Glasnović: Živimo u svijetu opisanom kao u Orwellovoj fiktivnoj distopiji ‘1984’

Napad domaćih šampanjac-socijalista i genetskih anarhista na saborskog zastupnika Nikolu Grmoju svjedoči nadolazeću propast Zapada koji tone u močvari moralnog relativizma.

Živimo u svijetu opisanom kao u Orwellovoj fiktivnoj distopiji “1984” gdje laž postaje istina, a istina laž. Činjenice ne zanimaju liberalne pudlice poput npr. mentalnih Jugoslavena, Bojana Glavaševića i Daria Hrebaka.

Svijet u kojem djeca sudjeluju u gay-paradama i u kojem se žene opisuju kao ‘osobe koje rađaju’, njima je sasvim prihvatljiv. LGBT lobi upotrebljava isti obrazac za pranje mozga koji je već viđen u Sjevernoj Koreji i komunističkoj Kini. Tako su najopasniji ljudi na svijetu liberalni bijelci počevši od Marxa do Matića Freda.

Profesor filozofije na Princetonu, Peter Singer napisao je: “Novorođenčad nemaju osjećaj poimanja svojeg vlastitog postojanja, zbog toga se ubojstvo novorođenčadi ne može izjednačiti s ubojstvom odrasle osobe.” Kad ovako razmišljaju sveučilišni profesori, onda ne čudi sljepoća duše gore navedenih moralnih relativista, njihov metalni sklop je reguliran kao termostat na mikrovalnoj pećnici. Ne čudi ni stav Daria Hrebaka, čiji je voljeni vođa njegove stranke bio titojugend koji je dobio bruh od nošenja štafete.

Odavno je poznato, ali nije i prihvaćeno u državi koja ima 25 (!) Društava Maršala Tita, da je Krvavi bravar bio pedofil koji je oženio djevojčicu od 14 godina. Grmoja se ne treba bojati praznih prijetnji jer to su većinom moralne i fizičke kukavice ili učenici Goldsteina, Jakovine ili Klasića kojima mater još uvijek donosi doručak u krevet. Oni su dokaz da mozak može živjeti bez kisika do 30-e godine života.

LGBT festival je 2013. godine u Zagreb doveo Gerta Hekmu, zagovornika legalizacije pedofilije. Čovjeka koji promovira kako pedofiliju treba legalizirati i koji se zalaže da zakonski budu dopušteni spolni odnosi s desetogodišnjacima.

Hekma, u čijoj paroli: “Pedofilija je ljubav prema dječacima, snizimo dobnu granicu!” – nitko od vladajućih ne vidi problem, dapače taj festival s bolesnikom Hekmom u glavnoj ulozi financiran je tada javnim novcem iz državnog proračuna. Za taj festival Ministarstvo kulture je dalo 140 tisuća kuna u okviru financiranja trogodišnjih programa.

Nakon svega, naš presvijetli vođa optužuje Grmoju za huškanje, s čim mu indirektno poručuje kako je dobio što zaslužuje. U svakoj normalnoj državi, svatko, a posebno jedan premijer osudio bi ponašanje ‘hrabrih’ pojedinaca koji prijete ubojstvom djece, osudio bi nasilje i pozvao na dijalog, zaštitu i intervenciju institucija.

Umjesto toga on im, vrijeđajući i ismijavajući Grmoju zbog svojih egoističnih političkih poena za koje nije ni mjesto ni vrijeme, daje vjetar u leđa za njihov bolesni performans. Trebaju li prijetnje prijeći u djelo da bi on reagirao ili će se i od toga ograditi kao i od svega do sada?

Čija to politika već godinama huška branitelje da dižu ruku na sebe, da manjine vladaju, da se glasovi i diplome kupuju, a braniteljska odličja prodavaju, da se istina cenzurira, a laž u celofan pakira, da se povijest falsificira, da nam mentalnim sklopom komunizma još uvijek mažete oči, da se iz svojih fotelja rugate hrvatskom narodu…

Dok je u Bugarskoj Komunistička partija proglašena kriminalnom organizacijom, u Hrvatskoj su pripadnici te kriminalističke organizacije i njihovi mentalni nasljednici preuzeli sve poluge vlasti. Tko to huška i tko je odgovoran? Dok banalizirate i ismijavate prijetnje smrću prema Nikoli Grmoji i njegovoj obitelji za vas & Co. vrijede druga pravila, dovoljan vam je uzvik nekoga iz mase, a Pupavcu limun i dvije girice da bi netko bio priveden.

Huškate hrvatski narod na drastične poteze pa se nakon toga ograđujete kao da to nije do vas, uvijek je do nekoga drugoga.
U vojničkom žargonu završavam s Orwellovim citatom koji precizno opisuje današnje stanje: “Dok su nekada svi bitniji vojskovođe bili na bojnim poljima izravno među svojom vojskom i borili se rame uz rame, danas više nije takav slučaj.

Dapače, najveći ratni huškači i spletkaroši često nisu ni osjetili rata već iz svojih udobnih fotelja upravljaju sudbinama svojih stanovnika i pregovaraju s neprijateljem iza zatvorenih vrata “, komentirao je Željko Glasnović na facebook.