‘Izgubio sam brata, a vama vraćam vašeg‘: donosimo portret Tome Medveda, ministra obrane i drugog čovjeka HDZ-a

Tomo Medved nikada nije planirao doći u politički vrh. Vjerojatno ni u najluđim snovima nije sanjao da će postati drugi čovjek HDZ-a. Još manje da će ga u Saboru izabrati za potpredsjednika Vlade.

Nije, naposljetku, mislio ni da će upravo on biti taj koji će 25 godina nakon "Oluje" pružiti ruku pomirenja hrvatskim Srbima. I izraziti žaljenje za zločine nad srpskim civilima.

– On ne ide linijom manjeg otpora i radi stvari koje su trebale biti napravljene davno prije. Podmetnuo je svoja leđa i spreman je primati udarce. Pritisak je veliki sa svih strana, no on je odlučio ići u pravcu interesa Republike Hrvatske – kaže nam Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.

Medveda poznaje još od vremena kad nije bio ministar, kad su se pokušavali izboriti za novi zakon o braniteljima. Pamti ga kao iznimno pažljivog slušatelja, posebno zainteresiranog za detalje vezane uz nestale. I kao čovjeka koji ništa nije želio prepustiti slučaju.

Triput ranjavan

Mnogo se toga, međutim, u njegovoj političkoj karijeri dogodilo upravo tako: slučajno.

Rodom iz Cetingrada, mjesta na granici s BiH, Medved je kao mladić radio na željeznici.

A onda je izbio rat. Budući ministar branitelja pridružio se Tigrovima, obišao ratišta od zapadne Slavonije do Dubrovnika, na Baniji je pokušao spasiti Gordana Lederera. Tri je puta ranjavan. Izgubio je prijatelje, rodnu kuću, članove obitelji. Nakon rata karijeru je vezao uz vojsku. Gdje je, među ostalim, bio i savjetnik načelnika Glavnog stožera. S činom brigadnog generala u mirovinu je otišao 2011. Vodio je Udrugu veterana Tigrova.

Sve dok ga početkom 2016. nisu izvukli iz naftalina. Ministar branitelja trebao je, voljom tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka, postati Milijan Brkić. No, zbog afere s prepisanim diplomskim radom, Most je blokirao njegov izbor. Za ministra je izabran Mijo Crnoja, no on je nakon šest dana sletio s te pozicije. Utvrdilo se da se okoristio braniteljskom povlasticom i dobio građevinsko zemljište u Samoboru, iako je već imao stan u Zagrebu. HDZ-u je nakon te bruke trebao netko s besprijekornom biografijom. Pa su posegnuli za Medvedom.

S niskom ratnih odlikovanja, stanom u zagrebačkom Borovju, s Passatom iz 2003. i kreditom koji treba otplatiti, bez dionica, ušteđevine i afera, i s nepodijeljenom podrškom branitelja i javnosti, Medved se činio kao dolično rješenje za vruću fotelju ministra. Član Vlade postao je na svoj 48. rođendan. Na početku njegova mandata razmontiran je šator u Savskoj, u Saboru usvojen novi Zakon o hrvatskim braniteljima. U njegovoj izradi sudjelovale su braniteljske udruge.

– Kada se treba nešto riješiti, do ponoći je znao biti s nama na sastancima. On forsira partnerski odnos i međusobno uvažavanje. Bez toga bi i rezultati izostali – ističe Ljiljana Alvir.

Čista pozitiva

Slično iskustvo ima i Krešo Maretić, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi.

– Veliki je radoholičar. Često ostaje do kasno navečer rješavajući probleme branitelja. I nijedan problem za njega nije malen.

Otvorio je vrata Ministarstva, prvi se uhvatio u koštac s mnogim problemima koji su godinama gurani pod tepih – tvrdi Maretić.

Za Medveda kaže da je pravi čovjek na pravom mjestu. Čista, kaže, pozitiva.

Medved izbjegava konflikte. I rijetko udara prvi. Jedna od rijetkih mrlja je telefonska prijetnja novinaru Indexa Voji Mazzoccu.
Dio branitelja zamjerio mu je nastup u Gruborima. Desni radikali iz Sabora zbog toga su ga i izrijekom napali. Tvrde da su civilne žrtve, i hrvatske i srpske, iste, ali da zločinci ne mogu biti isti. U njegovu obranu stali su umirovljeni generali Josip Lucić i Darko Rukavina, koji su kritičarima jasno i glasno poručili: "Tomu ne damo." Hrvatskom tjedniku, koji je na naslovnici objavio karikaturu Medveda na Plenkovićevu lancu, poručili su da su – moralne nakaze.

Medved se nije upustio u razračunavanja oko takvih pitanja. Računa da je sve zapravo rekao u svom govoru. Spomenuo je i Kostriće i ostala mjesta stradanja Hrvata. Jasno ustvrdio da je Domovinski rat Hrvatskoj nametnut. Da su u Gruborima i hrvatski dužnosnici koji su izgubili svoje najmilije i da je vrijeme da uspostavi povjerenje i gradi budućnost.

Jedna epizoda govori da rat i ratne tragedije doživljava na poseban način. U lipnju 2018. se, igrom slučaja ili sudbine, u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu na identifikaciji susreo s obitelji iz Srbije koja je došla po posmrtne ostatke svojeg brata. Iz razgovora je shvatio da je riječ o srpskom vojniku koji poginuo prvog dana "Oluje". Istoga dana, na istom mjestu, kada je život u Primišlju izgubio i Medvedov stariji brat Milan, pripadnik 14. domobranske pukovnije Slunj.

Kada im je to rekao, oni su zanijemjeli. Dvojica vojnika koji su u ratu pucali jedan u drugoga. Obojica mrtva, s obiteljima koje 25 godina kasnije čuvaju uspomenu na njih. Tišinu je prekinuo Medved.

– Danas vam vraćam vašeg brata – kazao je ministar šokiranoj obitelji iz Srbije.

Nekoliko stentova

Privatni broj mobitela Medved nikada nije mijenjao. Prati ga glas čovjeka kojeg branitelji zovu doslovno 24 sata dnevno. Inzistira na detaljima, u sve mora biti upućen, ne želi da mu išta promakne. Posljednjih šest godina nije išao na godišnji odmor. Ministar je kojega uvijek "zakači" ljetno dežurstvo u Vladi. Ima ugrađeno nekoliko stentova. Unatoč tome, gura "sto na sat".

A radni mu je raspored dodatno nabildan nakon što je u proljeće ove godine – na svoj 52. rođendan – uvjerljivom većinom glasova članova HDZ-a izabran za zamjenika predsjednika HDZ-a. U izravnom srazu pobijedio je vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penavu. To je Medvedu dalo i prilično veliku moć i utjecaj.

– On je pravi stranački vojnik. Sam sigurno nije imao ambicija postati drugi čovjek HDZ-a. No kada mu je Plenković to predložio, on je to bespogovorno prihvatio. Samo u jednom se usprotivio Plenkoviću: kada mu je premijer došao s idejom o spajanju Ministarstva branitelja s MORH-om – kaže nam jedan saborski zastupnik dobro upućen u zbivanja u vrhu hrvatske politike.
Medved je, zapravo, idealan za Plenkovićev HDZ. Bez repova i afera, s besprijekornim ratnim putom. Nesklon radikaliziranju, uvijek oprezan i odmjeren u istupima. Bez nerealnih ambicija, spreman napraviti ono što stranka od njega traži.
A da pritom ne izgubi ni čast, ni obraz.