IX. bojna HOS-a – impresivan ratni put slavne postrojbe koji Hrvatska neće zaboraviti

Nakon 28 godina svjedoci smo da u hrvatskoj politici i medijima postoji dio ljudi koji nastoji diskreditirati bojovnike HOS-a, njihove ratne zasluge, njihovo borbeno znakovlje i pozdrav. Najveći dio tih ljudi je za vrijeme rata držao se po strani ili otišao u inozemstvu, a danas baš takvi propisuju pravdu i uvjete postojanja ratnim veteranima i bojovnicima HOS-a, a time posredno i svim braniteljima i cijelom hrvatskom narodu, piše Narod.hr.

U gradu Splitu s ponosom stoji spomenik slavnoj IX. bojni HOS-a. Tadašnji župnik splitske prvostolnice don Tomislav Čubelić je blagoslovio spomenik, rekavši između ostalog kako ne treba čekati da se sve odluke važne za Hrvatsku donose iz gradova koji počinju na „B“.

Spomenik u Splitu

Spomenik je sazdan od mramornog kamena kao veliki monolit, u obliku valjka, visine preko tri metra i djelo je Damira Jakšića s Brača. Na gornjem dijelu je okružena pleterom hrvatska „šahovnica“ iznad koje piše HOS, a ispod koje piše IX BOJNA. Ispod pletera je križ, ispod kojeg su stihovi:

Pod ovim svetim znakom
i hrvatskim barjakom
vitezovi krv su lili
i slobodu iznjedrili
Živima u Čast!
Mrtvima u slavu,
prolazniče pogni svoju glavu

Tijekom Domovinskog rata kroz bojnu je prošlo oko 2.500 branitelja. Njih 46 je poginulo, a preko 300 ih je ranjeno.

Postrojba je prošla impresivan ratni put od kojeg ćemo istaknuti dva slavna trenutka: sudjelovanje u vojnoj akciji Ljeto 95 koje je praktički slomilo obranu Knina, glavnog središta fašističke tvorevine SAO Krajine i obrane Škabrnje u akcijim Maslenica 1993. godine.

IX. bojna HOS-a u Oluji

Operacija “Ljeto ’95” oslobodilačka je akcija Hrvatske vojske koja se odvijala od 25. do 30. srpnja 1995. godine. Akcijom su oslobođeni Bosansko Grahovo i Glamoč te šira područja, ukupno oko 1600 četvornih kilometara.

Tri dana ranije potpisan je Splitski sporazum između Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića o suradnji. Time je legalizirana prisutnost i djelovanje hrvatskih snaga na području BiH. Njome se željelo spriječiti da vojske bosanskih i hrvatskih Srba osvoje Bihać i da se stvore preduvjeti za oslobađanje Knina.

Operacija se odvijala iz dva smjera napada.

Prvi je bio na Crni Lug-Bosansko Grahovo, gdje su napad počele 7. gardijska brigada i IX. bojna HOS-a u sastavu 114. brigade. Neprijatelj je imao dobro organiziran sustav obrane, ojačan ljudstvom pristiglim s bihaćke bojišnice. Stoga je na desnom krilu drugi dan napada uvedena 2. bojna Termiti 9. gardijske brigade koja je probila neprijateljske linije i oslobodila važno uporište Nos. Potom je u napad uvedena 4. gardijska brigada što je ubrzalo operaciju, te su 28. srpnja 7. i 4. brigada ušle u Bosansko Grahovo.

Na drugom smjeru napada planina Šator-Glamoč djelovali su 1. hrvatski gardijski zdrug, 81. gardijska bojna, 3. bojna 1. gardijske brigade HV-a, postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i specijalna policija MUP-a Herceg Bosne.

U sastavu 114. brigade HV-a

U samoj Oluji, IX. bojna HOS-a sudjeluje u sastavu 114. brigade HV-a kojoj je priključena 1992. godine.

Pukovnik Marko Skejo je u listopadu 1994. godine postao zapovjednik 114. brigade HV-a, pa je zapovjednik IX. bojne HOS-a postao Mićo Ćuk.

IX. bojna HOS-a je sudjelovala u brojnim akcijama Hrvatske vojske u kojima je oslobađano okupirano hrvatsko područje, među njima i Zima ’94. i Ljeto ’95. Kraj rata bojna je dočekala na Južnom bojištu.

Danas, nakon 28 godina svjedoci smo da u hrvatskoj politici i medijima postoji dio ljudi koji nastoji diskreditirati bojovnike HOS-a, njihove ratne zasluge, njihovo borbeno znakovlje i pozdrav. Najveći dio tih ljudi je za vrijeme rata držao se po strani ili otišao u inozemstvu, a danas baš takvi propisuju pravdu i uvjete postojanja ratnim veteranima i bojovnicima HOS-a, a time posredno i svim braniteljima i cijelom hrvatskom narodu.

IX. bojna HOS-a u Škabrnji

Što se tiče obrane Škabrnje oslobođene u akciji Maslenica 1993. godine, slavna postrojba branila je legendarno hrvatsko selo od najelitnijih postrojba srpske vojske iz Hrvatske, BiH i Srbije.

Kako su dani prolazili pripadnici bojne HOS-a sve su više psihički i fizički opadali i nije bilo realno za očekivati da bi sami mogli zadržati Škabrnju. Zapovjednik HOS-ovaca, Marko Skejo zatražio je od zapovjedništva u Zadru da njegovi borci odu na odmor barem tjedan dana, odgovora nije bilo, a u ispomoć su im dolazili tek rijetki.

Nakon 43 dana napokon su HOS-ovci otišli na zasluženi odmor, a samo 6 dana kasnije Škabrnja je pala u operaciji srpske vojske kodnog naziva “Kameleon”.

Škabrnja je ponovno oslobođena tek u operaciji “Oluja” 1995. godine, a Hrvatska je zapamtila malobrojne junake koji 1993. branili je 43 dana.

Škabrnja sama po sebi nije imala neki važan strateški značaj, niti za Hrvate, niti za Srbe – ona je bila nešto mnogo više. Držati Škabrnju za Hrvate je značilo čuvati u svojim rukama simbol stradanja Hrvata u Dalmaciji, dok je Srbima bio imperativ ponovno osvojiti Škabrnju te tako poniziti i demoralizirati hrvatsku vojsku.

Bitka u zadarskom zaleđu

Tijekom bitke za zadarsko zaleđe, IX. bojna HOS-a bila je angažirana na čuvanju crte u dubrovačkom zaleđu. Krajem siječnja 1993., po zahtjevu brigadira Ante Gotovine, vodstvo 114. brigade uputilo je bojnu u obranu zadarskog zaleđa tj. hrvatske svetinje Škabrnje.

Tek 23 pripadnika postrojbe upućena su iz Dubrovnika u Škabrnju, koju je tada branilo samo 12 pripadnika specijalne bojne Zrinski, jer crta fronte još nije bila utvrđena nakon borbi koje su vođene od akcije Maslenica nadalje, s većim ili manjim intenzitetom.

Kada se postrojba HOS-a okupila, Škabrnju je branilo nešto više od 80 pripadnika bojne, a na čelu joj je bio legendarni Marko Skejo, čije čak i brkove danas preispituju ljudi koji su tih godina bili u zakucima mišjih rupa.

Srpska vojska i JNA – golemi strah od junaka HOS-a

Selo dugo čak 6 kilometara branila je postrojba čak 43 dana sa manje od 100 vojnika, a okruživala ju je sva sila agresorske vojske. Ta vojska JNA, poznata po kukavičluku i brutalnosti, imala je veliki strah od boraca HOS-a još od Vukovara i bitaka vođenih od početka rata i ljeta 1991. godine. I najelitnije paravojne jedinice srpske vojske napadale su Škabrnju, a među njima najviše su se isticale “Alfe” kapetana Dragana, “Vukovi s Vučjaka” i Arkanovi “Tigrovi”.

Puno je hrabrih boraca branilo Škabrnju, a u najveću legendu svojom hrabrošću i akcijama protiv Srba ušao je zasigurno pokojni Thomas Crowley “Irac”. Irac je sa svojom skupinom uništavao borbeni moral Srba čestim akcijama u njihovom zaleđu, što je srpsku vojsku izluđivalo od velikog straha.

Djelovanje HOS-a u takvim akcijama kojima se unosio strah i panika neprijateljima bila je njihova specijalnost. Strah srpskog vojnika prema HOS-u bio je velik, zato poštovanje Hrvata prema njima treba biti još veće!

Zbog toga, i svega drugoga u Domovinskom ratu od Vukovara, Bogdanovaca, Dubrovnika i drugdje, IX. bojna i HOS nikada ne smiju biti zaboravljeni.

Važno je napomenuti da je Jozo Radanović bio jedan od utemeljitelja HOS-a - “Rafael Vitez Boban“, te dugogodišnji predsjednik Hrvatskog časničkog zbora u Splitu i član Predsjedništva Međunarodne konferencije časnika gradova šest zemalja Jadrana. Jozo Radanović imao je čin bojnika Hrvatska vojske i bio član HSP-a. Jozo Radanović preminuo je 24. siječnja 2009. godine u mjestu Dicmo.