Meč desetljeća - zagrebačka Mladost i splitski Jadran Koteks

„Meč desetljeća“, tako su mediji najavljivali povijesno finale Kupa europskih prvaka u vaterpolu između zagrebačke Mladosti i splitskog Jadran Koteksa odigrano na današnji dan, 21. veljače 1993. godine. Ovo finale bilo je povijesno po tome što su prvi put u povijesti dva hrvatska kluba bila najbolja u nekom sportu na kontinentu. Bili su to veliki dani ponosa i slave za Hrvate i Hrvatsku u teškim trenucima Domovinskog rata.

Mladost je išla po svoj sedmi europski naslov kao aktualni prvak Hrvatske, no protiv jakog Jadran Koteksa koji je branio naslov prvaka Europe. U prvoj utakmici u Zagrebu, kojoj je nazočio cijeli državni vrh Republike Hrvatske na čelu s Predsjednikom Franjom Tuđmanom, te predsjednikom Sabora Stjepanom Mesićem, Mladost je pobijedila 8:7. Tijesan rezultat dao je naslutiti da će na poljudskom bazenu u uzvratu biti uzavrelo, a oči hrvatske javnosti bile su uprte u taj događaj. Mediji su prenosili komentare estradnih zvijezda i sportaša pred utakmicu.

Tako je košarkaš Franjo Arapović izjavio:

„Meni sa strane doista je svejedno tko pobjedi. Važno je da naslov prvaka ostaje u Hrvatskoj. Nema sumnje da će i uzvratna utakmica u Splitu biti identično dramatična i neizvjesna kao ona u Zagrebu. Neka bude spektakl, jer Splićani su nakon dvije godine neigranja u svom bazenu to i zaslužili.“

Naime, zbog ratnih okolnosti Split je sve dotadašnje domaće utakmice igrao u Zagrebu stoga ne čudi kako je ovaj događaj pobudio golemo zanimanje građana. U Splitu je, kako je pisala Slobodna Dalmacija, “cili grad disao za Jadran”, a zanimanje je bilo tako veliko da su se pojavile čak i krivotvorene karte. Tajnica kluba obavijestila je medije kako je „Jadran“ primio zahtjeve za čak 10 tisuća ulaznica dok je kapacitet bazena na Poljudu bio tek za 1600 gledatelja. Prije utakmice vaterpolisti „Jadrana“ otišli su na misu u crkvu svetog Frane gdje im je svećenik održao motivirajuću propovijed. 

Ludnica s ulica Splita prenijela se na tribine. U takvoj uzavreloj atmosferi, u teškoj utakmici punoj promašaja, na krilima Torcide, Jadran je nakon produžetaka pobijedio 6:4, budući da je nakon četvrte četvrtine rezultat bio 5:4 za domaćina. Tako je naslov prvaka Europe ostao u Splitu, a Mladost se istim okitila tri godine kasnije.