Kedžo: Kad roditelje suočim što su djeca gledala, silno su šokirani

Roditelji su silno šokirani kada vide što su njihova djeca gledala te koje medije konzumiraju, kazao je Zdravko Kedžo u HRT-ovom Studiju 4 govoreći o novom Zakonu o elektroničkim medijima. Napominje da medijska pismenost ne znači upaliti pametne telefone.

- Obrazovanje kroz medijsku pismenost od malih nogu bi trebala pomoći filtrirati sadržaje. Da naučite razlučiti "trash" od kvalitete. Dakle, obrazovanje koje će vas uputite da čitate hrvatske klasike koji kasnije puno vrijede, u istom smislu treba i medijsko obrazovanje, dodaje Zdravko Kedžo, profesor sa Sveučilišta  u Dubrovniku.  "Zakon u jednom potezu i jednog ponedjeljka neće moći sve riješiti"

Posezanje za zakonskom odredbom koja će sve riješiti - kad bi se to tako moglo, ja mislim da bi svi bili sretni, istaknuo je Kedžo.

- Napišete zakon, dvije odredbe i onda će sve biti riješeno. Ne vjerujem da se i inače zakonom sve može riješiti, ne vjerujem ni u prereguliranost. Neće Zakon o elektroničkim medijima riješiti probleme o kojima se danas puno govori.

Problemi radikalizma i govora mržnje nisu od sad, ni od Markovog trga koliko god to bilo neprihvatljivo, a posebno su očajni neprihvatljivi komentari nakon toga. Ali nije to ni od danas ni od jučer. I nije onda to počelo.

Zašto Zakon u jednom potezu i jednog ponedjeljka neće moći sve riješiti, pita Kedžo i nastavlja - ne mislim da su mediji uzroci svega, mediji su odraz društva, nisu mediji s Marsa niti rade za Marsovce.

- Dakle, u tom području medija postoji još puno posla. Mi nemamo medijsku strategiju ni kratku, ni srednjoročnu ni dugoročnu. Nama osnovni Zakon o medijima vapi za promjenama. Imamo Zakon o HRT-u iz 2012. i onda je bilo hrpa primjedbi oko toga kako moguće pogoduje političkim elitama, a manje javnosti. Mislim da to područje vapi za sustavnim uređenjem. Zakon o elektroničkim medijima, koliko god bio dobar neće to moći riješiti, rekao je. O odgovornosti urednika za sadržaj koji generiraju korisnici

Žao mi je, kaže, što se sad sve svelo na to da se u najavi resornog ministarstva najavljuje moguću regulativu i odgovornost urednika i za sadržaje koje generiraju korisnici.

- Jedan je javni servis i ima drugu funkciju, i mislim da je u ovim kriznim vremenima dobra i svjetla točka, ali imamo komercijalne medije koji prodaju svoje proizvode. Oni ih ne prodaju Marsovcima, nego nama i ako mi to tražimo kao društvo, oni će to nastaviti raditi.  Portali, odnosno elektroničke publikacije i ako u tu priču uđemo s odgovornosti onoga što generiraju korisnici u kojem će odgovarati urednici, ja se toga pomalo plašim i nisam siguran da je to rješenje.

Ako date državi alat da nešto pritegne, onda će pritegnuti malo jače, neka drži, sukob je između toga da imate maksimalno slobodu riječi i potrebu između onoga da se kaže da je stvar otišla malo predaleko pa bi trebalo nešto napraviti.

- Veliki sam zagovornik toga da ni jedno ni drugo nije točno i da se neće moći barem ne u ovim pitanjima riješiti jednim zakonskim rješenjima. Što ćete zaposliti vojsku ljudi koji će to gledati, ističe Kedžo.


"Medijska pismenost se uči rijetko i nigdje"

Jedan novi set pitanja je, dodaje, i po kojim kriterijima ćete gledati što je prihvatljivo, a što nije.

- Onda je najbolje ne staviti nikoga, pa nema ničega, pa nisam ništa kriv kao urednik, pa nećemo imati komentare, što sigurno nije dobro, jer demokratsko društvo bez komentara i kritičkih opaski ne može postojati.

Možda se tehničkim algoritmom to može riješiti ali problem kaže, nije u tome. - Čvrsto vjerujem da je rješenje problema na potpuno drugoj strani, a to su obrazovanje, ono o čemu se danas jako puno počelo govoriti, promjena nekih paradigmi u društvu koje su vrijednosne paradigme.

Bolje bi se bilo pitati zašto nismo medijsku pismenost uveli u pučke razrede osnovne škole. To se uči rijetko i nigdje. Imam neka iskustva s nekim malim školama pa tijekom dana radim s djecom, a navečer s njihovim roditeljima.

- Kad roditelje suočim što su njihova djeca gledala i koje medije konzumiraju, oni su svi silno šokirani. Medijska pismenost nije znati upaliti pametne telefone. Obrazovanje kroz medijsku pismenost od malih nogu bi trebala pomoći filtrirati sadržaje. Da naučite razlučiti "trash" od kvalitete. Dakle, obrazovanje koje će vas uputite da čitate hrvatske klasike koji kasnije puno vrijede, u istom smislu treba i medijsko obrazovanje.


"Pola sata iza 12"

Što se tiče govora mržnje i tko to može kontrolirati, kaže da se da pretpostaviti da o ovome ne bi ni razgovarali da nije društvenih mreža.

- Mreže nisu mediji. To jedan od kanala za komunikaciju. Treba se nadati da će neka mreža ugraditi algoritme da sami brišu neprihvatljive sadržaje.

Mladi ljudi kojima je dana mogućnost da mogu komunicirati svakih 15 minuta s cijelim svijetom i to odmah, u istom realnom vremenu i iznositi svoje stavove, onda dođemo do suštine problema, ali se boje stajati iza svojih riječi. -  Ono što često rade, to je blato koje nigdje ne vodi. Bila je ideja da se deklariraju. Stoje iza lažnih profila. Mislim da je to nemoguće regulirati. Obrazovni sustav ima što reći u tom smislu, jer živimo u potpunom drugačijem vremenu od toga da se zna upaliti određeni uređaj, navodi Kedžo.

Ovo nije pet do 12, ovo je stanje pola sata nakon 12, ističe.