Generali u izobilju: Je li Hrvatska zaboravila svoje prve branitelje

Hrvatski generalski zbor je udruga osnovana od strane umirovljenih generala i visokih časnika Hrvatske vojske s ciljem očuvanja dostojanstva Domovinskog rata, promicanja istine o događajima iz tog razdoblja, te zaštite prava branitelja i veterana. Udruga također služi kao platforma za okupljanje bivših visokih vojnih dužnosnika i promicanje njihovih aktivnosti u društvenom, političkom i kulturnom kontekstu Hrvatske.

Hrvatski generalski zbor često javno iznosi mišljenja i stavove o pitanjima vezanim za sigurnost, nacionalnu obranu i prava branitelja, posebno kada je riječ o zakonodavnim promjenama koje mogu utjecati na branitelje i vojsku. Tijekom godina, članovi udruge uključivali su se u razne javne rasprave o nacionalnoj sigurnosti, odnosu prema braniteljima, te su aktivno sudjelovali u projektima koji promiču sjećanje na Domovinski rat.

Udruga se često zalaže za poštovanje i očuvanje dostojanstva svih koji su sudjelovali u obrani Hrvatske, a posebno se suprotstavlja svakoj relativizaciji povijesti Domovinskog rata ili umanjivanju zasluga branitelja. No, je li to sve istina i što se može pročitati između redova. 

Osvrt na počasno članstvo Dragana Primorca u Hrvatskom generalskom zboru (HGZ) otvara mnoge rasprave o njegovim zaslugama i ulozi u Domovinskom ratu. Primorac je, prema navodima HGZ-a, počasno članstvo dobio zbog svojih postignuća na polju forenzike, no brojne braniteljske udruge i veterani primijetili su kako on aktivno opravdava svoj status dragovoljca, iako nije bio na prvoj crti bojišnice. Ova situacija postavlja pitanje kriterija za počasno članstvo u udruzi koja okuplja one koji su imali ključne vojne uloge u obrani Hrvatske.

Tajming dodjele počasnog članstva dodatno je izazvao negodovanje. Predsjednik HGZ-a, general Marinko Krešić, izjavio je kako je odluka donesena još u svibnju ove godine, kada se navodno nije znalo da će Primorac postati HDZ-ov kandidat za predsjednika. No, činjenica da su na ceremoniji bili prisutni visoki dužnosnici HDZ-a, uključujući dva potpredsjednika Vlade tj. dva ministra, sugerira povezanost s trenutnom političkom situacijom. Kritičari su primijetili da bi premijer vjerojatno također bio prisutan da nije bio spriječen.

Među braniteljima se postavlja i pitanje: je li HGZ ikada počasno članstvo dodijelio stvarnim dragovoljcima koji su u trapericama i tenisicama 1990. krenuli u obranu domovine? Ti ljudi su se borili iz čiste želje za slobodnom Hrvatskom, ne očekujući nikakve činove ni priznanja. Dapače, samo nekoliko dana prije dodjele, predsjednik HGZ-a Krešić javno je kritizirao Primorca zbog njegovih izjava o generalu Tihomiru Kundidu i pozivu generalima za neposluh, no ubrzo nakon toga promijenio je stav. Iako HGZ tvrdi da tada nisu znali za Primorčevu kandidaturu, činjenica da se dodjela održala sada, kada je to već poznato, dovodi u pitanje nepristranost odluke. Kritičari smatraju da je HGZ imao priliku prolongirati dodjelu, pogotovo s obzirom na to da se čekalo pola godine.

Postavlja se i šire pitanje generalskog zvanja: danas se broj generala u Hrvatskoj znatno povećao u odnosu na rane dane rata, kada su na bojištu bili mladi i hrabri ljudi bez činova. Tih ranih dana, dok su se branitelji borili u Pakracu, na Plitvicama, u Borovu Selu i drugim mjestima, generala gotovo nije bilo. Tada su na prvim linijama bili ljudi poput Željka Sačića, Marka Lukića ili Ivice Šafarića Ninđe, prvog zapovjednika obrane Vukovara, Ivice Arbanas Lipog  i drugih nižih časnika koji su se borili rame uz rame s mladima, a generalski čin tada nije bio lako dostižan.

Napoleonova slavna izjava da bi sa sto tisuća Hrvata pokorio svijet postaje ironična kad se danas čini da se broj generala stalno povećava, a vojnika sve manje. Generalski činovi sve više nalikuju povlasticama za zasluge koje nemaju veze s bojišnicom. Branitelji naglašavaju kako su oni, u želji za slobodnom i neovisnom Hrvatskom, ratovali ne tražeći činove, a posebno su osjetljivi na sadašnje dodjele počasnog članstva onima koji nisu dijelili njihova iskustva. U svjetlu tih okolnosti, Primorčeva želja za statusom dragovoljca doima se kao pokušaj usklađivanja s "ratnim putem" koji se lako piše na papiru, dok stvarna iskustva na bojišnici često ostaju bez takvog priznanja.

Gorčina među braniteljima nastala je zbog olakog članstva u HGZ-u, do kojeg oni s ratnim zaslugama nisu uvijek mogli doći. Takvi slučajevi izazivaju ozbiljna pitanja u braniteljskoj zajednici. Konačno, pitaju se i predstavnici Domovinskog pokreta hoće li podržati HDZ-ovog predsjedničkog kandidata, budući da ovaj čin HGZ-a pojačava sumnje u političke motive i povezanost s HDZ-om, što mnogim braniteljima stvara dodatno nezadovoljstvo i potkopava vjerodostojnost tih odluka.