Je li pjesma 'Mrzimo vas!' uzor, a 'Lijepa li si' zabranjena tema?

Nema dana, a da se ne diže prašina oko najvećeg hrvatskog i domoljubnog koncerta Marka Perkovića Thompsona, koji će se održati, početkom srpnja, pred više od pola milijuna ljudi u Zagrebu. U Beogradu i diljem Srbije već mjesecima pljuju i bljuju o ovom velikom hrvatskom glazbeniku, kojeg tamo nazivaju „ustašom“! U svezi toga,  nitko se iz Hrvatske ne javlja da ga štiti, kao – to nije važno. Većina njegovih kolega i kolegica, glazbenika, također šuti, a veliki dio njih ima i razloga, jer  svaki čas poput Graše, Badrić, Severine, Huljića, Kekina, Rozge i drugih, tamo organiziraju koncerte, koje počinju s rečenicom koju je izjavila i Tereza prigodom nastupa u Beogradu -Prijatelji stari, gdje ste!

O domoljubnim  pjesmama Marka Perkovića Thompsona  „tamo daleko“ govore i pišu, u prvom redu, da potiču  mržnju, agresiju, pa čak i  nasilje? Osobito su  razni „kritičari“ (ala Tomić i sl.) na takav bezvezan način ukazivali i na njegovu pjesmu „Lijepa li si“, koju su neki željeli čak i zabraniti, (sic!), iako baš ta pjesma na najljepši način govori o ljepotama Hrvatske i ljubavi prema svojoj domovini. Akademik Josip Pečarić već je objavio i nekoliko knjiga o Thompsonu i njegovim glazbenim biserima, ali i to prolazi uglavnom bez odjeka, kao Sava ispod mosta.

No, po Thompsonu, koji je bio i dragovoljac hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, ne zove se ni jedna nagrada u Hrvatskoj, (što smo već pisali), za razliku od partizanskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića (1913.-1943.), kojem je još i danas posvećena najveća pjesnička manifestacija u hrvatskoj državi, s kojom zaista nije imao gotovo ništa.

Taj i takav Kovačić pored pjesme „Jama“, koju moraju znati i djeca u školi, (a pjesmu „Lijepa li si“, ne trebaju), napisao je i stihove s nazivom „Mrzimo vas!“. Što se o tome ne govori i ne piše? Recimo, ova pjesma mogla je nastati samo u suludom patološkom mozgu! Ne, ne treba zbog toga ovog nesretnog literata  prešutjeti ili izgoniti iz kulturnog života, kao što njemu slični to relativno često traže za pojedine hrvatske domoljubne pisce, ali treba estetski i etički vrednovati njihova djela, ne samo neka, već- sva. Oni koji su u vrijeme, a poglavito nakon II. svjetskog rata, poput cijenjenog i uvaženog Zlatka Tomičića, (1930.-2008.), pisali i objavili antologijske stihove pod nazivom „Hrvatska, ljubavi moja“ završili su na teškoj robiji, dok oni, kao što se vidi, koji su pisali „Mrzimo vas!“ danas imaju čak i svoje ulice i trgove, po njima se nazivaju kulturne ustanove, pa čak, kao što smo rekli, i državne nagrade!

Ali, da ne dužimo, usporedite Thompsonovu „Lijepa li si“ i Kovačićevu „Mrzimo vas!“. Koja je domoljubna, a koja sotonska?

Kovačićeva ide ovako:

„Mrzimo vas, hulje,

Mrzimo, krvnici,

Vi pljačkaške rulje!

U majčinoj klici

Kunu vašu djecu utrobe svih žena

Ispod doma našeg, bombom

porušena.

Skotovi i gmazi,

Što psičete zrakom,

Na krvavoj stazi,

Za mračnim oblakom

Dostić će vas, zmije, osvetnička

strijela

Iznad naših brda, dolina i sela.

Kukavice, vrane,

Psi tuđinskih  kurva,

U dno naše rane

Bijes će da vas surva.

Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,

Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.

Naše ljute guje

Kroz kost će vam gmizat,

Pobješnjele kuje

Crijeva će vam lizat,

Muhe zukavice i smrdljivi crvi

Osvetu će množit u crnoj vam krvi.

Srcem bismo jeli

Pogano vam meso,

Na lešine sjeli

I kliktali bijesno,

Smrdežima vašim punili bi pluća

Za pobjede nove, nova nadahnuća.“