Malo tko zna kako je izgledala prva Gotovinina akcija: ‘Bacali su bombe u naše dvorište’

Za gradove Novsku i Novu Gradišku 1991 godina donijela je težak rujan. Domaćim snagama, pripadnicima Zbora narodne garde i policije, uskoro su u pomoć pristigli pripadnici pričuvnog sastava MUP-a iz Kutine, Specijalna jedinica policije “Šimini Anđeli Pakla” PU Slavonski Brod, 3. bojna 3. A brigade ZNG-a, 108. brigada ZNG-a, kao i 1. A brigada ZNG-a “Tigrovi”.

Osobito jakim neprijateljskim uporištem pokazalo se selo Rajić, pa su tako 9. rujna 1991. godine, “Tigrovi” dobili zadaću oslobađanja tog sela kako bi se pokušao proboj prema Okučanima iz tog pravca, a upravo u tu akciju po prvi puta dolazi Ante Gotovina na čelu izvidničkog voda.

Akcija je počela uspješno. Hrvatske snage krenule su iz pravca Novske odnosno sela Roždanik lijevom i desnom stranom ceste, dok je 2. bojna “Tigrova” imala zadaću bočnog udara s brda, opisuje povjesničar Borna Marinić. Pripadnici 3. bojne “Tigrova” koji su napadali desnom stranom uspješno su ušli u akciju. Osim što su probili neprijateljsku obranu uništili su dio oklopne tehnike i višecjevni bacač raketa. Ipak, postrojbe pobunjenih Srba i JNA konsolidirale su obranu te krenule u protunapad.

Foto: Grad Novska

Dijelovi crkve letjeli na sve strane

“U jednom trenutku neprijatelj je shvatio da smo jako blizu, tj. da nas dijeli samo dvorište, i pobacao nekoliko ručnih bombi u naše dvorište. Ne znam kako, ali veoma smo se brzo sklonili i nitko nije stradao. Počeo je i taj tenk djelovati po našim kućama. Crijep s krova i zid letio je okolo. Mi smo se morali povlačiti. Taman kad smo prošli crkvu, tenk je gađao po ostatku vrha crkve”, ispričao je za Domovinski rat pripadnik 5. bojne 1. A brigade ZNG-a Ratko Dragović.

Dijelovi crkve, kaže, letjeli su na sve strane: “Na tom dijelu vidjeli smo naše snage na desnoj strani ceste kako se isto tako povlače na početne pozicije. Neprijatelj je sve preciznije djelovao i po našoj lijevoj strani ceste. Morali smo se brzo skloniti. Prošli smo župni ured. Kretali smo se u koloni. Odjednom je između ceste i kuće pala mina 120mm i pri tome ranila svakoga drugog, ali mene srećom nije pogodila. Jedan domaći vojnik ispred mene bio je ranjen u trbušnu šupljinu i bojao se da ćemo ga ostaviti.”

Stavili su, ispričao je, ranjenika na vrata i nosili do hrvatskih položaja: “Kako smo ga nosili po dvorištu preko ograda, neprijatelj je još žešće pucao i to ovaj put baš po nama na prvim položajima, kako na lijevoj, tako i na desnoj strani ceste. Kad smo došli do naših položaja pozvali smo sanitet, koji je brzo došao, i predali ranjenika. Hrvatske snage na desnoj strani ceste imale su daleko više gubitaka”, opisao je sudionik ove žestoke akcije.

Unatoč značajnim gubicima i velikom broju ranjenih, hrvatske snage zadržale su položaje u selu Rajić koje su uspijevale braniti sve do početka listopada.