Pokolj u Škabrnji: “Kujo, gledaj kako ti ubijam oca”

Gotovo stotinu ljudi je ubijeno, a svjedočanstva “s one strane” tek se rijetko pojave u medijima

Na današnji dan obilježava se 26. godišnjica masakra u Škabrnji u kojemu je 18. studenoga 1991. poginulo 86 civila i branitelja. Iako za zločine gotovo nitko nije odgovarao, povijesni dokumenti svjedoče da su već tada strukture JNA znale za zločine.

U nastavku pročitajte tek neka od svjedočanstava o zločinima u Škabrnji.

1991., studeni 19. Knin

Izvješće Štaba TO zapovjedniku TO “SAO Krajine” o sukobima u selima Stabanj, Ceranje i Raštević, te ulasku jedinica JNA i TO u sela Škabrnja i Nadin

1. Neprijatelj je tijekom noći minobacačkom vatrom tukao naše položaje u s. Stabanj, Ceranjama i Rašteviću. Tenkovskom vatrom gađane su i Lišane Tinjske. Vatra je otvarana iz Raštana Donjih i Raštana Gornjih.
2. U popodnevnim satima skršen je ustaški otpor i naše jedinice zajedno sa jedinicama JNA ušle su u s. Škabrnje i jako neprijateljsko uporište Nadin, koje sada držimo pod kontrolom.
3. U spomenutim aktivnostima ranjena su dva borca TO. Moral ljudstva u jedinicama TO je zadovoljavajući.

23. studeni 1991., Benkovac

Izvješće Organa bezbednosti 180. mtbr o ubijanju civilnog stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.

Dana 23. 11. 1991. godine oko 10 sati u mojoj kancelariji razgovarao sam s vojnikom Mitrović Draganom vozačem BOV-a vojne policije koji je sudjelovao u toku izvođenja borbenih dejstava u s. Škabrnja i koji je vidio ubojstvo civila od strane pripadnika TO i dobrovoljaca u tom selu. U razgovoru iznio mi je sljedeće detalje: “Kada smo skrenuli prema Škabrnji putem vidio sam iz BOV-a jednog mrtvog pripadnika ZNG ali pored njega je bila PAP. Kada smo ušli u selo iz jedne kuće teritorijalci i dobrovoljci (ovi drugi su bili u “šarenoj” uniformi i bili su namazani po licu) koji sebe nazivaju četnicima iz jednog podruma su izveli grupu oko 20 civila. Jedan od njih je imao PAP. Njega su odmah odveli iza BOV-a i “strijeljali” ga. Ispred BOV-a su doveli jednu staricu i 2 starca legli ih na zemlju i pucali im u potiljak. Iz jedne od kuća u selu izveli su 3 muškarca od kojih je jedan imao oko 35 godina a ostala dvojica oko 45. Njih su u dvorištu malo ispitivali i onda ih strijeljali

Čuo sam po nekim pričama da su ubili i neku ženu od 19 godina sa djetetom od 8 mjeseci ali to osobno nisam vidio. Iz podruma jedne kuće izveli su curu i oca i kćer. Oca su joj odmah ubili iz AP. Nju su oborili na zemlju povukavši je za kosu i rekli joj “Hoćeš da prođeš kao otac”. Viknuo sam “ne pucaj” i uperio sam pušku u njega. Tu curu smo poslije doveli u komandu. Vidio sam da su grupu od 5 civila teritorijalci vodili ispred sebe a onda ih stavili ispred tenka da bi pokazivali put i služili kao “štit”. Kada smo išli prema Nadinu vidio sam da su “teritorijalci” zarobili nekog civila. S njim je razgovarao Dražić (načelnik SJB) ali sam potom čuo od nekih da su i njega ubili.”

NAPOMENA: Iz podataka koje je dostavio vojnik Mitrović vidi se da su pojedine grupe teritorijalaca više djelovali kao “banda” nego kao vojska. Ovakvo ponašanje i njihov odnos izazvao je revolt kod vojnika koji su skoro dolazili u otvoren sukob s njima da bi zaštitili neke civile Hrvatske nacionalnosti.

Istog dana sačinjena je i druga bilješka o zločinima koju možete pročitati na idućoj stranici.

Dana 22. 11. 1991. godine obavio sam razgovor s vojnikom Živanović Nenadom iz bataljuna vojne policije u vezi ubijanja civila u s. Škabrnja. Događaji su se odvijali u toku 18. 11. u toku napada na selo. U toku razgovora Živanović je bio dosta uzbuđen (razgovor smo vodili u mojoj kancelariji) i nerado se sjećao detalja jer tvrdi da je sve to bilo grozno.

U razgovoru je iznio sljedeće: “U posadi BOV-a smo bili ja, vodnik Travica, desetar Pejaković, vojnici Mitrović Dragan, Živanović Predrag, Nikčević Miloš i Radovanović Goran. Dok su bila borbena dejstva bili smo iza oklopnih transportera. Kod prvih kuća u s. Škabrnja “teritorijalci” (bili su namazani imalinom da bi izgledali strašnije i na uniformama su imali znak odnosno zastavu Srbije bez petokrake) izveli su 3 civila bez oružja. Postrojili su ih ispred i onda su počela puškaranja tako da sam i ja dejstvovao pa na njih nisam obraćao pažnju.

Uglavnom kada sam prekinuo vatru vidio sam ih da leže mrtvi i po ranama sam vidio da je sigurno pucano iz male daljine. Malo dalje izveli su iz jedne kuće troje djece. Mi iz VP smo tražili da ih preuzmemo ali nam ih nisu dali. Ponovo su ih uveli u kuću (sve troje) i iz nje izveli samo dvoje. Da li su to treće dijete ubili nisam vidio ni čuo jer pucanje nismo mogli čuti od općeg meteža ali kuća je potom gađana “Zoljama” i potom je planula. Nešto dalje došlo je do izvođenja jedne grupe civila iz jedne kuće.

Teritorijalci su izdvojili četvoricu muškaraca iza kuće i strijeljali ih. vidio sam i da su jednog starca udarili kundakom u glavu, on je hodao oko 20 metara onda ga je teritorijalac ranio iz AP u noge tako da je pao a onda ga ubio metkom u glavu. Čuo sam ali nisam vidio da su jednog pripadnika ZNG, iza neke kuće su ga strijeljali a onda mu odrezali uho. Gledao sam kada kada su izveli jednog muškarca i djevojčicu (sigurno oca i kćer). Teritorijalac je rekao djevojčici “Gledaj kučko kako ti ubijam oca” i pucao je muškarcu u usta. kada sam ovo vidio ja sam bacio opasač i rekao sam da neću da se borim na takav način i da ću mu sasuti metak u čelo ako ubije tu djevojčicu. Djevojčicu sam uveo u transporter da bih je spasio od njih.”

NAPOMENA: Navode vojnika ću provjeriti preko ostalih vojnika koji su sudjelovali u ovoj akciji (vojnika iz jedinice VP). Slušao sam osobno pripadnike “dobrovoljce” iz jedinice TO kako se hvale kako su jednog strijeljali tako što su mu stavili pištolj ispod brade. Ovo su pričali u kirurškoj ambulanti u Benkovcu. Sugerirao sam komandantu da ove jedinice više ne vodi kada se krene u sljedeće akcije jer na ovaj način samo brukaju JNA i pod “zaštitom” naših tenkova i transportera vrše zločine.

Izvještaj je napisao major Branislav Ristić.

Nekoliko dana ranije, nekoliko dana prije pada Vukovara i zločina u Škabrnji, pala je Vrlika. Kako svjedoče preživjeli dokumenti, čak i tamo su ubijani zarobljenici.

Studeni 13., 1991.

Vrlika Izvješće Komande 1. brigade TO IKOM Komande 9. korpusa o akciji pripadnika "Srpske garde"

IZVjEŠTAJ o angažovanju jedinice “Srpske garde” Kao pomoć dijelu snaga na osiguranju pravca prema Sinju, između ostalih jedinica upućena je i jedinica “Srpske Garde” “Vojvoda Mišić” jačine oko jednog streljačkog voda. Upoznati su sa zadatkom koji bi oni trebali izvršiti. Zadatak se u osnovi odnosio na kontrolu i osiguranje međuprostora i bokova glavnih snaga bataljona raspoređenog za aktivna obrambena djelovanja u širem rejonu brane “Peruča”. Poslije izviđanja rejona, davanja podataka o situaciji na tom dijelu gdje su planirani za angažiranje, razradili smo okvir akcije za likvidaciju ili hvatanje snaga koje ispoljavaju dejstvo po glavnim snagama sa tog pravca. Akciju su neposredno i samostalno izveli pripadnici “Srpske Garde” i zarobili 10 (deset) bojovnika ZNG-a njihovo naoružanje i jedan minobacač 82 mm sa municijom. Nije ispaljen skoro ni jedan metak, a lica su privedena u rejon razmeštaja čete u drugoj liniji bataljona. Zbog psovki i vrijeđanja jednog pripadnika SG, od strane bojovnika isti je ubijen. Ispitivanja pripadnika ZNG od strane kč i grupe starešina saznalo se dosta podataka za dalje angažovanje jedinica. Sledećeg dana zarobljeni bojovnici su prebačeni u Knin u Komandu 9. K. na dalji postupak.