Glasom branile Domovinu: priča o hrabrim ratnim novinarkama

Glasom branile Domovinu – priča o hrabrim ratnim novinarkama

BJELOVAR – Na obilježavanju Dana Grada Bjelovara i Dana bjelovarskih branitelja, 29. rujna, bjelovarska je publika imala priliku pogledati dojmljiv dokumentarni film „Moj glas, moje oružje“, koji donosi potresne, ali i nadahnjujuće priče žena čiji su glasovi u najtežim danima Domovinskog rata prenosili istinu, hrabrost i nadu.

Film, nastao prema projektu Dubravke Vukoja, uz njezino sudjelovanje te priče Verice Mađer, Ruže Orešković i Vesne Orešković, otkriva koliko je glas novinarki bio važan u vremenu kad su vijesti značile život. U produkciji HRT-a i uz potporu Vijeća za elektroničke medije, film podsjeća da se Domovina branila ne samo na bojišnicama nego i – riječima.

Gradonačelnik Bjelovara Dario Hrebak uoči projekcije istaknuo je da je uloga žena u Domovinskom ratu neprocjenjiva:

– Najbolje činjenice su one koje govore ljudi – kroz svoje živote i sudbine. Žene u Domovinskom ratu dale su nemjerljiv doprinos, a njihova uloga nikako ne smije biti podcijenjena. Ovakvi filmovi čuvaju istinu od zaborava.

Glasovi koji su hrabrili i branili

Ratne reporterke nisu imale ni štit ni oružje – samo mikrofon i hrabrost.
Verica Mađer, tadašnja radijska novinarka iz Osijeka, prisjetila se:

– Nismo znali što je rat, ni što znači biti ratni izvjestitelj. Ali trudili smo se prenijeti istinu. Nisam razmišljala o sebi ni o opasnosti. Bila sam majka dvoje male djece, ali istina je bila važnija.

Dubravka Vukoja kaže kako su „preko noći postale ratne novinarke“:

– Dragovoljno sam se prijavila. Htjela sam na ratište, ali sam dobila zadatak osnovati ratni radio u Grubišnom Polju. Iz ničega smo napravili sve. Kao mlada majka, djecu sam ostavila na sigurnom i krenula raditi svoj dio za Domovinu. Hvala Bogu, žive smo, ali mnogi naši kolege nisu. Danas imamo slobodnu Hrvatsku i nismo radile uzalud.

Za Ružu Orešković iz Otočca ratno novinarstvo bilo je život iz dana u dan:

– Sve se događalo munjevito. Bilo je važno slati vijesti, ne dizati paniku, ali ostaje spoznaja da smo i glasom branili svoje gradove.

Posebno je dirljiva priča Vesne Orešković, tada mlade djevojke iz Vukovara:

– Nisam znala nositi oružje, ali sam znala pružiti otpor svojim glasom. Od ljeta do pada Vukovara to je bilo moje ratno novinarsko iskustvo. Nikad se nisam vratila toj profesiji, ali to vrijeme ostaje zauvijek u meni.

Film koji čuva sjećanje

Projekcija filma u bjelovarskom kinu izazvala je snažne emocije. Publika je s poštovanjem slušala svjedočanstva žena koje su tada, bez oružja u rukama, bile glas branitelja, oslonac civilima i glasnici istine.

Njihove priče podsjećaju da su Domovinski rat vodili ne samo vojnici na bojišnicama nego i liječnici, medicinske sestre, novinari – i žene koje su svojim glasom, istinom i hrabrošću branile Hrvatsku.

„Moj glas, moje oružje“ film je koji svjedoči kako se Domovina branila i riječju i glasom. Hrabrost ovih žena zauvijek ostaje zapisana u povijesti, a njihov glas i danas odjekuje kao opomena i podsjetnik – na istinu koju ne smijemo zaboraviti.