Nakon gotovo deset godina završena je borba za Marinku, Rusi su je srušili do temelja
Gradić Marinka, koji je prije 2014. i pobune Rusa u ukrajinskoj pokrajini Donjeck imao desetak tisuća stanovnika, poprište je krvavih borbi već gotovo puno desetljeće. Nakon strahovitih razaranja i totalne depopulacije civilnog stanovništva, ovih dana pao je u ruke Rusa. No kako je zapravo izgledala borba koja je trajala cijelo desetljeće?
Same borbe u istočnom ukrajinskom gradiću počele su sredinom travnja 2014., kad su ga zauzele proruske paravojne snage. Do kolovoza iste godine ukrajinska vojska oslobodila je Marinku, pri čemu su se iskazali pripadnici bataljuna Azov. Cijelo to vrijeme i proruske i ukrajinske snage redovito su granatirale grad, pri čemu je oko pola stanovnika izbjeglo.
Inicijalne borbe za Marinku trajale su oko mjesec dana te su Ukrajinci tvrdili da su odbili sve pokušaje zauzimanja, a Rusi se, osim silovite topničke vatre, nisu libili koristiti bijeli fosfor i ostala zapaljiva streljiva. Sredinom travnja 2022. intenzivirali su napade na Marinku i nije bilo dana bez pokušaja zauzimanja grada, no i sve te pokušaje Ukrajinci su odbili.
Loše vijesti za branitelje gradića stižu krajem svibnja, kada se Rusima nakon zauzimanja Mariupolja oslobađa nekoliko jedinica koje su poslane prema Marinki. Početkom lipnja djelomično ulaze u grad i pojačavaju napade. Koliko je točno ruskih napada odbijeno, nitko zapravo više ni ne zna, no najžešće bitke vodile su se u srpnju i kolovozu 2022., a 5. kolovoza pripadnici Wagnera pohvalili su se da su zauzeli oko pola grada, što su kasnije potvrdili pripadnici britanske vojnoobavještajne službe.
U toj službi pomno su pratili što se događa u gradu - rujan je protekao relativno mirno dok su u listopadu Rusi počeli napredovati uz autocestu C051101, koja prolazi sjeverno od Marinke. Do prosinca prošle godine ruske su snage zauzele oko 70 posto, a borba za preostalih 30 posto trajala je cijelu godinu i završila prije nekoliko dana. Grad, koji je već bio oštećen do neprepoznatljivosti, u zadnjih 12 mjeseci srušen je do temelja. Civila više u njemu nema, a razmjere razaranja najbolje bilježi dron s kojeg su skinute fotografije i kruže društvenim mrežama.
Već krajem prošle godine guverner Donecke oblasti Pavlo Kirilenko izjavio je da se u Marinki ne može živjeti i da više u njoj nema nijedne cijele kuće. A to je bio tek početak 2023., koja je za branitelje, ali i napadače postala pakao na zemlji, s razaranjima kakva nisu viđena ni u Bahmutu.
Organizirani napadi Rusa počinju u veljači 2023. i zbunjuju obavještajce koji prate razvoj borbe i nikako im nije jasno zašto Rusi troše tolike resurse za minimalne ili nikakve dobitke. U svibnju 2023. Ramzan Kadirov, vođa Čečena koji se pod ruskom zastavom bore u Ukrajini, objavio je da kreće prema Marinki. Ubrzo je ukrajinska vojska objavila da Rusi imaju prednost u ljudstvu 4:1 i čak 6:1 u topništvu.
No od svibnja do rujna, unatoč svakodnevnom granatiranju i borbama za svaku kuću, Rusi opet nisu ostvarili nikakav zamjetan napredak. Nakon što je grad do temelja srušen u nezapamćenoj topničkoj pripremi, nova ofenziva počinje u studenom, a 5. prosinca britanska obavještajna služba potvrđuje da su ostaci grada Marinke u rukama Rusa te još uvijek provode operacije 'čišćenja'.
Novinari The New York Timesa posjetili su Marinku u lipnju ove godine, kad su razgovarali s pripadnicima ukrajinske 79. zračno-desantne brigade, poznatima i kao Kiborzi, koji su slavu stekli u zimi na prijelazu s 2014. na 2015., u borbi za zračnu luku u Donecku, koju su proruski separatisti zauzeli teškom mukom.
Kapetan ukrajinske vojske nadimka Fritz tad je novinarima rekao da postoje dvije vrste ruskih napadača, što je opservacija koja se može protegnuti na cijeli rusko-ukrajinski rat: 'Neki njihovi ljudi pravi su profesionalci, vidimo kako se kreću, koriste taktike i napreduju uz podršku tenkova. Drugi su pak čisto topovsko meso - ljudi bez ikakve obuke koji slijepo napadaju i ginu.'
