Goričanka Maja ide put Ukrajine, sedam vozila iz Gorice priključuje se konvoju: "Mama, moramo im pomoći"

Goričanka Maja Belić širom je otvorila vrata svog ureda FM print-a u centru Gorice gdje svakodnevno prikuplja pomoć za unesreće stanovnike Ukrajine. No, otvorila je širom i svoje srce te će se u subotu i sama uputiti prema ukrajinskoj granici kako bi pomogla ljudima u nevolji. Organiziralo se dosad sedam vozila iz Velike Gorice koja će se priključiti velikom konvoju koji iz Hrvatske kreće prema Ukrajini. Kad dođu do granice planiraju u vozila prihvatiti ljude i prevesti ih u Hrvatsku gdje im je osiguran smještaj.

-Zasad idemo sa sedam kombija i terenaca iz Velike Gorice. Vozimo i volontere koji će ostati na granici pomagati. Ostavit ćemo ih na jednom od graničnih prijelaza. Poanta je da nam vozila budu prazna za ljude koji su legalno prošli granicu. Imamo ljude koji nas čekaju tamo – ispričala nam je Maja.

Kaže kako im smjernice za put pružaju Ministarstvo i ukrajinsko veleposlanstvo, a u humanitarnu akciju se uključuju ljudi dobra srca iz gradova diljem Hrvatske, pa tako i iz Velike Gorice koji odlaze na put vlastitom voljom i sredstvoma. Podršku akciji pružili su građani, Taxi Bračić, Burek Jura i drugi.

-Svjesna kako u svoj mali auto ne mogu smjestiti ni manju obitelj nazvala sam prijatelja Damira Bračića koji ima kombi vozilo za prijevoz putnika i rekao je da želi se uključiti. Kombi po kombi, vozilo po vozilo i kolona duga se skupila. Od strane veleposlanstva i MUP-a informirani smo da rutu puta i detalje ne govorimo. Priključuje nam se putem konvoj iz Zadra, Rijeke, Kutine, Novske, Vukovara, Đakova-kaže nam Maja.

Skupljaju se potrepštine za djecu na granici

Sa sobom će na put ponijeti i namirnice potrebne unesrećenim ljudima koji ih čekaju na granici, a posebna je potreba za higijenskim potrepštinama za djecu, pelenama, dječjom hranom, kašicama i adaptiranim mlijekom koje još danas i sutra prikuplja u prostorijama svog FM print ureda u Kolarevoj 2A.

-Donacije koje prikupljamo su: Sirupi za djecu, analgetici za odrasle, higijenski ulošci, dječje pelene, vlažne maramice, higijenske potrepštine, toaletni papir, adaptirano mlijeko, Čokolino, kasice za bebe, plastične žličice, zavoji, gaze, flasteri...sve osim odjeće jer oni nemaju kuda s robom i o tome ćemo nakon sto ih dovedemo u Hrvatsku-poručuje Maja.

-Vapimo za gorivom! Tako da i Ina bonovi su dobrodošli jer novčane donacije ne primamo. Put je u privatnom trošku no ima ljudi koji žele pomoći odlaskom ali nemaju za put. Sve sama ne mogu podmiriti – kaže Maja.

Do ukrajinske granice planira se ići u više navrata, koliko to bude potrebno i koliko će financijski moći pratiti akciju. U planu je vozilima iz Velike Gorice s granice dovesti stotinjak Ukrajinaca za koje je u Hrvatskoj već osiguran smještaj.

-Dosta se ljudi iz Velike Gorice javilo što se tiče privatnog smještaja, za sve ljude koje dovedemo organizirali smo smještaj. Gledamo da nisu to podrumi niti sportske dvorane nego da se osjećaju da netko brine o njima-kaže nam naša sugovornica.

„Sin mi je rekao: Imam 18 godina, gdje se moram javiti?”

Hrana, prijevoz, smještaj – Maja Belić poduzima sve kako bi unesrećenom narodu u najtežim trenucima njihova života pomogla, a otkrila nam je i što ju je motiviralo na ovakav nesebičan čin.

-Prošla sam Domovinski rat i ne mogu biti ravnodušna na sve one suze malenih koje padaju. Sin koji ima 18 godina rekao je kako želi ići pomoći, ali ne na ovaj način na koji sam se ja odlučila već ići pomoći Ukrajini u rat. To je bila prekretnica u mojoj glavi jer mislim da onog trena kada bi otišao moje srce bi stalo – kaže nam Maja.

Majka je troje djece, od 18, 14 i 9 godina te kaže kako sve troje traži način kako pomoći. Kada su na televiziji čuli za prihvat izbjeglica jednoglasno su rekli da nude svoje sobice, odjeću i obuću. Danima pomažu u pakiranju i zbrajanju namirnica koje stižu na njihova vrata izražavajući zabrinutost hoće li svega biti dovoljno. Maja svemu tome želi dati svoj doprinos, no strah postoji.

Ne znamo što nas čeka

-Za sada se ne bojim, ali na večer kad se sve to slegne me stegne. Napisala sam i pismo svojoj djeci jer ne znam što me čeka. To pismo će ih čekati. Nadamo se i vjerujemo da ćemo se sretno vratiti. Znam što sam ja u djetinjstvu prošla što se tiče domovinskog rata i ostati imun na prizore koje viđamo u medijima i na društvenim mrežama nije moguće. Vidjeti dječje suze onih koji su ostali bez svega, djecu gdje preklinju da zaustave rat, nekako me vrati u te dane koje smo mi prošli – kaže Maja i dodaje:

-Vjerojatno znate da na Vukovarskom groblju jako puno Ukrajinaca je pokopano. Znači oni su pomogli mojoj domovini i sad ja želim pomoći njima. Zaslužili su. A ta djeca nisu zaslužila to što im se događa.

-Poželite mi sretan put, poželite svima nama koji smo se odlučili djelovati da se sretno vratimo svojoj djeci i obitelji-zaključila je naša hrabra sugrađanka.