Mladen Pavković: Sramota. Stepinac i dalje u Zagrebu nema svoju ulicu!

U Hrvatskoj se obilježava blagdan bl. Alojzija Stepinca, odnosno Stepinčevo. Najsvečanije je bilo u njegovu rodnom mjestu, u Krašiću, gdje je preminuo 10. veljače 1960. Služeno je i euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali koje je predvodio kardinal Josip Bozanić. U propovjedi je uz ostalo naglasio  kako je snažan osjećaj vjernika glede svetosti Stepinca.

Nažalost, još uvijek se čeka da ga proglase – svetim. Nu, ako ga i ne proglase, on će za katoličke vjernike širom Hrvatske i bez toga to biti.

Međutim, još se uvijek baš ništa nije dogodilo njegovim progoniteljima, a neki od njih navodno su još živi. Također nije nevažno spomenuti da pojedina djeca progonitelja Alojzija Stepinca danas uglavnom zauzimaju istaknuta mjesta i u državnim službama!

Nu, opet pitamo (a pitat ćemo i dalje):  što je s ulicom ili trgom ovog velikana u Gradu Zagrebu?

Još prije nekoliko godina, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) predložila je Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba da jedan trg ili ulica u glavnom gradu Hrvatske nosi ime po velikanu Katoličke Crkve u Hrvata, zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu, kojeg je 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici  papa Ivan Pavao II. proglasio – blaženim! Sramotno je i žalosno da u Zagrebu još uvijek ne postoji trg ili ulica koja nosi ime ovog velikog čovjeka, čiji je krepostan život i mučeničku smrt narod prepoznao i častio već za njegova života, a osobito nakon smrti. Stepinac je bio proganjan od  komunista i zatvaran. Papa Pio XI. imenovao ga je  28. svibnja 1934. nadbiskupom kaodjutorom s pravom nasljedstva, ili drugim riječima – bio je tada najmlađi biskup na svijetu s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva! Na montiranom političkom procesu na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946.  na nevjerojatnih 16 godina strogog zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišenja svih građanskih prava. Zanimljivo je da njegovi progonitelji, poput navodnog bivšeg Udbaša Josipa Manolića nikada nisu odgovarali za zlo koje su mu učinili, a da  se blaženi Alojzije Stepinac sve do svoje smrti (10. veljače 1960.) cijelo vrijeme molio i za svoje progonitelje – „Oprosti im Bože, jer ne znaju što čine!“

Braniteljska udruga je tražila  od Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba, na čijem je čelu tada bio Zlatko Hasanbegović, da se pod hitno jedna ulica ili trg nazove imenom po mučeniku komunizma, Svetome, za sada još uvijek blaženome,  Alojziju Stepincu, tim prije što i u američkom gradu Chicagu od 1999. postoji ulica pod nazivom Cardinal Stepinac!

Međutim, ni tada ni danas ništa se nije dogodilo.

Ali, nas također zanima, tko su ONI  koji neprestano i uporno sprječavaju da blaženi Stepinac, čiji su zemni ostaci pohranjeni iza glavnog oltara  zagrebačke katedrale, i koje svakodnevno obilazi veliki broj ljudi, a koji su u njemu prepoznali osobnog zagovornika kao i zagovornika cijelog hrvatskog naroda, u glavnome gradu, ne može dobiti ni svoju ulicu?

Ni on, ni kardinal Kuharić ni Ivan Pavao II…

To je nažalost sramota ili bolje rečeno čak i više od toga!

Uz to, treba reći i to da je Zagreb pun spomenika, ali dosad nitko nije podigao spomenik Stepincu! A njegovo bi mjesto trebalo biti na Kaptolu, ispred katedrale.

Bojimo se da će se u glavni grad prije vratiti trg Maršala Tita, nego što će se po Stepincu nazvati neka ulica, trg, park ili pak neka značajnija kulturna ili vjerska ustanova….

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)