Jad i bijeda: Procurili papiri koji bacaju novo svjetlo na dane uoči Putinovih najtežih poraza!
Ruski vojnici pokušali su spaliti te dokumente, ali nisu uspjeli
Do kraja kolovoza ruske snage u okolici Harkiva bile su iscrpljene, desetkovane, nagrižene dezerterstvom i ratnim stresom. Dvije jedinice - koje su činile oko šestinu ukupnih snaga - djelovale su s 20 posto svoje pune snage.
To su samo neki od zaključaka proizašlih iz više od tisuću stranica koje su bježeći pred ukrajinskom protuofenzivom u Balakliji ostavili ruski vojnici, koje je pregledao Reuters. Britanska agencija ušla je u zapovjedni bunker u podrumu ruskog vojnog sjedišta u tom riječnom gradiću na istočnoj obali Dnjipra, smještenog 90 kilometara južno od Harkiva, u kojem je pronađena dokumentaristički izuzetno vrijedna gomila službenih dokumenata, ali i osobnih dnevnika.
U jednoj bilježnici, koja je preživjela nedovršeni pokušaj spaljivanja pisanih dokumenata, neimenovani stožerni časnik među ostalim navodi koordinate ruskih obavještajnih jedinica, zapise poziva zapovjednika, detalje o bitkama, poginulima i uništenoj opremi. Također i izvještaje o padu morala i discipline.
Dokumenti otkrivaju i koliko su ukrajinske snage postale učinkovitije nakon dolaska američkih sustava Himars.
Ruski časnik koji je tri mjeseca služio u snagama u Balakliji opisao je Reutersu osjećaj prijetnje koji se nadvijao nad okupatorima. "To je poput igre ruleta", rekao je časnik. "Ili imaš sreće ili je nemaš. Granata može pogoditi bilo gdje."
Dokumenti pronađeni u bunkeru imenuju pukovnika Ivana Popova kao zapovjednika ruskih vojnih snaga u Balakliji. S ruskim snagama je bio i zapovjednik zadužen za držanje pod kontrolom lokalnog civilnog stanovništva. U dokumentima je identificiran po pseudonimu - zapovjednik Granit. Prema iskazima šest bivših zatočenika i ukrajinskih dužnosnika, nadgledao je najmanje jedan centar za ispitivanje u kojem su se civili tukli i mučili elektrošokovima.
Reuters navodi kako je autentičnost dokumenata provjerio posjetom pet napuštenih vojnih isturenih mjesta u sjeveroistočnoj Ukrajini čije su koordinate zabilježene u bunkeru. Također, novinari Reutersa intervjuirali su pet vojnika koji su služili u snagama u Balakliji i usporedili informacije u dokumentima s izvještajem kod jednog od ruskih vojnika.
Zatvor za ukrajinske veterane
Zapovjedni centar uspostavljen je, piše Reuters, u oronulom kompleksu za popravak vozila na periferiji grada. Unutar zapovjedne sobe reporter Reutersa vidio je stolove poslagane u pravokutnik, svaki s crvenom pločicom na kojima je pisalo: borbena koordinacija, elektroničko ratovanje, obavještajni rad, bespilotne letjelice. U prostoru su se svakodnevno sastajali zapovjednici odjeljenja, uključujući i zapovjednika nadležnog za "kontrolu civila". Reuters je identificirao najmanje 11 časnika sa sastanaka, a petorica časnika, uključujući pukovnika Popova, nisu odgovorila na zahtjeve za komentar. Do ostalih, piše Reuters, nisu uspjeli doći.
Vojnici su po zgradi pisali po zidovima i lijepili natpise s upozorenjima da će Ukrajina pasti pod nacističku vlast ako se Rusi povuku. Imali su stare sovjetske karte Ukrajine. Na jednom plakatu stajalo je upozorenje: "Ne pušite i ne bacajte smeće".
Baza je služila i kao pritvor za zarobljene ukrajinske veterane. Jedan vojni veteran rekao je Reutersu da su mu stavili kapuljaču, pretukli ga i bacili u podrum temo ga držeći šest dana s nekoliko drugih.
Druge su privodili u policijsku stanicu. Dvojica muškaraca, jedan vatrogasac, drugi inspektor u hitnim službama, rekli su da su ih tamničari tukli drvenim palicama i mučili ih elektrošokovima. Ruski vojnici više su puta ispitali inspektora o njegovim razgovorima sa nadređenima u Harkivu. Optužili su ga da je sastavio popis ukrajinskih kolaboracionista što on negira. Vatrogasac je rekao da je bio optužen za skrivanje oružja i organiziranje lokalne partizanske skupine. Albina Strilets, 33-godišnja koordinatorica logistike za hitne službe, ispričala je da su ona i druge žene zatvorene samo zato što su bile "proukrajinski orijentirane".
"Čula sam kako su muškarce toliko tukli da je u jednom trenutku ruski vojnik rekao: "Donesi vreću za tijelo‘", ispričala je Strilets. "Drugi put sam čula ženu silovanu na katu koja je satima plakala."
Plaće ruskih zapovjednika
Dok je trajala okupacija velik dio policije činile su snage iz separatističke oblasti Luhansk. Bila je to, pokazuju dokumenti i svjedočanstva, odrpana skupina s još manje resursa od ruskih kolega. Jedan kaplar iz Luhanska imao je 64 godine. Jedan vojnik zadobio je ranu na prstima nakon što mu je u rukama eksplodirala puška Mosin, izumljena u kasnom 19. stoljeću.
Računovodske tablice iz bunkera otkrivaju da je tipični ruski narednik bio plaćen 202.084 rublje (ili 3200 dolara) mjesečno plus bonusi, dok je narednik iz separatističkih jedinica primao samo 91.200 rubalja (1.400 dolara). Šef satnije iz Luhanska zabilježio je u jednom dokumentu da je osam njegovih podređenih ranije osuđivano. Jedan od njih za silovanje i seksualni napad.
Ruske snage susrele su se s prvim problemima u Balakliji krajem srpnja, pokazuju dokumenti. Na redovnom jutarnjem sastanku u bunkeru izvještaji dostavljeni zapovjedniku, pukovniku Popovu, bili su nezanimljivi: "Prošla noć bila je relativno mirna, položaji neprijatelja su nepromijenjeni."
Na dnevnom redu za taj dan bila je topnička paljba po ukrajinskim položajima. Ali do ranog poslijepodneva, skupina ukrajinskih vojnika, potpomognuta tenkovima i pod zaštitom topničke vatre, napala je rusku liniju bojišnice kod Hrakova – sela na sjeverozapadnom rubu teritorija koje je bilo u rukama jedinica iz Balaklije. Do 15:00 sati neimenovani Rus javio je zapovjednicima da mu je položaj pregažen i da se mora povući. Zatražio je topničke napade na položaj koji je napuštao.
Potom je komunikacija prekinuta.
U bunkeru u Balakliji anonimni stožerni časnik zapisao je u svoju bilježnicu: "Municija je pri kraju."
Zapovjednik Zapadnog vojnog okruga, jedan od najviših ruskih časnika, zahtijevao je brifing o situaciji i naredio da se Hrakove ne smije predati. Prema službenim podacima, tadašnji zapovjednik bio je general-pukovnik Aleksander Žuravljov, kojeg je kasnije otpustio Vladimir Putin. Neki izvori tvrde da je zapovjednik tada već bio Andrej Sičevoj.
U satima koji su uslijedili ruski zapovjednici poslali su pojačanje i mobilizirali jurišne helikoptere. Do 18:00 sati Ukrajinci su se povlačili, a ruske snage su ponovno preuzimale izgubljeno područje. Ali cijena je bila visoka. Rusi su izgubili tenk, dva oklopna transportera i drugu opremu. Ranjeno je 39 ljudi, sedam ih je poginulo, a 17 nestalo. Nakon bitke petorica vojnika trebala su liječenje zbog "akutne reakcije na stres".
Nakon bitke, pukovnik Popov podnio je zahtjev svojim nadređenima da 34 njegova podređena dobiju medalje za iskazanu hrabrost. U dokumentima se ne navodi kako su njegovi nadređeni reagirali. Dvojica vojnika rekla su Reutersu da još nisu primila svoje nagrade.
Narušena atmosfera
Dokumenti iz bunkera pokazuju da su nadređeni bili svjesni "rupa" u svojim redovima. Dana 19. srpnja, nekoliko sati prije bitke kod Hrakova, neimenovani časnik napisao je na dnevnom brifingu molbu da se hitno pošalju dronovi. Snage u Balakliji konačno su 20. srpnja primile tri bespilotne letjelice Mavic-3. U dnevnom izvješću stoji da nisu bili spremni za let jer njihov "softver još nije instaliran". Isto dnevno izvješće navodi da 15 vojnika uči kako njima upravljati.
U bilješci jedinice za elektroničko ratovanje navodi se da ukrajinske snage šalju dronove iznad ruskih položaja, a zadatak im je, objašnjava se, još lakši i zato što su dva od tri uređaja za ometanje ruskih snaga bila u kvaru.
Dnevno izvješće od 21. srpnja sadržavalo je još alarmantnije vijesti za pukovnika Popova: ruska obavještajna agencija (FSB) doznala je da ukrajinske snage u to područje dovoze tri HIMARS-a. Ukrajina je, piše, točno odredila lokacije jednog ruskog zapovjednog mjesta i četiri skladišta. Tri dana kasnije, 24. srpnja, anonimni autor rukom pisane bilježnice zabilježio je da je u napadu HIMARS-a ubijeno 12 ruskih vojnika iz Baltičke flote. To je dodatno narušilo atmosferu i disciplinu među vojnicima.
U bazi u Balakliji anonimni autor bilježnice 24. srpnja piše da je Artjom Štanko, vodnik, "kopile" koje čeka stegovni postupak. Riječ je o zapovjedniku voda koji je, prema riječima vlastitog oca s kojim je razgovarao Reuters, odbio poslati svoje ljude u topovsku vatru. U bilježnici je zabilježeno i dezerterstvo časnika Romana Elistratova. Kasnije je autor pisao i o vojniku koji si je namjerno pucao u ruku kako bi izbjegao daljnju akciju. Zapovjedništvo treba obavijestiti o incidentu, dodao je.
Do kraja srpnja ruski su časnici bili uvjereni da ukrajinske snage pripremaju protuofenzivu. Otprilike u isto vrijeme ruski vojni stručnjaci za elektroniku stigli su u Balakliju. Željeli su vidjeti može li se ruski sustav "Pole-21" za ometanje satelitskih navigacijskih sustava prilagoditi za suzbijanje projektila HIMARS. Ukrajinski udari su nastavljeni.
Razgovori s ruskim vojnicima, rodbinom poginulih vojnika i lokalnim stanovništvom pokazuju da su najmanje tri ruska zapovjedna mjesta u sjeveroistočnoj Ukrajini pogođena projektilima HIMARS u tjednima koji su uslijedili. Suočeno s pojačanim ukrajinskim napadima, zapovjedništvo Balaklije krenulo je s novačenjem dodatnih trupa. Nedostajalo je ne samo ljudstva već i opreme.
Ukrajinska protuofenziva počela je ozbiljno 6. rujna. Ruski vojnik koji je tog dana bio u Hrakovu rekao je Reutersu da je Ukrajina prvo topništvom napala ruske položaje. Izdana je zapovijed za povlačenje iz sela, rekao je vojnik. Između 6. i 8. rujna, precizni udari pogodili su zapovjedni centar u Balakliji.
Natalija i Viktor, stariji par koji živi manje od 300 metara od bunkera, rekli su da su čuli stalne ukrajinske udare u posljednjim danima okupacije. Kad su napadi prestali, 8. rujna, par je vidio 30 vojnika, od kojih su mnogi bili ranjeni, kako šepaju po cesti u povlačenju. Dvoje drugih stanovnika reklo je da su vidjeli ruske vojnike kako bacaju oružje i napuštaju svoja vozila te bježe.
