Kako su izvedene operacije s voki-tokijima i pagerima: “Dovoljno je par grama eksploziva”

Voki-tokiji koje koristi libanonska skupina Hezbolah eksplodirali su u srijedu kasno poslijepodne na jugu zemlje i u južnim predgrađima glavnog grada Bejruta, rekao je sigurnosni izvor i svjedok, nakon eksplozija tisuća pejdžera u utorak.

Možda će proći i godine prije nego se dozna cijela pozadina priče o ovim eksplozijama, no, kako piše Guardian, napadi su morali biti pomno planirani.

Nije potrebno puno eksploziva

Stručnjaci vjeruju da je u svaki od uređaja ugrađen mali nosač stabilnog eksploziva.

“Nije potrebno puno jer je blizu tijela pa je dovoljno i par grama eksploziva da uzrokuje ozljedu”, pojasnio je za Guardian Alan Woodward, profesor kibernetičke sigurnosti na Sveučilištu Surrey.

Prvi val eksplozija u utorak pokrenula je posebna poruka čelništva Hezbolaha, što implicira, tvrdi Woodward, određenu modifikaciju ugrađenog softvera dojavljivača. To znači da će uređaj eksplodirati kada se pošalje odgovarajuća poruka.

Svjedoci su otkrili da pager najprije zasvirao, potom je obavijest pauzirana, zbog čega je bilo dovoljno vremena da vlasnici približe uređaje licu, a potom su uređaji detonirani i došlo je do eksplozije. Libanonski liječnici su stoga izvijestili o liječenju višestrukih ozljeda ruke i oka nakon eksplozije.

Tisuće ozlijeđenih u napadima

Dvanaest ljudi je poginulo, a oko 2800 ozlijeđeno u eksplozijama u utorak, a 14 je umrlo u drugom valu eksplozija koje su uslijedile u srijedu kada su počeli eksplodirati voki-tokiji.

Ovo sugerira da su napadi bili usklađeni pokušaj ometanja Hezbolahovih komunikacija – vrsta aktivnosti koja bi mogla biti uvod u bombaški napad na južni Libanon ili drugi konvencionalni vojni napad, navodi Guardian.

Oleg Brodt, direktor Cyber ​​Labsa Sveučilišta Ben-Gurion, ističe da sabotaža uređaja za komunikaciju nije jednostavan pothvat. “Možda je čak bila potrebna ili suradnja proizvođača ili izraelske špijunske agencije Mossad (op. a. Izralel i Mossad nisu preuzeli odgovornost za napade) – ili bilo koga tko stoji iza napada – da sami proizvedu uređaje, iako je to spekulativno.”

Veza s Mađarskom?

Pageri su imali logo tajvanskog proizvođača, Gold Apollo. Osnivač Hsu Ching-Kuang je objasnio da je pagere korištene u eksplozijama izradilo poduzeće u Europi koje ima pravo koristiti ime tajvanske tvrtke. Njegova tvrtka je podugovarala proizvodnju modela koji je detoniran u eksplozijama s malo poznatom tvrtkom BAC Consulting KFT koja ima sjedište u Budimpešti.

No, onda situacija postaje složenija. BAC Consulting registriran je u Mađarskoj 2022. godine, a na stanici je navedena adresa u Budimpešti, ista adresa koju koristi više tvrtki. Izvršna direktorica je Cristiana Bársony-Arcidiacono, a kako je navedeno na njenom profilu na LinkedInu, ona je diplomantica London School of Economics (LSE) i izvorni govornik i mađarskog i talijanskog.

Guardian ju je kontaktirao, a ona je samo upitala kako je novinar došao do broj i potom poklopila. Međutim, za NBC je potvrdila da je njezina tvrtka radila s Gold Apollom. “Ja ne izrađujem pagere, ja sam samo posrednik. Mislim da ste krivo shvatili”, rekla je, a kasnije su mađarski dužnosnici također rekli da dojavljivači nisu proizvedeni u njihovoj zemlji.

Web stranica BAC Consultinga pala je u srijedu, ali internetske arhive stranice bile su pune generičkih slika obala i nejasnih opisa bez ikakve reference na proizvodnju dojavljivača. Ranije objave Bársony-Arcidiacono na LinkedInu sadrže proruske i antiukrajinske poruke.

Ovo je samo pola priče

Izrada smrtonosnih pagera samo je pola priče jer tko god da stoji iza napada, morao je imati dobar obavještajni uvid u Hezbolah – a to su one obavještajne informacije koje Mossad i druge izraelske sigurnosne agencije nisu imale o Hamasu uoči kobnog napada 7. listopada prošle godine.

Onaj tko stoji iza napada znao je da je Hezbolah naručio oko 5000 pagera,nakon što je vođa grupe Sayyed Hassan Nasrallah u veljači upozorio da se ne koriste mobilni telefoni.

“Vaš mobitel je njihov agent”, upozorio je tada glavni tajnik Hezbolaha, ni ne sluteći da će neprijatelj potom iskoristiti pagere i u njih ugraditi eksploziv.

Nadalje, napadač je morao znati i tko će isporučiti utređaje Hezbolahu, a imali su i način da osiguraju da mogu kontrolirati njihovu isporuku militantnoj skupini, kao i njihovu proizvodnju ili sabotažu.

Operacija se pripremala mjesecima

“Razmjer, razaranje i preciznost napada sugeriraju sofisticiranu operaciju koja se pripremala mjesecima”, Emile Hokayem iz Međunarodnog instituta za strateške studije. Iako Izrael nije preuzeo odgovornost za napad, malo tko sumnja da iza napada stoje njegove sigurnosne snage, što je izvanredno jer je napad uključivao tisuće uređaja, a ne samo jedan telefon s minom poput onog korištenog za atentat na vođu Hamasa Yahya Ayyasha 1996.

Yoav Gallant, ministar obrane Izraela, nazvao je Lloyda Austina, svog američkog kolegu, “nekoliko minuta” prije nego što su dojavljivači počeli eksplodirati da mu kaže da slijedi operacija u Libanonu, navedeno je na web stranici Axios. Nisu objavljeni nikakvi detalji, a State Department je rekao da SAD nije bio unaprijed upozoren na plan napada.

No, bez obzira na to koliko je planiranje bilo sofisticirano, u stvarnosti su stradali brojni civili. Human Rights Watch, promatračka skupina, rekla je da zakon o ljudskim pravima “zabranjuje korištenje mina zamki … upravo kako bi se izbjeglo izlaganje civila ozbiljnoj opasnosti”.

Hokayem tvrdi da operacije s pagerima i voki-tokijem “predstavljaju ponižavajući udarac i veliki operativni sigurnosni promašaj za Hezbolah”.

“Veliki broj žrtava diljem zemlje duboko su utjecali na libanonsko društvo i na Hezbolahovo biračko tijelo”, ustvrdio je.