Iskusni general: Putin bi ostao bez Kalinjingrada već prvog dana rata s NATO-om! No i Europa ima Ahilovu petu
Bivši zapovjednik američke vojske za Europu, general Ben Hodges, pristao je, na zahtjev njemačkoga Die Welta, sudjelovati u simulaciji mogućega rata između NATO-a i Rusije u zoni Baltika. Kao jedan od najvećih američkih vojnih stručnjaka za europsku sigurnost, ali i dobar poznavatelj ruskih vojnih kapaciteta, umirovljeni američki general iznio je niz lucidnih procjena i prognoza: između ostaloga i onu da bi ruska eksklava Kalinjingrad na Baltičkom moru, smještena u tjesnacu između Poljske i Litve, bila neutralizirana od zapadnih snaga već u prva 24 sata.
Fingirani scenarij mogućeg sukoba s takvim rezultatom za Kalinjingrad počiva na ograničenjima ruske strane da djeluje koherentnije na prevlaci Suwalki, kopnenoj granici između Poljske i Litve dugoj oko 65 kilometara. Ovo je ključna strateška točka u toj regiji jer povezuje baltičke države s ostatkom NATO-a, dok istovremeno odvaja Rusiju od Bjelorusije. Zbog svojeg položaja godinama se smatrala potencijalnom slabom točkom i "najopasnijim mjestom u Europi", no Ben Hodges očito zna nešto više o ojačanoj metodologiji obrane ovoga dijela svijeta.
"Ovaj ratni scenarij nudi vrijedne lekcije", napisao je Hodges, koji je posve uvjeren u obranu sjeveroistočnog boka NATO saveza, ali s jednom pretpostavkom: baltičke države moraju biti spremne obraniti se same danima od početka potencijalnoga ruskog napada, a prije dolaska pojačanja.
General Ben Hodges, dugogodišnji američki zapovjednik u Europi
Za britanski The Telegraph umirovljeni je američki general objasnio zašto bi baltičke države trebale biti spremne boriti se bez dodatnih pojačanja čak i do dva tjedna. To je vremenska procjena koja se temelji na apsolutno najgorem scenariju, gdje je NATO zatečen prilično nespreman i nepripremljen za brz prijevoz trupa kroz koridor Suwalki u Litvu. To je i varijanta koja ne uključuje brzo uključivanje poljske vojske u potencijalni sukob, pa bi pojačanja za Litvu podrazumijevala postrojbe NATO-a iz Njemačke ili još udaljenijih država.
"Tema vojne mobilnosti danas je zbog toga iznimno važna, pa valja imati na umu ograničen vojni pristup uslugama željezničkih prijevoznika poput Deutsche Bahna i DB Carga u mirnodopsko vrijeme. Ako, usprkos oružanoj krizi, još nismo formalno u stanju rata, sav željeznički promet u Njemačkoj, Poljskoj i drugim zemljama onda funkcionira kao i obično, i ne možete jednostavno očistiti pruge da biste nekamo brzo prevezli tenkovsku brigadu. Ne sumnjam da bi njemačke i poljske željeznice brzo reagirale u takvoj situaciji, ali svejedno bi trebalo nekoliko dana da se krene u iznenadnoj situaciji. Dvotjedno kašnjenje malo je vjerojatno, no svakako bi moglo proći neko vrijeme prije nego što stignu dodatne američke ili njemačke borbene postrojbe. Stoga baltičke nacije moraju biti spremne, i moralno i materijalno, danima voditi borbu same", objasnio je Hodges.
Na pitanje znači li to da su NATO-ove postrojbe koje su sada stacionirane u Baltiku nedovoljne, premda Bundeswehr upravo formira brigadu za Litvu koja će u konačnici imati oko 5000 vojnika, bivši NATO-ov zapovjednik u Europi napominje da se ne radi samo o kopnenim snagama, nego i o cjelokupnoj zračnoj moći koju saveznici mogu donijeti na stol: njemačko ratno zrakoplovstvo, poljsko ratno zrakoplovstvo i drugi.
Kalinjingrad: luka
"Ako pogledate koliko F-35, Gripena i drugih borbenih zrakoplova imaju Finska, Švedska i Norveška, riječ je o kolosalnim brojkama. Takva bi sila lako dominirala bilo kojim ruskim ratnim zrakoplovstvom. No, što se tiče oružja dugog dometa, HIMARS-a i drugih lansera, oni nisu dovoljni. U svakoj vježbi u kojoj sam svojedobno sudjelovao streljiva bi nestalo već nakon dva dana. To je sustavni problem europske obrane: nitko ne želi održavati i skladištiti velike zalihe streljiva, koje im, nadamo se, nikada neće trebati, jer je to vrlo skupo", detektira general Ben Hodges svojevrsnu Ahilovu petu europske vojne spremnosti.
Povrh toga, najviše ga zabrinjava i europska protuzračna obrana, koja danas ne može parirati, primjerice, intenzitetu kojim se svake noći napada Ukrajina. "Na stotine dronova koje bi na isti način bile usmjerene na Rigu, Tallinn, Gdanjsk, Bremerhaven i druge europske točke, jer Rusija shvaća da su ti teritoriji ključni za našu obranu, bili bi veliki šok za NATO. A ako ne možemo zaustaviti ni dronove iznad naših zračnih luka, onda nema smisla razgovarati o masovnijim projektilima", napominje Hodges.
Scenarij Die Welta koji je napisan za potencijalni ruski napad na Litvu podrazumijeva raspoređivanje trupa velikih razmjera iz pravca Bjelorusije. Želeći izbjeći da se NATO formalno pozove na Članak 5., koji pokreće zajedničku obranu, raspoređivanje se nastoji prikriti kao svojevrsna humanitarna operacija. Litva bi već na prve znakove koncentracije snaga gotovo sigurno zatražila konzultacije s drugim članicama NATO-a prema Članku 4., no nije izvjesno da će se sve države članice složiti oko priznanja kolektivne obrane.
No pojedine zemlje mogu djelovati i samostalno te bi se u stvarnoj ratnoj situaciji to vjerojatno brzo dogodilo. Po mišljenju generala Hodgesa, Zajedničke ekspedicijske snage, predvođene Britanijom, a koje uključuju nordijske i baltičke zemlje, sigurno bi odmah reagirale.
Umirovljeni general Ben Hodges danas živi u Njemačkoj
U zamišljenoj ratnoj igri, Njemačka se pokazala nespremnom za brzo i odlučno djelovanje bez američkog vojnog vodstva. Za generala Hodgesa to je jedan od ključnih rezultata simulacije, a ne pitanje može li Litva efikasno odbiti ruski napad.
"Ako Rusija napadne jednu zemlju NATO-a, u bilo kojem opsegu, cilj je brzo ponovno preuzeti inicijativu, i to ne nužno samo tamo gdje se napad dogodio. Odvraćanje znači jasno dati Rusiji do znanja da će izgubiti Kalinjingrad – i to vrlo brzo. Moraju znati da smo spremni i sposobni to učiniti", ističe umirovljeni američki časnik.
Kalinjingrad je ruska enklava u kojoj je Rusija, između ostaloga, rasporedila svoje sustave protuzračne obrane i znatne količine balističkih raketa. No NATO očito raspolaže preciznim informacijama o kapacitetima tamošnje obrane. General Ben Hodges siguran je da bi Kalinjingrad bio onesposobljen već u prva 24 sata, i pod tim ne podrazumijeva ulazak zapadnih kopnenih snaga tamo. On govori o korištenju "kinetičkih i nekinetičkih sredstava za neutralizaciju Kalinjingrada kao vojnog sredstva odvraćanja za Rusku Federaciju".
"Imamo vrlo točnu sliku onoga što se događa u Kalinjingradu i točno znamo koje su ruske sposobnosti tamo prisutne: zračne i pomorske snage, oružje dugog dometa, protuzračna obrana i tako dalje. Nekinetička sredstva napada na tu zonu zamišljam na sljedeći način: korištenje kibernetičkih napada i elektroničkog ratovanja kako bi se onesposobilo što više oružja, posebno protuzračna obrana i sustavi dugog dometa. Time bi se ruske Zračne snage i mornarica lišile mogućnosti djelovanja iz te zone, a potom bi se upotrebom kinetičkog, dugometnog i preciznog oružja – topništva ili raketa – protiv ključnih ciljeva u Kalinjingradu dovršio posao."
Snage NATO-a imaju alate za brzu neutralizaciju Kalinjingrada
Na novinarsko pitanje bi li sve to protiv Kalinjingrada bilo moguće provesti i bez američke podrške, general Hodges uzvraća da procjena svakog segmenta ratnog djelovanja spada u klasificirane informacije, ali da bi i bez američke pomoći saveznici svakako mogli nanijeti značajnu štetu Kalinjingradu. A po njegovu mišljenju, postoje i druga osjetljiva područja gdje bi se mogao izvršiti jednako efektan taktički pritisak na Rusiju, poput poluotoka Kola na krajnjem sjeveru Rusije, blizu Norveške i Finske. Budući da se tamo nalaze ključne baze ruske Sjeverne flote, uključujući podmorničke luke sa strateškim nuklearnim sustavima naoružanja, možda je ta zona i efektnija poluga pritiska od nekadašnjeg Königsberga.
Ratna igra zamišljenih stožera protiv Rusije otvorila je, osim ovih, i neka druga zanimljiva pitanja koja se tiču zajedničke europske obrane, poput onoga je li Poljska, primjerice, u potencijalnoj kriznoj situaciji spremna poslati svoje kopnene trupe u Litvu. Iskusni američki general odmah odgovara da bi Varšava sigurno kalkulirala, i to ne zato što se Poljaci boje borbe, nego zato što bi pretpostavili da će, napadnu li Ruse u Litvi, uzvratni udarac biti usmjeren protiv Poljske. A operacija u Litvi sigurno bi označila samo početak nečeg znatno većeg. "Zato danas njemačke i američke trupe i jesu u Litvi, a kako bi se osnažilo obranu strateškog koridora Suwalki", objasnio je general Ben Hodges.
Bodljikava žica na poljsko-ruskoj granici kod baltičke eksklave
