Odricanje od trošarina obična prijevara: Pola iznosa od nikad skupljeg goriva i dalje UZIMA DRŽAVA!

A koliko gorivo u odnosu na Hrvatsku plaćaju susjedne zemlje, i koliko na litri zarađuje država analizira Ivan Vrdoljak.

Tvrdi kako skuplje gorivo među susjedima plaćaju jedino Talijani, i to nadomak 2 eura, odnosno 15 kuna za benzin i više od 14 za dizel. Malo jeftinije gorivo od Hrvatske plaćaju građani Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Srpska vlada je primjerice također na mjesec dana zamrznula cijene na ovu razinu.

S našeg popisa odskače jedino Mađarska gdje je gorivo uvjerljivo najjeftinije. Litra benzina i dizela koštaju tek nešto više od 9 kuna. Ondje su cijene također zamrznute sve do svibnja, a pitate li se kako i zašto imaju tako jeftino gorivo, između ostaloga znajte da su ondje idući mjesec parlamentarni izbori.

Idemo vidjeti sada što sve ulazi u cijenu litre bezolovnog benzina koja dakle stoji 12 kuna i 19 lipa. Nabavna cijena nafte i ostali troškovi poput prerade i prijevoza u litri goriva čine nešto manje od 5 i pol kuna.

Trgovačku maržu, dakle zaradu naftnih kompanija Vlada je fiksirala na maksimalnih 75 lipa po litri. I tu smo stigli na tek nešto iznad 6 kuna po litri. Na sve ove prethodne stavke država onda zaračuna trošarinu koja, iako smanjena za 40 lipa, sada iznosi gotovo 3 i pol kune.

Tek onda, na sve to zaračuna još PDV u iznosu od 2 i pol kune. I tako dođemo do cijene veće od 12 kuna. Vidimo dakle da i danas oko polovice cijene litre benzina uzima država. U tom smislu državi zapravo odgovara da nafta poskupljuje – jer skuplja nafta znači više prihoda za proračun putem oporezivanja te nafte.

A kako se cijena nafte kretala proteklih godina?

Danas barel brenta na londonskoj burzi iznosi nešto ispod 130 dolara, a dolar također jača pa, uz samo poskupljenje nafte i taj rast valute utječe na cijenu. Idemo malo unatrag pa da vidimo kako cijena reagira na krize. Značajnije poskupljenje je krenulo krajem studenog kada su krenule ruske vojne vježbe i gomilanje vojske uz ukrajinsku granicu – tada je barel iznosio oko 70 dolara.

Gotovo nostalgično djeluje ovaj ožujak 2020. i 23 dolara po barelu, ali znamo da je to početak pandemije koronavirusa kada je većina svjetskog gospodarstva naglo usporila ili se zaustavila, a potražnja za naftom se smanjila.

Na 112 dolara cijena se popela 2014. nakon što je Rusija anektirala Krim. Na visokih 126 dolara bila je i početkom rata u Libiji 2011., a rekord proteklih godina definitivno je krizna 2008. godina kada je cijena bila nadomak 140 dolara”, istaknuto je sinoć u RTL danas.

Valja ovdje napomenuti da gorivo u Hrvatskoj nikada u povijesti nije bilo skupo kao ovog trenutka (čak ni kada je cijena barela nafte bila viša nego što je danas), a isto tako valja istaknuti da cijene goriva ne padaju nikada u jednakoj mjeri kao što pada cijena barela nafte na svjetskom tržištu. Cijena benzina, a onda i državnih trošarina i poreza uvijek, dakle, prate porast cijena barela sirove nafte, ali se u jednakoj mjeri ne spuštaju kada cijena nafte na svjetskim tržištima pada.

Podsjetimo li na činjenicu da državna administracija u Hrvatskoj neprestano buja, da broj novozaposlenih podobnih kadrova i uhljeba na teret državnog proračuna raste i u vremenima najveće krize, pa čak i onda kada se broj stanovnika drastično smanjuje (kao što se to u Hrvatskoj događa zadnjih nekoliko godina), jasno je zašto vladajuća kasta ni u vrlo teškim vremenima kao što su ova danas, ni ne pomišlja odustati od sve brutalnijeg harača.

Za nova uhljebljivanja i nove troškove treba, dakako, sve više novca u proračunu.