LIJEVOM NAŠOM Sve dok se ne odrekne Tita i njegova nasljeđa, ljevica će u Hrvatskoj gubiti izbore

Japan zemlja smiješka, a Hrvatska je smiješna zemlja. Velika Slovenija prekraja granice smiješne Hrvatske i baca u očaj naše antife. Zapadna Hercegovina pripaja se maloj Hrvatskoj. Navodno nam Janez Janša priprema novi "ustašluk". Oni nama daju hercegovačke "ustaše", a mi njima "Piranski" zaljev. Logično... K'o razgovor kad Hercegovac pita Zagorca: "Jesi li bio na sajmu automobila?" "Jesam". "Pošto su tamo pljeskavice?"

Facebook je maksimalno politiziran. Na jednom postu ugledah Soroševu sliku i njegovo pitanje: "Možemo li na brzinu kolonizirati Hrvatsku i staviti je pod kontrolu?" "MOŽEMO!" smiješe se s druge sličice Tomašević, Rada, Neda Raukar, Vili Matula... Za početak bi oni kao ideološki doping vratili naziv Trg maršala Tita.

Ali nije samo Tomislav Tomašević za takvu inicijativu. I Jelena Pavičić-Vukičević je očito za tu ideju. Dala je na istu temu pitijski odgovor: "Ja nisam pljeskala kada se je mijenjalo ime trga..." Naravno, u njoj još uvijek čuči mala SDP-ovka. Zanimljivo je kako bi dva kandidata za gradonačelnika Zagreba vratila ime glavnog gradskog trga "Starom"... Kaj je, je. Kriptokomunisti i oni novopečeni se ne daju. Vjeruju kako ne mogu biti ljevica, a da ne podržavaju komunizam. Dok god bude tako, ljevica će u Hrvatskoj gubiti izbore.

Koja je bila vrijednost tog diktatorskog režima i njegovog čelnog čovjeka Tita danas već zna "ceo svet", pa tako i Francuska. U knjizi "Stoljeće diktatora" Jean-Christophe Buisson Tita poimence ubraja u komunističke diktatore. Tu našu "ljubičicu bijelu" "glorificira" tako da kaže: "Titov životni stil nalikovao je Goeringovu, čak mu je i fizički sličio". Naime, u knjizi "Stoljeće diktatora", koju je napisao Oliver Guez, Jean Christophe Buison je obradio "herojski lik" balkanskog diktatora Tite. Uz priznate velikane diktatore kao što su Lenjin, Staljin,

Hitler, Mussolini, Franco, Maoa, Castro...(koji zajedno vrijede više od 200 milijuna života) našao se i naš Joža. Vjerojatno ni sam nije mislio da je pred njim tako velika karijera.

Broj onih koje je dao ubiti, uglavnom bez suda i suđenja, jedva prelazi pola milijuna ljudi. Stoga je zasluženo našao svoje mjesto u knjizi zajedno s velikanima kao što su Joseph-Desire Mobutu, Hideki Tojo, Pinochet... Moram priznati Jeleni i Tomislavu da su taktički "pametno" izbrali svima obznaniti kako je vrijeme za povratak naše nesvrstane "ljubičice bijele" na Trg hrvatske republike. Države, koja mu je bila toliko nezamisliva da se prosuo poznatom uzrečicom kako će prije Sava poteći uzvodno negoli će Hrvatska postati državom.

Toliko nas nije volio ni Herman Goering.

S pametnim savjetom javlja se na fejsu Irena Pfeffer: "Izbori: Ako je tvoj izbor opet HDZ, SDP, IDS... onda "ostanidoma". Možemo i M.B. 365 sigurno nisu moj izbor!

Dobro, odmaknimo se malo od diktatora, ratnih zločinaca i trajnog brojenja žrtava u Jasenovcu. Haj'mo o nečemu što nije sporno i o čemu nema diskusije. Zašto se Josip Broz Tito nikada u svom životu nije otišao pokloniti žrtvama u Jasenovcu? Konačno, stalno slušamo kako je to mjesto koje simbolizira toliko izgubljenih života. Mjesto u kojem je ubijeno toliko ljudi da se još danas broji i broji... Trumpovo brojanje glasova na zadnjim predsjedničkim izborima u SAD-u dječja je igra prema brojanju jasenovačkih žrtava od strane Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Stipe Mesića, Ive Goldsteina.... Bilo bi već na granici političke perverzije podsjećati na, recimo, Stjepana Ištvanića koji je navodno bio "ubijen" 1945. u Jasenovcu, a nakon toga je umro u Zagrebu 1991. Ili rođaka pok. Slavena Letice koji je ubijen u Jasenovcu, a umro je u El Shattu u Egiptu.

Ivana Petrović, relevantna i autentična novinarka, davno je predložila da se Jasenovac još jednom raskopa i konačno utvrdi broj žrtava. Ili je 700.000 tisuća ili 725 pronađenih tijela, bez saznanja jesu li to bile srpske, hrvatske, židovske ili romske žrtve. Tako bi tu Pandorinu kutiju napokon zatvorili. Ipak, bojim se da to ljevičarima i kriptokomunistima ne bi odgovaralo. Tada više ne bi imali čime manipulirati za svoje nečasne potrebe.

Dr. Franjo Tuđman je 1995. posjetio Jasenovac, položio vijenac svim žrtvama fašističkog i komunističkog terora.... Ne treba zaboraviti da je "Jasenovac od 1945. do 1948. bio i

komunistički logor u kojem su skončali mnogi Hrvati, pripadnici ustaških i domobranskih postrojba, zarobljenih na Križnom putu".

Zašto se na taj potez odlučio ratni pobjednik Franjo Tuđman, a nije zvijezda iz knjige "Stoljeće diktatora", Josip Broz? To ostaje zagonetka. Lijevi  "historičari" s Filozofskog faksa u Zagrebu "ne bi se šteli u to mešati". To je kao nekakvo "demokratsko pravo" druga Tita. Obična sprdačina. Tito i njegova demokracija najbolje je opisana u knjizi o diktatorima. U stvari, to je za ljevičarske "historičare" "kisela jabuka". Brojka žrtava u Jasenovcu je u doba komunizma stalno rasla kao alibi ne samo kako bi se zemlji i svijetu pokazao zločinački karakter NDH nego i za licitiranje brojem stradalih kako bi se od saveznika izmuzlo što više dolara i maraka. Znajući pravu istinu o Jasenovcu, Tito se, bez straha da će ga netko prozvati, odlučio na ignoriranje.

Upravo to Titovo ignoriranje je krunski dokaz laži i laganja naših senilnih antifa o silnim tisućama žrtava u Jasenovcu. Većina njih se više ne sjeća ni godine kad su rođeni, ali znaju točan broj žrtava u Jasenovcu. Kad ih pitate koliki je broj žrtava u Domovinskom ratu obično odgovaraju protupitanjem "u kojem ratu"? A koji narod je najviše stradao u Drugom svjetskom ratu najbolje svjedoče brojke o popisu stanovništva prije i poslije rata. U staroj Jugi je 1931. bilo Hrvata 6.085.482, a Srba 6.785.499. Prema popisu u komunističkoj Jugi iz 1948. Hrvata je bilo 5.199.770, a Srba 7.783.046. Brojke ne lažu. Naravno, osim ako ne računaju anifašisti. Tako Žarko Ivković citira Tuđmana: "Tito je spriječio Rankovića da se u Jasenovcu postavi ploča o 900.000 ubijenih Srba". U travnju 1996. Franjo Tuđman dao je intervju Večernjem listu, HTV-u, Hini i časopisu Politički zatvorenik i otkrio Rankovićevu ideju da se ukleše u kamen da je u Jasenovcu ubijeno od 600.000 do 900.000 Srba.

Ranković je tu ideju iznio 1965., a Tito ga je odbio i 1966. smijenio na Brijunskom plenumu. Možda je u ovoj povijesnoj crtici zapravo odgovor zašto se Tito nikada nije ni najavio, ni pojavio u Jasenovcu.

Marcel Holjevac ironizira: "Jednom da se i ja složim s antifama. Kažu da bi cijeli državni vrh trebao biti u Jasenovcu, svi zajedno".

U Večernjaku napokon osvježenje. Branimir Pofuk dovodi na stranice osobu koja nije iz Beograda, ni iz Beogradske filharmonije, nego je to popularni, liberalni profa s Filozofskog faksa - dr. Ivo Goldstein. Njegovi stavovi trenutno se razvlače i žvaču kao bonboni za osvježenje. Lijeva medijska falanga čeka mudrosti iz ustiju i pera popularnog liberalnog borca strpljivije nego što čekaju oni u redovima za cijepljenje Astrazenecom. Sve pomalo djeluje skribomanski. Profa se referira na knjigu koja je izašla iz njegove radionice "Hrvatska 1990-2020." Sve je crno-bijelo. Podnaslov: "Neki je dan na sjednici jednog saborskog odbora onima koji su željeli kritizirati neke vladine projekte odbrušeno da oni ne vole Hrvatsku pa im je uskraćeno pravo na riječ..." Uzalud sam u Pofukovoj novinarskoj "kobasici" pokušao naći trag o kojem se odboru radilo, tko je kome je rekao da "ne voli Hrvatsku". Kao, ti ne voliš Hrvatsku pa kuš! Profa Goldštajn se odmah bacio na svoje već klasične neistine: "Podjela na ustaše i partizane od 1941.-1945. bila je jedna od najkrvavijih epizoda u hrvatskoj povijesti, ali je ona dolaskom HDZ-a na vlast bila na izdisaju, prisutna jedino u glavama ostarjelih sudionika Drugog svjetskog rata (poput Franje Tuđmana)..." I tako teče njegov intervju na

dvije velike stranice novina. Pozitivci su mu Račan i Sanader, a liberalna demokracija prima "užasne udarce" dolaskom Trumpa na vlast i jačanjem ekstremne desnice. Sve smo to od njega čuli i čitali već stotine puta. ZDS, NDH, grozni Tuđman... Trebalo je malo ubaciti i Kosoricu, Milu Kekina, Plenkija pa bi dobili tipičnu Večernjakovu musaku u Obzoru.

Već sam davno shvatio kako se taj najstariji zagrebački list isplati kupovati uglavnom samo zbog Feliksa i još nekolicine hrabrih novinara koji se još nisu "prilagodili" novim vjetrovima s ljevice.

A što ljevičari misle o Franji Tuđmani znaju već i "vrapci na grani", možda čak i grane. Međutim, meni je potpuno jasno zašto ljevičari mrze Tuđmana. Em je stvorio samostalnu Hrvatsku, em je još na samom početku, na sjednici Predsjedništva HDZ-a 1994. rekao: "Bez NDH, uz koju je bila većina hrvatskog naroda, ne bi bilo ni samostalne Hrvatske". To mrzitelji hrvatske države nikako ne mogu progutati. Stoga je jasno čemu danas služe i Goldstein i Pofuk i Gerovac i Obzor. Jedan se već pokajao. "Naučnik" iz Splita Ivica Puljak prosuo si je kantu pepela na glavu i izjavio: "Sramim se i tražim oprost što sam pjevao ustaške pjesme..." Neki "rigidni" desničar odmah mu je napisao na fejsu: "Ajmo, Ivice, zajedno: U tunelu punom mraka, sjaji zvijezda petokraka". Isti Puljak je jednom prije toga "mudro" izjavio kako je prije bio vjernik, ali kad se počeo baviti znanošću prestao je vjerovati u Boga jer to ne priliči znanstveniku. Sirotan nikada nije pročitao životopis nijednog od velikih znanstvenika pa da vidi koliko ih je bilo vjernika.

Djelovanje Goldsteina, Pofuka, Obzora, Puhovskog, 6. ličke, ponovno napuhavanje žrtava Jasenovca, povratak Trga maršala Tita... svi oni i sve to ima jedan sveti cilj koji bi Hrvateke trebao uvjeriti u to da je ovo slobodna država i da ih ne može nitko natjerati da misle svojom glavom ako oni to ne žele. Malo apsurdno, ali u suštini istinito. Odnosom prema Tuđmanu, Domovinskom ratu, Oluji, Vukovaru, HOS-u, pozdravu ZDS, Jasenovcu, NDH... stvara se "novo normalno" na društvenoj i političkoj sceni. S takvim izazovima mogli bi se naći u situaciji da se oformi još jedna Vlada nacionalnog jedinstva... ili stvori politički USKOK...

Kaže neki dan jedan Zagorec: "Naš USKOK je kak športsko-ribično društvo. Vloviju, poslikaju se i pustiju!"

U subotu 24. travnja napisao sam dvije trećine kolumne, obračunao se s Pofukom i 6.  ličkom u Večernaku, otišao gledati tekmu i u ponoć na spavanje. Sutra, u nedjelju, nakon tenisa i saune završiti ću po tko zna koji tekst u ovih dvanaest godina "Lijeve naše". Nedjelja je jedini dan u tjednu kad ne kupujem dnevne novine. Razlog? Pa, nedjeljom ima u novinama premalo politike, nitko ne ide na protivnike džonom, uglavnom svi su članci laganini. Kad sam ujutro uzeo rekete da odem na tenis, supruga mi je onako usput dobacila: "Kupi danas Večernjak". Kao poslušan suprug na prvom kiosku uzeh Večernjak i odmah shvatih da imperija uzvraća udarac. Ovaj puta uspješno. Na čitavoj prvoj strani slika moje supruge - životni intervju Ljerka Mintas -Hodak". Tri pune stranice. I što sad? Upravo sve što sam u Večernjaku uvijek kritizirao, ismijavao, pljuckao, doživio sam to kao recontru u preferansu. Usput sam prolistao Večernjak do zadnje strane. Sad valjda netko očekuje da napišem kako

sam uvijek sa zadovoljstvom čitao i pratio Večernji list kao izbalansiran, ozbiljan i ugledan dnevnik koji je izborom svojih tema uvijek zdušno radio na zbližavanju naših naroda i narodnosti. Evo, danas sam shvatio da je izdavanje novina ipak znanost.

Najviši domet znanosti je svemirski brod u kojem je čovjek u bestežinskom stanju i izvodi akrobacije kao majmun.