Nisu samo Ukrajina i Bliski istok: Ovo je 10 sukoba na koje treba pripaziti ove godine

Nova 2024. godina započela je razbuktanim sukobima u Ukrajini, Gazi i Sudanu, a diljem svijeta vode se napori da se zaustave ratovi, no ti su napori zasad neuspješni.

Foreign Policy objavio je popis na kojemu je 10 ključnih sukoba na koje treba obratiti pažnju ove godine.

1. Gaza

Brutalni Hamasov napad 7. listopada i izraelsko uništavanje Gaze otvorilo je sasvim novo poglave u višegodišnjem sukobu između ovih strana. Nakon gotovo tri mjeseca sukova sve je izglednije da izraelske vojne operacije neće dovesti do istrebljenja Hamasa, a da pritome ne unište u potpunosti Gazu.

Jača i nepovjerenje prema izraleskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, no Izraelci se i dalje slažu s njim o tome da ne mogu živjeti uz Hamas. Oni vjeruju da je prijetnja koju Hamas predstavlja značajna.

Istovremeno, izraelsko razaranje Gaze doseglo je velike razmjere, a nemiri se šire i na Zapadnoj oba

li. Američka vlada dosad je podržavala Izrael, no u posljednjih nekoliko tjedana sve više američkih dužnosnika počelo je propitivati i trošak i trajanje ove izraelske kampanje.

I dok se s jedne strane ne može ni zamisliti kakva bi sudbina Gzae mogla biti nakon sukoba, a s druge strane brojni Palestinici i velik dio arapskog svijeta strahuje od ponavljanja Nakbe 1948. kada su stotine tisuća Palestina pobjegli i izbačeni s područja koje je danas Izrael – čini se da mir nikada nije bio dalje.

2. Širi sukob na Bliskom istoku

Ni Iran ni Izrael ni SAD ne žele širi regionalni sukob, no postoji više načina kako bi sukob između Izraela i Hamasa mogao dovesti upravo do toga. Na neki način, to bi išlo na ruku Irana.

Naime, rat je trenutno zamrznuo sporazum kojemu se Iran protivio, a koji se odnosi na normalizaciju odnosa između Izraela i Saudijske Arabije. Nadalje, militantne grupe koje čine tzv. Pokret otpora (Hezbollah, Huti, Islamski Jihad i drugi) dali su određeni doprinos u ovom sukobu i podržali Hamas.

Washington je pokušao spriječiti širenje rata, rasporedivši dvije skupine nosača zrakoplova u Sredozemlju i trošeći ogroman diplomatski kapital, iako je američki predsjednik Joe Biden dosad odbijao jedan potez, a to je pozivanje na prekid vatre.

Dodatno zabrinajva što je Iran sve bliže izgradnji nuklearnog oružja. Iako nijedna strana ne želi širi rat, puno toga bi moglo poći po zlu – bilo kakav napad na libanonskoj granici ili u Iraku, Siriji, u Crvenom moru ili Perzijskom zaljevu mogao bi imati ozbiljne posljedice.

3. Sudan

U travnju su sukobi između dviju sudanskih vojnih frakcija – vojske i paravojnih snaga za brzu potporu (RSF) – eskalirali u sveopći rat, što je dovelo Sudan do ruba kolapsa. Rat je ukorijenjen u borbama unutar vojske nakon svrgavanja moćnog Omara al-Bashira tijekom narodne pobune 2019.

Rane bitke uništile su veći dio grada. Borci RSF-a, uglavnom sa zapada Sudana, osvajali su četvrti, a vojska je bombardirala iz zraka. U Darfuru se rat prelio u etnička ubijanja, a RSF je masakrirao civile u Zapadnom Darfuru. Činilo se da se nasilje smirilo tijekom ljeta, ali situacija se razbuktala tijekom jeseni.

U listopadu i studenom, RSF je zauzeo glavne gradove Darfura, a pojavile su se nove priče koje opisuju brutalnost protiv Masalita, nearapske zajednice koju su milicije godinama maltretirale. Vojska je preselila svoje zapovjedno središte u Port Sudan na Crvenom moru. U prosincu je RSF izveo munjevitu ofenzivu istočno od glavnog grada na državu El Geziru, a njen glavni grad Wad Madani, pao je gotovo bez borbe, zadavši težak udarac moralu sudanske vojske.

Ne treba isključiti ni vanjski angažman. Izvješća sugeriraju da RSF dobiva oružje iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok vojsku prvenstveno podupire Egipat. Dok RSF maršira prema istoku, afrički, arapski i zapadni diplomati izrazili su strah da bi želja UAE za pristupom Crvenom moru mogla igrati značajnu ulogu. Može li se vojska dovoljno pregrupirati da zaustavi zamah RSF-a nije jasno.

Potrebna je hitna diplomacija jer bi kolaps Sudana mogao desetljećima odjekivati u regijama Sahela, Roga i Crvenog mora, a prostora za izbjegavanje takvog ishoda je sve manje.

4. Ukrajina

Ono što se događa između Ukrajine i Rusije definirat će buduću sigurnost Europe. Ukrajinu čeka teška zima, osobito nakon neuspješne dugo najavljivane protuofenzive, a ruski predsjednik Vladimir Putin vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani i računa na opadanje zapadne podrške Ukrajini.

Mnogi europski čelnici vjeruju da je ovo egzistencijalni rat, ali moraju preuzeti veći teret, bez obzira na ono što se događa u Washingtonu. Ako Moskva osvoji veći dio Ukrajine, nije teško zamisliti da su dijelovi drugih bivših sovjetskih republika sljedeći na Putinovom popisu.

5. Mijanmar

Pobunjenička ofenziva koja je protjerala vojsku iz područja sjeveroistoka Mijanmara i borbe drugdje predstavljaju najveću prijetnju hunti koja je preuzela vlast prije gotovo tri godine.

Za sada se čini da će hunta izdržati. No, režim se, međutim, suočava s odlučnim neprijateljima na nekoliko frontova. Državni udar vratio je zemlju desetljećima unatrag: zdravstveni i obrazovni sustavi su se raspali, stope siromaštva su skočile u nebo, a valuta je pala. Više od 2,5 milijuna ljudi interno je raseljeno, a kraj krize se ne nazire.

6. Etiopija

Etiopija je 2023. započela s dobrim vijestima, ali ju je završila s mnogo straha. Početkom godine, brutalni rat usredotočen na najsjeverniju regiju Tigraj bio je na izmaku. Tigrajski pobunjenici koji su se borili protiv federalnih snaga, zajedno s milicijama iz regije Amhara, ubile su stotine tisuća ljudi, prema nekim procjenama.

Tigrajske snage su gotovo umarširale na glavni grad Addis Abebu prije nego što su se žurno povukle. Savezne snage su tada postupno okruživale Tigrajce, a etiopski premijer Abiy Ahmed sklopio je dogovor s čelnicima regije kako bi učvrstio svoju pobjedu. Sporazum iz studenog 2022. donio je olakšanje Tigraju, ali i uspostavio pozornicu za borbu negdje drugdje.

Napetosti su dodatno porasle u listopadu, kada je Abiy potvrdio “pravo” Etiopije na pristup moru, naglašavajući svoje povijesne zahtjeve za obalom Crvenog mora. Regionalni čelnici te su izjave protumačili kao implicitnu prijetnju zauzimanjem dijela Eritreje, čije je odcjepljenje od Etiopije 1991. ostavilo potonju bez izlaza na more. Abiy je od tada javno obećao da neće izvršiti invaziju, iako nije došlo do slabljenja napetosti.

Etiopija možda ne planira neposrednu vojnu akciju, no sve uključene strane su pune nepovjerenja i mobiliziraju snage i gomilaju oružje, pa postoji ozbiljan rizik od izbijanja sukoba.

7. Sahel

Godine 2023. nigerska vojska svrgnula je Mohameda Bazouma, reformističkog predsjednika koji je prijateljski nastrojen prema Zapadu, učvrstivši vojnu vlast u regiji Sahel – nakon pučeva u Maliju i Burkini Faso. Val državnih udara najavljuje novo poglavlje u krizi koja datira barem iz 2012.

Ogorčenost javnosti zbog nesigurnosti djelomično je potaknula državne udare i podršku vođama hunte. Godine 2020. i 2021. skupina pukovnika pod vodstvom Assimija Goite izvela je niz državnih udara u Maliju, učvrstivši vlast. Uslijedili su pučevi u Burkini Faso, potaknuti bijesom zbog džihadskih masakra nad vojnicima, a potom i u Nigeru.

Neizvjesno je što slijedi. Tko god bude držao vlast u Sahelu, trebat će mu puno više od samih borbi.

8. Haiti

Haićani se nadaju da će se strane snage koje će stići početkom 2024. uhvatiti u koštac s hipernasilnim bandama koje su posljednjih nekoliko godina rasturile zemlju.

Više o velikoj humanitarnoj krizi koja vlada Haitijem čitajte OVDJE.

9. Armenija i Azerbejdžan

Prošle godine, munjevita ofenziva Azerbajdžana u Nagorno-Karabahu potaknula je egzodus gotovo svih onih koji tamo žive – više od 100.000 ljudi. Pitanje je ove godine hoće li Azerbajdžan ići dalje ili će uspjeti pronaći put do mira.

Više o sukobu čitajte OVDJE.

10. SAD i Kina

Sastanak između američkog predsjednika Joea Bidena i kineskog predsjednika Xi Jinpinga u studenom trebao je otopiti njihov odnos, no tajvanski izbori i napetosti u Južnom kineskom moru mogli bi to staviti na kušnju.

Peking i Washington već neko vrijeme pokušavaju smanjiti napetosti. Xi se želi usredotočiti na bolesno kinesko gospodarstvo i spriječiti daljnja američka trgovinska ograničenja, a Bidenova administracija želi smirivanja uoči izbora u SAD-u 2024.

Za sada je vjerojatno najveća opasnost od sudara kineskih i američkih zrakoplova ili brodova. Prema Pentagonu, broj rizičnih susreta u posljednje dvije godine premašuje one u prethodna dva desetljeća.