Okučanima. Prvi ‘bliski susret’ sa neprijateljem imali smo već u sedam sati. Moram priznati da smo imali muke oko probijanja prve crte… Energično su se branili liniju i dobrano nas namučili, ali nismo odustajali. Imali smo nevjerojatan elan i želju za oslobađanjem Zapadne Slavonije.”
“Spasili smo srpsku ženu s djetetom, a njezin je muž bio na drugoj strani”
Opisao nam je kako su, probijajući se dalje kroz sela, ulazili iz jednog okršaja u drugi:
“Borbe su trajale sve do okučanskog Benkovca… Tamo smo pričekali da se povuku srpski civili koji su traktorima napuštali sela. Imali smo obzira prema njima, ipak je postojalo nekakvo suosjećanje sa ljudima koji nisu izravno sudjelovali u ratu. Sjećam se da smo naletjeli na jednu ranjenu, preplašenu majku sa djetetom. Zvala se Nada Komlenac i bila je iz Pakraca, a njezin suprug je ostao ‘braniti Pakrac’. Smirili smo je, sanirali njezine ozljede i otpratili je kamo je krenula”.
O humanosti u “Bljesku”, Trstenjak je posvjedočio još jednim događajem. Zajedno sa još trojicom suboraca, uletio je izravno u četničku zasjedu.
“Bio je to trenutačan i izravan okršaj. Likvidirali smo dvojicu, a ovima koje smo ranili smo previli i sanirali rane, nakon čega smo ih zarobili. Jedan od njih je bio Rade Čokorac iz Rajića koji je u Haagu svjedočio o humanosti u ratu”.
