Hrvatska improvizirana borbena vozila “Garić 1” I “Garić 2”

U srpnju 1991., po zapovijedi ratnih zapovjednika Policijske postaje Garešnica, Ivana Čajse i Mirka Mihalinca, u poduzeću "Kooperativa" u Garešnici izrađen je oklopni kamion "Garić-1" (na šasiji Tatre Nadcestarije Garešnica), dok je u "PIK Garešnica" izrađen "Garić-2" (na šasiji TAM 5500). Bojanje i crtanje oklopa izveo je akademski slikar Zdravko Damjanović.

Hrvatska improvizirana oklopna vozila su borbena i neborbena vozila proizvedena u Hrvatskoj prije i tijekom Domovinskog rata. Početkom rata, hitno se pojavila potreba za opremanjem policijskih i vojnih postrojbi oklopnim vozilima. Ova vozila su pružala zaštitu braniteljima tijekom transporta, prevoza civila iz ratom pogođenih područja, evakuacije ranjenih i poginulih, dostave hrane i materijalno-tehničkih sredstava na bojišnice te za borbena djelovanja protiv neprijateljske žive sile, oklopnih vozila, kamiona i drugih transportnih sredstava te vojnih zrakoplova.

Od svibnja do prosinca 1991. u Hrvatskoj je izrađeno preko 250 različitih improviziranih oklopnih vozila. Podvozja su varirala od buldoždera, traktora, kamiona, autobusa, automobila, raznih prikolica, pa čak i vlakova te manevarskih lokomotiva. Koristilo se sve što je bilo dostupno od materijala, uključujući čelični i pancirni lim, razne mreže, kvarcni beton, gumu, stakloplastiku, drvo, pa čak i vreće s pijeskom. Kvaliteta i dizajn ovih vozila značajno su varirali - od brzih, grubo sklepanih modela do onih dotjeranih do tvorničke kvalitete.

Prvo improvizirano oklopno vozilo u Hrvatskoj izrađeno je u tvornici ferolegura Dalmacija u Dugom Ratu, na inicijativu Ivice Pavlovića, uz suradnju s Vladom Zemunikom i blagoslov tadašnjeg direktora Nedjeljka Špira Ercega. Radnici RJ Mehanika i ostalih radnih jedinica, iako bez iskustva u izradi takvih vozila, uspjeli su stvoriti vozilo koje je 1991. izašlo iz tvornice pod imenom TIN (Tuđman i Narod). Ovo vozilo je postalo poznato u svijetu i našlo se na naslovnicama vojnih časopisa. Generalštab JNA iz Beograda izdao je naređenje za njegovo uništenje. TIN je imao značajnu ulogu u borbenim djelovanjima 4. gardijske brigade, podižući moral branitelja i cijele nacije.

TIN je izrađen na osnovi teškog kamiona Dampera s motorom Famos F305A snage 305 KS. Oklop je bio tipa sendvič s vanjskim limom debljine 12 mm, unutarnjim 4 mm te razmakom između ispunjenim kvarcnim pijeskom i vatrootpornim betonom. Prvotno je bio obojen plavom, a kasnije maskirnom bojom te je korišten u zadarskom zaleđu. Za razliku od mnogih drugih improviziranih oklopnih vozila, TIN je bio potpuni oklopni transporter, štiteći posadu ne samo od mina i projektila, već i od napada bojnim otrovima. Uništen je 5. listopada 1991. godine tijekom žestokog napada daleko bolje naoružanog neprijatelja kod sela Briševa.