Gregurić: Ne čudi me zašto institucije ne žele otkriti broj uhićenih branitelja jer bi se javnost šokirala!

Uvijek kažem, stranku SDSS je osnovao ratni zločinac i ona služi kao utočište drugim zločincima. Svaki put kad istraga o srpskim ratnim zločinima dovede do članova SDSS-a, onda se ta istraga naglo obustavlja

Status hrvatskih branitelja u društvu je prvorazredno političko pitanje još od završetka Domovinskog rata. Iako se branitelje često napada zbog njihovog navodnog prevelikog utjecaja u društvu i povlaštenih mirovina, sami branitelji odgovaraju kako su već dva desetljeća na udaru pravosudnih institucija te kako je njihov životni vijek znatno manji nego kod većine građana.

Portal Direktno je pokušao doći do službenih podataka nadležnih institucija o tome koliko je hrvatskih branitelja svih ovih godina počinilo samoubojstvo, a koliko ih je uhićeno i procesuirano zbog ratnih zločina. Saznali smo kako ne postoji službeni podatak o broju uhićenih i procesuiranih branitelja, a Ministarstvo pravosuđa nije ni odgovorilo na upit. Državno odvjetništvo RH (DORH) je čak na šokantan način odgovorilo kako ne vode evidenciju o nacionalnoj pripadnosti počinitelja ratnih zločina, tako da se zapravo ni ne zna koliko je zločina počinjeno s hrvatske, a koliko sa srpske strane.

Ministarstvo hrvatskih branitelja je, s druge strane, dostavilo alarmantne brojke o broju branitelja samoubojstava hrvatskih branitelja te je nabrojalo što sve čini za pomoć onima koji su branili Hrvatsku.

Za komentar šokantnih brojki, ali i "šutnje institucija" u pitanju osuđenih branitelja upitali smo predsjednicu  Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, medicinsku sestru i dragovoljku Domovinskog rata Zoricu Gregurić.

Gregurić u razgovoru za portal Direktno kaže kako je ne čudi takav odnos hrvatskih institucija.

'Ne treba čuditi takav odnos institucija'

"Ako u mirnodopsko vrijeme imate napad na hrvatskog vojnika, u kojem se ministarstvo obrane ograđuje od svog djelatnika s pričom da je nastradao izvan radnog vremena, onda što očekivati o odnosu drugih institucija prema hrvatskim braniteljima. Nisam mogla vjerovati da je to uopće bilo moguće u Hrvatskoj, hrvatski vojnik nema radno vrijeme, on se dužan javiti u svako doba dana. Taj primjer pokazuje kako nas uopće ne treba čuditi da se ne može dobiti informacija koliko je branitelja osuđeno svih ovih godina jer bi podaci bili frapirajući. Javnost bi bila šokirana da je osuđeno više branitelja nego velikosrpskih zločinaca i agresora".

Najveći problemi u istraživanju ratnih zločina po Zorici Gregurić su političke prirode.

"Uvijek kažem, stranku SDSS je osnovao ratni zločinac i ona služi kao utočište drugim zločincima. Svaki put kad istraga o srpskim ratnim zločinima dovede do članova SDSS-a, onda se ta istraga naglo obustavlja.  Sudjelovala sam u nekoliko istraga gdje sam naknadno doznala da se radi o članovima SDSS-a, koji su po dokumentacijama evidentirani da su sudjelovali u nekim zločinima, a koji danas rade u lokalnim upravama i državnim institucijama. Istraga se o njima svaki put prekidala", kaže nam dragovoljka Domovinskog rata Gregurić.

Gregurić: Broj samoubojstava branitelja je zaista alarmantan

"Imamo paradoks u hrvatskoj državi, da kad hrvatski branitelj počini bilo kakav prekršaj, poput recimo mene koja sam bila osuđena zbog prosvjeda protiv postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru, on bude ekspresno osuđen. O nama se nedavno i govorilo kad je kandidat SDP-a rekao da smo pijanci, uličari i tako. Branitelji su također u medijima osuđeni, stigmatizirani, podiže se hajka, njihovi sudski procesi traju jako kratko ili kad se radi o osobama koje su im politički opasne onda se ti procesi razvlače po par godina poput slučaja Šimića iz Bjelovara, iako se odmah od samog početka znalo da sve činjenice govore da je nevin", odgovorila nam je na pitanje o percepciji branitelja u društvu.

Gregurić je komentirala i brojku o samoubojstvu branitelja.

"To je doista alarmantna brojka, s obzirom na brojku od 8000 poginulih hrvatskih branitelja. Krivnja je od početka na institucijama, nisu brinule o svojim pripadnicima koji su bili na prvim crtama. Pogotovo nije bila sustavna briga o onima koji su bili duže vrijeme izloženi borbenom djelovanju.

Sjećam se naše razmjene, gdje sam sudjelovala kao dragovoljac u Domovinskom ratu, gdje je došao jedan stručnjak koji se bavi osobama koje su bile izložene borbenom djelovanju, a koji nas je pitao jesmo li prošli liječnički pregled, mi smo rekli da nismo, a on nije mogao vjerovati da smo odmah vraćeni na posao nakon razmjene.

Ne mogu kriviti ovu Vladu, ne mogu kriviti ovog ministra jer se mora priznati da je ministar Tomo Medved napravio dosta za zdravstvenu skrb hrvatskih branitelja", istaknula je Gregurić.

'Bitna je i percepcija medija, javnosti ali i obitelji'

Predsjednica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara kaže i kako odnos politike i medija prema braniteljima nije dobar.

"Mi nismo kao partizanski prvoborci koji su doživjeli duboku starost, prosječna dob hrvatskog branitelja je niska. Od početka nije bilo sustavne brige prema braniteljima, bilo je parcijalnih pokušaja, jedno vrijeme su zaživjeli psihosocijalni centri pa je Milanovićeva vlada to ukinula. Činjenica je da nažalost, da kada imamo SDP-ove Vlade, onda su hrvatski branitelji prve mete. Ne ukidaju se prava u potpunosti tada, ali se značajno smanjuju. Zašto se u vrijeme određenih vlada ukidaju prava, to je druga tema, ali se radi o činjenici. 

Bitan je odnos društva i javnosti. Velika je ulog na medijima, koji su jedno vrijeme stvarali lažnu percepciju o braniteljima, umjesto da stvaraju percepciju o braniteljima kakvi zaista jesu. Primjer stvaranja lažne percepcije bilo je u vrijeme SDP-a kada su neki mediji tvrdili da 500 tisuća branitelja prima mirovinu od 20 tisuća kuna. Radilo se o očitoj laži jer broj branitelja koji prima mirovinu ni približno nije velik, a mirovine od 20 tisuća kuna primaju samo stopostotni invalidi. Žao mi je što se nitko nije našao u institucijama koji bi kaznio takve laži", kazala je Gregurić.

Na kraju Gregurić otkriva i neke tužne detalje iz života branitelja, s kojima se susreće u svom radu.

"Najveći problem za branitelje koji se odlučuju 'dignuti ruku na sebe' je osjećaj društvene nepravde i stigmatizacije. Nije razlog u siromaštvu ili što je izgubio posao. Uvijek kad razgovaram s ljudima, uvijek je problem u društvenoj nepravdi i to kako se u javnosti tretiraju. Poseban problem je u tome što ih i vlastita djeca počinju krivo doživljavati. Djeca dolaze iz škole gdje se loše priča o braniteljima ili čuju iz medija. Do sad smo se nosili s lošom percepcijom društva i javnosti, a sad se počinjeno nositi s lošim viđenjem naše djece. Ja se nisam susrela s tim problemom, ali čujem od ljudi s kojima razgovaram, koji kažu da je najgore kad vam dijete kaže da su branitelji krivi za sadašnje stanje u društvu ili da ih je sram reći da im je otac branitelj", otkrila nam je Gregurić.

direktno.hr