Hajduk teškom mukom na Poljudu svladao Šibenik

HAJDUK - ŠIBENIK 2:1 (Krovinović 32', Elez 87' / Ćurić 54')

SPLIT Stadion Poljud. Gledatelja: Sudac: Ante Čuljak (Zagreb). Pomoćnici: Rođak-Karšić i Vuković. Četvrta sutkinja: Martinčić. VAR: Vidulin. AVAR: Kezele.

HAJDUK: L. Kalinić – Lovrencsics (od 82. Mikanović), Katić, Elez, Melnjak – Grgić (od 57. Vuković) – Sahiti (od 82. Ljubičić), Livaja, Krovinović, Biuk (od 57. Fossati) – N. Kalinić (od 40. Mlakar) TRENER: Valdas Dambrauskas.

ŠIBENIK: Rogić – Šimunović, Perić, Bilić, Kvesić (od 46. Mina), Mesa (od 89. Attys), Ćurić - Grezda (od 82. Skorup), Vidović (od 71. Julardžija), Marin – Delić. TRENER: Dean Računica.

Žuti kartoni: Bilić (33 - preoštar start), Rogić (33 - prigovor), Biuk (45 – preoštar start), Šimunović (48 – preoštar start), Mlakar (67 – preoštar start), Fossati (90 – preoštar start), Skorup (90 – preoštar start).

Hajduk je na jedvite jade, po očajnom vremenu, uspio smoći snage pobijediti Šibenik i zadržati izglede u naslov prvaka. Bila je to utakmica iz noćne more, naročito nakon što su gosti izjednačili iz Elezovog poklona, ali Elez je pred kraj utakmice ustao iz pepela kao feniks, najviši u skoku za 2:1 i tri boda, koja ostavljaju Hajduk u nadi da titula prvaka nakon sedamnaest godina može natrag u Split.

Bilo bi previše kritički napisati da se iz prvog poluvremena pamti samo pogodak u režiji asistenta Livaje i strijelca Krovinovića. Vjerojatno je na slabašan dojam utjecala i kiša, pa na natopljenom travnjaku nije bilo lako kontrolirati loptu i igrati smislenije nego što su to igrali Hajduk i Šibenik. Iako su tribine imale malo razloga zagrijati dlanove, bilo je opasnih situacija s jedne i druge strane. Ne više nego na prste jedne ruke, ali valja ih notirati. Najprije, gotovo na samom početku L. Kalinić je pokazao da je budan, odnosno da ga se ne može uhvatiti na spavanju. Odapeo je Šimunović s ruba šesnaesterca, iskosa s desne strane u suprotan ugao. Vratar Bijelih se protegnuo i odbio loptu u korner.

Niti dvije minute kasnije (4.) Hajduk je mogao povesti samo da je Sahiti preciznije uposlio N. Kalinića, koji je u naletu s ruba peterca trebao gurnuti loptu u mrežu. No, Sahitijeva lopta je otišla iza leđa centarfora, on ju je zakačio i lopta je otišla u gol-aut. Da ju je barem nekako zaustavio, Livaja bi je samo grunuo u mrežu. Što bi bilo, da je bilo… Uglavnom, pola sata kasnije Livaja će zorno pokazati Sahitiju kako se u gotovo identičnoj situaciji idealno upošljava suigrača. Onako da mu je teže promašiti nego zabiti gol.

Do pogotka, koji je – logično – donio veselje i olakšanje, Grezda je zaprijetio iz daleka pored vratnice, a nekoliko minuta kasnije imao je bolju prigodu, no nije se snašao. U 40. minuti se ozlijedio N. Kalinić, ostao je ležati nakon jednog duela. Očito je nezgodno pao na desno rame i Dambrauskas je morao prisilno mijenjati, poslao je na teren Mlakara.

Od igre se malo toga moglo vidjeti, taktičke postavke su slabo dolazile do izražaja, osim što je bilo jasno da Šibenik nije došao s bijelom zastavom i da se Hajduk i dalje muči u stvaranju prigoda. Na početku drugog dijela pritisak Bijelih umalo je donio povećanje vodstva, pogotovo jedan fliper u 48. minuti kad je lopta plesala po petercu da bi ju konačno prigrlio Rogić. U to je stigao Elezov poklon Ćuriću, već smo se navikli ove sezone da su stoperi Hajduka skloni darivanju suparnika, utakmica je vraćena na početak.

Uz činjenicu da je kiša pojačala, valjalo je opet lomiti Šibenik. Samo što su igrači Hajduka počeli paničariti, ščepala ih je nervoza i gosti su počeli nadirati sve hrabrije. U 63. minuti je Šibenik složio kontru, Marin je ostao na udarcu sa 16 metara, ali dobio je samo korner.

U 68. minuti je Krovinović mogao postati dvostruki strijelac, što je još važnije, vratiti prednost, ali na novu lijepu loptu Livaje pucao je mlako, praktički dodao Rogiću u ruke. Svjesni da će šampionski snovi nestati, Bijeli su krenuli odlučnije, angažiranije, gotovo pa očajnički po produžetak nade. Obruč oko Rogića sve se više stezao. Bilo je udaraca pored gola, bilo je udaraca u blok, iznad gola, bilo je i kornera. Torcida je grmjela "Ajde, ajde, ajde, Hajduče" i iz svega toga rodio se pogodak Eleza u 87. minuti.