O Domovinskome ratu gotovo i nema knjiga za lektiru!

Koliko mladi znaju o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, odnosno stvaranju hrvatske države?

Malo, jako malo!

Čak su provedena i istraživanja na ovu temu.

Tako, primjerice, pišu Vukovarske novine, da o tome ne znaju mnogo ni studenti povijesti, odnosno da prema nekim istraživanjima, u kojem je sudjelovala i Dea Marić, predavačica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, oko 75 posto mladih  ne zna ništa ili zna malo o tome kada je bio proces mirne reintegracije. O hrvatskim vojnim operacija ipak znaju nešto više.

• Na pitanje o izvorima informacija o Domovinskom ratuj mladi uglavnom odgovaraju da su najviše saznali od svojih najbližih, koji su sudjelovali u obrani od velikosrpske agresije, te od medija. Zabrinjavajuće je što mladi gotovo i ne spominju učenje povijesti u školama, iako bi, kažu oni, to trebao biti jedan od važnijih predmeta – istaknula je Marić.

Dakle, što se tiče hrvatskog Domovinskog rata, odnosno stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, učenici u školama uče ono najosnovnije, tek toliko da uče. O fašizmu u Italiji moraju sve znati, baš kao i o II. svjetskom ratu. Josip Broz Tito također je iznimno važna ličnost, dok su Junaci hrvatskog obrambenog Domovinskog rata svedeni na jednu malo opširniju rečenicu. Ono što je bio Hitler u II. svjetskom ratu, to je bio Slobodan Milošević u Domovinskom ratu. Ali, o Hitleru i Mussoliniju uči se u detalje, a o Miloševiću tek da je bio – glavni inicijator velikosrpske agresije te da je umro u pritvoru Haškog suda gdje mu je suđeno za izazivanje i vođenje ratova u bivšoj Jugoslaviji. O dr. Franji Tuđmanu, utemeljitelju RH i prvom hrvatskom predsjedniku i čovjeku koji je bio na čelu stvaranja Hrvatske, učenicima je dovoljno da znaju samo to. A ako to znaju, da se malo našalimo,  za to obično dobiju i "peticu"!

Međutim, kad se osvrnemo na pregled lektire za osnovne i srednje škole, dovoljno je da se pogleda popis i da je svima sve jasno. Nema gotovo ni jedne knjige vezane uz hrvatski Domovinski rat, a koju bi učenici obvezno trebali pročitati. Ako se na popisu i nađe neki autor, što je rijetkost, koji je i pisao o stvaranju hrvatske države, onda on nije zastupljen s knjigom koja govori na ovu temu već se uzimaju njegove knjige, odnosno knjiga koja govori o "srednjem vijeku". Tek tu i tamo neke škole imaju za lektiru knjigu "Priče iz Vukovara" Siniše Glavaševića, a riječ je o lirskim pričama. Pored toga, u lektiri za najmlađe, da ne povjeruješ, nalazi se i knjiga „Dobar dan, kako ste“ Jadranke Kosor! Na taj način stječe se dojam da o hrvatskom Domovinskome ratu „nema“ knjiga. A na tu temu dosad je objavljeno ni manje ni više nego između tri i pet tisuća naslova! Problem je u tome da o knjigama za lektiru, stječe se dojam, odlučuju oni koji nisu sudjelovali u stvaranju hrvatske države, pa ih ne čitaju niti ih ne zanimaju. Po broju naslova, od hrvatskih pisaca, i dalje je daleko na prvom mjestu Miroslav Krleža. Za njim odmah je Antun Gustav Matoš, poglavito u srednjim školama. Ali... učenici ne uče da je recimo Krleža bio zaljubljen u Tita i komunizam protiv kojeg smo se borili, niti da je Matoš jedan od najznačajnijih hrvatskih kritičara XX. stoljeća, tako da čitajući knjige ovih pisaca mogu učiti i naučiti samo jednu njihovu stranu. To bi isto tako bilo, da malo karikiramo, da se našalimo, da se u likovnoj umjetnosti uči o Hitlerovom slikarstvu, a ne kaže se da je on bio i jedan od najvećih ratnih zločinaca.

Da, kad već spominjemo, što se u školama uči o likovnom stvaralaštvu u Domovinskome ratu? Ako kažemo ništa, rekli smo puno.

U vrijeme vladavine Broza skupno se moralo odlaziti i u kina i gledati filmove o Boški Buhi, ili o Drvaru i Neretvi, dok danas nitko od škola ne traži da učenike pošalje u kino gledati primjerice hrvatski film "Broj 55", ili neke od mnogobrojnih dokumentarnih filmova koji govore o Domovinskome ratu.

I kad se sve stavi "na vagu", ne treba se čuditi što učenike više zanimaju ratovi diljem svijeta, pa čak i onaj davno u Vijetnamu, nego sve ono u kojima su njihovi najbliži dali krv za – slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, s dr. Franjom Tuđmanom na čelu.