Najopasniji hrvatski ratnik borio se zamaskiran: Milošević je čuo za njega i donio odluku
GERILAC U DUŠI
Nadimak bivšeg pripadnika 2A brigade 1. bojne “Crne mambe” je Nindža i upravo je po njemu poznatiji nego po pravom imenu. Ivica Šafarić, jedan od najpoznatijih heroja Domovinskog rata i bivši pripadnik Legije stranaca, na bojišnice je odlazio odjeven poput japanskog gerilca, a u diverzije je nosio crnu kapu, nunčake, noževe i pokoji šuriken.
Njegovi suborci svjedoče kako je Nindža ponekad potpuno sam odlazio u diverzije, a o tome svjedoče njegova brojna ranjavanja od kojih se jedno dogodilo upravo za vrijeme VRO Maslenica kada je izgubio oko.
“Taktička grupa 2.gbr imala je nekoliko ranjenih tako da se broj bojovnika svaki dan smanjivao, a linija obrane je bila velika. Uz svakodnevno granatiranje 16. veljače 1993. neprijatelj je teškom artiljerijom i minobacačima tukao po položajima, pa je u 1. pješačkoj satniji poginuo zapovjednik.”
Teško je nabrojati koliko je puta ranjen
Dva dana prije, 14. veljače 1993. je i sam Nindža kao zamjenik zapovjednika izgubio oko, Marijan Mikulin smrtno stradava a još je nekoliko suboraca ranjeno. “Bilo je to moje posljednje ranjavanje. U akciji Maslenica sam pogođen 8-milimetarskim gelerom u oko koje, nažalost, nije moglo biti spašeno. Prvi put sam ranjen u Petrinji od tenkovske granate, zatim dva puta kod Farkašića od minobacačkih granata. Na Glinskoj poljani ranjen sam dva puta, najprije rikošetom tromblona, a onda sam teško ranjen hicima iz snajpera kada sam prostrijeljen ispod desne ključne kosti”, kaže Nindža koji ne računa “štrajfove” zadobivene tijekom borbi u Domovinskom ratu.
Ulične borbe u Petrinji i neviđena hrabrost koju je ondje pokazao nešto su što se uvijek spomene kada se priča o Šafarićevoj hrabrosti. Suborci uvijek kao primjer ističu kako je preskočivši ogradu upao u vojarnu JNA punu vojnika te iz nje uzeo jugoslavensku zastavu. Jedan od posljednjih je koji su napustili Petrinju pri padu, a nakon toga ratni put ga je odveo u Novi Farkašić gdje je u jednoj od najherojskijih bitaka Domovinskog rata zajedno sa nekolicinom suboraca iz Crnih Mambi i lokalnih branitelja čudesno pobijedio nadmoćnu JNA.
Milošević mu ucijenio glavu
“Prvi put vidio sam ga u Petrinji. Odmah me je impresionirao… Ja sam bio klinac, 19-godišnjak, iako ni on nije bio puno stariji, 2-3 godine, čini mi se. Osim godina, bitna razlika između Ninđe i mene, ali i Ninđe i svih ostalih, jest što je njegov urođeni, ratnički instikt bio nevjerojatan, rekao bih čak životnijski. Bio je najmirniji i najsamozatajniji u postrojbi, ali taj mir trajao je samo dok ne čuje tenkove. Ponavljam, poput instiktivne životinje pojurio bi na te tenkove, tako da ne čudi to što je ranjen pet puta. On je, naravno u skladu sa svojim karakterom, prijavio samo dva ranjavanja”, doznajemo od Nindžinog suborca, Petrinjca Maria Milošića.
“Iako su među nama bila trojica iz Legije, Ivica Šafarić je jedini imao urođeno ponašanje specijalca pa je između ostalog imao i kapu kakve nose Nindže. Uz to tajnovito ponašanje, taj izgled i tu kapu, bilo je logično da će zauvijek ostati Ninđa. Ne može se on opisati u par rečenica… To je tip koji bez najave i na svoju ruku tiho ode sam na par dana u izviđanje i isto se tako tiho vrati s informacijama. Nikada, ali nikada nije smatrao da je to junačko djelo. Pa, on je na moje oči, usred napada na Petrinju, otišao 100 metara od našeg položaja u vojarnu po kojoj se šetalo, po mojoj procjeni, 2.000 četnika. Preskočio je ogradu, došao do stijega i skinuo jugoslavensku zastavu. Nije ni okom trepnuo, a četnici su ga samo gledali. Jednostavno su bili zbunjeni, mislim da nisu uopće pretpostavili da je to hrvatski vojnik”, dodao je Milošić.
Zbog svega, o ovome se heroju počelo pričati i u Srbiji, pa se pročulo da je Milošević ucijenio Nindžinu glavu na 50 000 maraka, što se njegovoj majci nije svidjelo: “Kad su izašli prvi tekstovi o njemu, počela sam strepiti. Počeli su mi govoriti da za glavu mog sina Milošević daje ovoliko i onoliko… Bojala sam se, ali i bila ponosna…”, ispričala je.
Izvor: Dnevno.hr
