Otkrivamo novi mega skandal osječkog suda. Supruga tada moćnog suca konačno dokazala: nakon svađa s mužem bespotrebno su je strpali na psihijatriju
Zdenka Kvesić supruga je Ante Kvesića, kasnije uhićenog pod optužbama da je od Zdravka Mamića primio mito. Nakon svega, on je formalno i dalje sudac, jer predsjednik Županijskog suda u Osijeku, Zvonko Vrban, protiv njega nije htio pokrenuti stegovni postupak
Zdenka Kvesić, supruga nekad moćnog, a danas teško kompromitiranog suca Županijskog suda u Osijeku Ante Kvesića, dobila je nakon deset godina moralnu zadovoljštinu. Ustavni sud 8. veljače ove godine donio je odluku da su Zdenki Kvesić povrijeđena ustavna prava, i to u dijelu koji se odnosi na oduzimanje ili ograničavanje slobode, izlaganju bilo kakvom obliku zlostavljanja te uskraćenom pravu na pravično suđenje.
To je teška pljuska svima koji su sudjelovali u ponižavanju, maltretiranju i patnjama te žene, koja je uza sve to proglašena i obiteljskom nasilnicom jer je – kako je utvrdio Prekršajni sud u Osijeku – fizički napala sina i brata svog supruga, u to vrijeme vrlo moćnog suca Ante Kvesića. A Kvesić je, da podsjetimo, jedan od trojice sudaca uhićenih 9. lipnja 2021. pod sumnjom da su primali mito od Zdravka Mamića.
No, jedino je on i dalje sudac Županijskog suda u Osijeku, doduše privremeno udaljen od obavljanja sudačke dužnosti, o čemu svaka tri mjeseca odlučuje Državno sudbeno vijeće, dok su dvojica ostalih sudaca, Zvonko Vekić i Darko Krušlin, razriješeni sudačke dužnosti; Krušlin odlukom DSV-a, a Vekić na osobni zahtjev, zbog odlaska u mirovinu. Zaslugu što je Kvesić i dalje sudac ima predsjednik Županijskog suda u Osijeku Zvonko Vrban, koji protiv Kvesića, za razliku od Vekića i Krušlina, nije pokrenuo stegovni postupak.
Priča koja je počela prije 10 godina
Način kako se dio osječkog pravosuđa, policije i zdravstvenog sustava odnosio prema supruzi moćnog suca, Zdenki Kvesić, potvrđuje da su u pravu bili mediji i nevladine udruge koji su upozoravali na ono što je sada potvrdio i Ustavni sud: radilo se o teškom kršenju ljudskih prava. I to, kako se već tada pisalo, zbog činjenice da je supruga moćnog suca te da se prema njoj postupalo pod njegovim utjecajem.
A sve je započelo prije gotovo deset godina, 26. lipnja 2013. obiteljskom prepirkom u kojoj se, na jednoj strani našla Zdenka Kvesić, a na drugoj njen sin i brat njenog supruga, Božo Kvesić. Oni su tog dana pozvali policiju koja je uhitila Zdenku Kvesić, odvela je u Prekršajni sud, a sutkinja Branka Lukić naložila da se nakon završetka ročišta, u večernjim satima, po kratkom postupku, uhićenu odvede na odjel psihijatrije KBC Osijek.
Žalba Zdenke Kvesić
Kako je to izgledalo, vidi se i iz žalbe Zdenke Kvesić koju je podnijela 1. srpnja 2013., zbog pokrenutog postupka za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, a koju citira Ustavni sud. “Posebno je istaknula”, stoji u toj žalbi, “da su je u sobu (na odjel psihijatrije KBC Osijek) uveli u pratnji dvojice policajaca, te da je policija cijelo vrijeme bila prisutna na vratima sobe, te da se morala svući u njihovoj nazočnosti, nakon čega su je polegli na krevet i zavezali.
Stoga smatra da su je unaprijed proglasili nesposobnom i zlonamjerno lišili slobode pod izlikom da je osoba s duševnim smetnjama. Također, istaknula je da nije bilo mjesta primjeni prisile niti omalovažavanju jer nikada nije bila u sukobu sa zakonom i nekažnjavana je osoba, te je članica humanitarnih i vjerskih udruga”.
Sudska odluka o prisilnom liječenju
A odluku o pokretanju postupka za njeno prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, temeljem obavijesti KBC Osijek, donio je Županijski sud 27. lipnja 2013., sud na kojem je njen suprug bio uskočki sudac. Isti taj sud, 2. srpnja, odbit će njenu žalbu kojom je tražila da je puste s prisilnog liječenja.
Dan kasnije, Županijski će sud održati ročište na kojem će sudski vještak tog suda, psihijatar Berislav Pašalić, iznijeti stručni sud kako se kod Zdenke Kvesić radi o “težoj duševnoj smetnji” koja, neliječena, “ozbiljno ugrožava njeno zdravlje, sigurnost i život, a potencijalno može ugrožavati živote drugih ljudi te je neophodno osigurati primjereno psihijatrijsko liječenje”.
Borba odvjetnice Biloš
Uzalud je na tom ročištu Zdenka Kvesić upozoravala da se u bolnici osjeća poniženom te da joj uopće nije bilo ponuđeno ambulantno liječenje, a njena odvjetnica Jasminka Biloš (koja će nakon gotovo 10 godina, u veljači ove godine, uspjeti i s ustavnom tužbom) kako je reakcija sutkinje za prekršaje bila nerazmjerna u odnosu na stvarni intenzitet događaja. No, sud se na to nije obazirao pa će donijeti rješenje kojim je određeno prisilno liječenje Zdenke Kvesić.
Razgovor sutkinje s mužem okrivljene
Mada je to trebao učiniti i sam, upravo zbog razloga koje je navela odvjetnica Biloš, Županijski će sud 9. srpnja 2013. prihvatiti da u slučaju Zdenke Kvesić odlučuje drugi nadležni sud, što će Vrhovni sud i prihvatiti i za daljnja postupanja odrediti Županijski sud u Zagrebu. No, odvjetnica Biloš zatražila je i da se prekršajni postupak (na kojem je sutkinja Lukić naložila prisilnu hospitalizaciju Zdenke Kvesić), također premjesti na drugi sud, a navela je i zanimljiv, upravo skandalozan, razlog.
Sutkinja Lukić je “tijekom ročišta održanog 26. lipnja 2013. razgovarala putem telefona s mužem okrivljene koji je uskočki sudac na Županijskom sudu u Osijeku. S obzirom da su bračni odnosi okrivljene i njezinog supruga duže vrijeme poremećeni, ovakvo postupanje sutkinje ukazuje na sumnju na pristranost”. Ali, taj zahtjev nije prihvaćen, pa će, kako ćemo vidjeti kasnije, suđenje biti nastavljeno na istom sudu.
Upozorenja nevladinih udruga
I u KBC-u Osijek, očito, netko je shvatio da cijela priča postaje vruć krumpir: 16. srpnja 2013. izvijestit će Županijski sud u Osijeku (koji se tada već proglasio nenadležnim) da je 13. srpnja Zdenka Kvesić premještena u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Odatle će biti puštena nakon samo šest dana.
Sanja Sarnavka, tada predsjednica nevladine organizacije B.a.b.e., tim je povodom za Hinu izjavila: “Trebalo je 30 liječnika da shvate da nije opasna, a jasno je da se osobu ne smije zadržavati u umobolnici ako ne postoji indicija da će ozlijediti sebe ili drugu osobu”. Posve isto, sada je potvrđeno i odlukom Ustavnog suda.
Moćni lokalni utjecaji
No, koliko su daleko išli lokalni utjecaji može se zaključiti i iz nastavka prekršajnog postupka, nakon što se Zdenka Kvesić vratila iz Vrapča. Ista sutkinja Branka Lukić 14. siječnja 2014. proglasit će Zdenku Kvesić krivom za obiteljsko nasilje i kazniti je s 3000 tadašnjih kuna. Ali, Visoki prekršajni sud 25. rujna 2014. ukinut će presudu i odrediti novu glavnu raspravu, ali pred drugim sucem.
U ponovljenom sudskom postupku 14. prosinca 2014. Zdenka Kvesić bit će oslobođena “jer u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je okrivljenica počinila nasilje u obitelji prema svom šogoru Boži Kvesiću i sinu Mislavu Kvesiću“. U ustavnoj tužbi koju je, u ime svoje klijentice Zdenke Kvesić, podnijela odvjetnica Biloš sve je to potanko objašnjeno i iscrpno navedeno.
Moralna zadovoljština nakon 10 godina
Osobito je upozoreno kako je Zdenki Kvesić oduzeta sloboda na nasilan i grub način, da je prisilno hospitalizirana iako ta mjera nije bila nužna, da u vrijeme slanja na psihijatriju nije imala stvarnu dijagnozu stručne osobe, te da njezino ponašanje nije bilo takvo da bi se opravdalo oduzimanje slobode, kao i da su prema njoj primijenjene nečovječne i ponižavajuće mjere (prisilno vezanje i skidanje pred policijom) i da je bila izložena mučenju uslijed prisilne terapije. Naravno, odvjetnica je upozorila i na kršenje prava na pravično suđenje.
Trebalo je gotovo punih 10 godina da Ustavni sud odluči kako je Zdenka Kvesić bila žrtva dijela sustava. Dijelu sustava koji je u tome sudjelovao, naravno, neće se dogoditi ništa, a ona je tek dobila moralnu zadovoljštinu.
