OTKAZI NA PELJEŠCU U sjeni skandala s jahtom, prava drama se odvija u hrvatskoj tvrtki bivše supruge Usmanova!

Ne bi tu bilo ničeg čudnog da se Irina Viner nalazi na spisku sankcioniranih ruskih državljana, no njezina imena nema ni na listama sankcioniranih

U sjeni skandala oko ‘bijega‘ jahte Irina VU ostala je sudbina tvrtke Kisik d.o.o. iz Orebića. Naime, vlasnica jahte, ruska državljanka Irina Viner, inače bivša supruga jednog od najbogatijih Rusa, Ališera Usmanova, krajnja vlasnica je i ove orebićke tvrtke čija je imovina prema odluci Trgovačkog suda u Splitu te Općinskog suda u Dubrovniku, a temeljem Uredbe Vijeća EU o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost i neovisnost Ukrajine, blokirana od ožujka prošle godine, piše Dubrovački vjesnik.

Ne bi tu bilo ničeg čudnog da se Irina Viner nalazi na spisku sankcioniranih ruskih državljana, no njezina imena nema ni na listama sankcioniranih Europske unije, Velike Britanije i SAD-a, piše Dubrovački vjesnik.

Bez obzira na to, Hrvatska je njezinu tvrtku blokirala, a četvero stalno zaposlenih Pelješčana prošle je godine dobilo otkaz. U radnom odnosu ostala je samo direktorica, Višnja Vukotić koja nam se obratila kako bi pokušala riješiti situaciju u kojoj se, kako kaže, ta tvrtka našla ni kriva ni dužna.

Žalba bez odgovora

- Kada je ova cijela situacija oko sankcija Rusiji i Rusima počela imala sam veliko povjerenje u naše institucije. Činilo mi se da su tome jako ozbiljno pristupili, no nakon što su krenule neistine oko naše tvrtke, iznenadila sam se. Irina Viner, koja je stvarni vlasnik te imovine, nije na listi sankcija, pa tako ni ova tvrtka ne bi smjela biti blokirana. Još od ožujka prošle godine pokušavam na to ukazati nadležnima u Ministarstvu vanjskih poslova, no do danas od njih nismo dobili nikakav odgovor. Ne znam ni sama koliko sam puta zvala, slala mailove, molila da me netko primi i da pogleda našu dokumentaciju. No jednostavno me ignoriraju – kaže Vukotić dodajući kako je za blokadu tvrtke saznala 28. veljače 2022. kada joj ne onemogućen ulaz u račun tvrtke.

– Iako nikada nismo dobili službenu obavijest da je tvrtka i njezina imovina pod bilo kojom vrstom mjera, na internet bankarstvu to jutro mi je izašla obavijest da mi je onemogućen pristup računu, a potom su mi iz banke kazali da se obratim našem Ministarstvu vanjskih polova. Zabilježbu o mjerama ograničavanja u pogledu nekretnina dobili smo od Trgovačkog suda u Dubrovniku 16. ožujka prošle godine, a zabrana raspolaganja udjelima tvrtke upisana je od strane Trgovačkog suda je šesta dana poslije. S obzirom na to da naša vlasnica uvidom u Uredbu Vijeća (EU) br. 269/2014 (posljednja promjena 14.11.2022.) o mjerama ograničavanja čiji je sastavni dio lista osoba pod mjerama, nije među sankcioniranim, iskoristili smo zakonsko pravo i uložili žalbu na rješenja, no do danas na nju nam nije odgovoreno.

U međuvremenu četvero stalnih zaposlenika, mještana Orebića, ostalo je bez posla kao i desetak sezonaca, mahom lokalnih ljudi koji su nam se vraćali proteklih godina jer su bili zadovoljni poslom i plaćom. Iako nije bila zakonska obveza, vlasnica je stalnim zaposlenim kojima smo zbog blokade morali dati otkaz, isplatila otpremnine. U tvrtki sam ostala samo ja, no bez plaće sam od travnja prošle godine. Naime, da bi se u ovakvim situacijama isplaćivale plaće, mora se tražiti i dobiti suglasnost Ministarstva vanjskih poslova. A tu, barem u mom slučaju, nisu ažurni. Čekam, kažem vam, da nam odobre zahtjev od početka prosinca. U međuvremenu, obzirom da je tvrtka, kao i sve druge u Hrvatskoj, zakonski obvezna isplatiti plaće do 15. u mjesecu, Državni inspektorat je ovrši i s računa povuče iznos minimalne plaće na drugi, posebni račun otvoren za tu svrhu u FINI. Kažem, ajde dobro, barem ćemo dobiti kakvu takvu plaću. No nije tako! Oni kažu, a ne. Taj novac je jamčevina koju ćemo vratiti na račun tvrtke kada se isplate plaće. I tako u krug! Zato smo zaposlenicima nakon petnaest godina i dali otkaze jer ovdje neće tako lako primiti plaću iako je tvrtka likvidna i ima novca na računu. Jednaka je procedura i za sve ostale račune, od telekom usluga do komunalne naknade. Bez suglasnosti ne možeš ih platiti, a ovrhe se nižu jedna za drugom- pojašnjava Višnja Vukotić ‘perpetum mobile‘ hrvatske državne administracije dodajući kako je četvero bivših zaposlenika u godinama, baš kao i ona, kada je teško pronaći novi posao.

To je sportski kamp, a ne vila

Zanima nas kako je zapravo počela raditi za Irinu Viner. – Kao i ovo četvero zaposlenih, radili smo u ovoj tvrtki koju je 1998. godine osnovao nizozemski poduzetnik kada je kupio nekretninu uz more u Orebiću. Devet godina kasnije, tvrtku je od privatnog poduzetnika kupila Irina Viner, tada Usmanova supruga i zadržala je nas sve tada zaposlene. Prije smo tu zgradu, koja nije nikakva vila kakvom je pokušavaju predstaviti neki mediji objavljujući fotografije susjednog hotela s bazenom, koristili za apartmane, a imali smo i jedan objekt na plaži za koji smo imali i uredno koncesijsko odobrenje. No gospođa Viner željela je tu organizirati Međunarodni gimnastičarski kamp. Ona je naime u mladosti bila poznata i jako uspješna ritmička gimnastičarka, a sada je predsjednica ruskog gimnastičarskog saveza. Tako je to zdanje preuređeno za potrebe gimnastičarki koje su iz cijelog svijeta, od Japana Kine, Koreje, Tajlanda pa preko SAD-a i Meksika do Njemačke i Grčke, dolazile u Orebić na pripreme pred velika natjecanja poput Svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara.

Tako je i dio objekta koji se koristio kao bar postao SPA centar. Kao projekt javno –privatnog partnerstva, Irina Viner je u Korčuli sagradila sportsku dvoranu u koju su gimnastičarke svaki dan išle vježbati, a do otoka bi ih prebacivali našim brodom. Zahvaljujući toj dvorani, koju su naše gimnastičarke koristile četiri ljetna mjeseca, a preostalih 8 mjeseci bila je na raspolaganju Gradu, korčulanski rukometni klub nije izbačen iz natjecanja, jer do tada nije ispunjavao osnovni uvjet, odnosno nije imao dvoranu – priča nam Višnja Vuković koja za Irinu Viner ima samo pohvale. – Neki je mediji prikazuju sasvim drugačijom nego što jest. Kakva je kao osoba, najbolje mogu posvjedočiti oni koji su za nju radili jer kada je bolest bila u pitanju, bila im je spremna osigurati liječenje bilo gdje u Hrvatskoj pa čak i u Rusiji ili negdje drugdje u svijetu. Kakva je kao osoba govore i njezine donacije poput onih Hitnoj i DVD-u Orebić, stradalima u potresu, Ligi za borbu protiv raka – kaže nam direktorica Kisika dodajući da su zbog velikog interesa sportaša namjeravali investirati i u još jednu dvoranu u Orebiću i proširiti smještajne kapacitete.

Iako su imali gotovu projektnu dokumentaciju, tada nije bio izrađen općinski prostorni plan niti su se znale sportske zone, pa projekt nije realiziran. - Irina Viner je s obzirom na svoju starosnu dob već 2019. godine odlučila, kad je on i bio ovdje da tvrtku Kisik d.o.o. prepustiti svome sinu iz prvog braka, koji ima njemačko državljanstvo i taj prijenos vlasništva je u proceduri. Što se tiče imovine naše tvrtke, Irina Viner je isključivo samostalno upravljala tom imovinom te njezin bivši suprug nije imao nikakav utjecaj na to niti kada su bili u braku, a niti kasnije – zaključuje Višnja Vukotić.

Od Ministarstva vanjskih poslova prošli tjedan zatražili smo da nam objasne proceduru isplate plaća hrvatskim radnicima zaposlenim u hrvatskim tvrtkama koje posluju u Hrvatskoj. a koje su zbog sankcija Rusiji blokirane. Odgovor još nismo dobili.