PORAZ MOSKVE Tajna uspješne obrane: Kako je moguće da Rusi do danas, s toliko nadmoćnijom avijacijom, nisu zavladali ukrajinskim nebom

Kako zbog prijetnje S-300 sustava ruski piloti lete niže, to ih stavlja u domet raketnih sustava kraćeg dometa

Prvog dana ruske invazije na Ukrajinu, ruske su snage uletjele u zemlju sa svojim nadmoćnim zračnim snagama, napale vojne aerodrome, instalacije protuzračne obrane i potom poslale svoje kopnene snage preko granice.

No, potpunu zračnu nadmoć nisu postigli, a Ukrajina je uspjela dovoljno odbiti ruske zračne snage da i danas može provoditi vlastite zračne napade.

Prema procjenama prije početka invazije, Rusija je imala oko 1800 vojnih zrakoplova, a Ukrajina samo 163, no Ukrajina je maksimalno iskoristila stare sovjetske protuzračne sustave kako bi ruske zrakoplove potjerala sa svojeg neba, a ubrzo je dobila i masovnu pomoć iz inozemstva.

Uz učinkovitu obranu vlastitog neba od prijetnji, ukrajinske su se snage počele služiti i vlastitim zračnim sustavima, od čega je dosad najpoznatiji turski dron TB2 Bayraktar. Riječ je o laganoj i relativno maloj letjelici koja ne ostavlja veliki toplinski ni radarski trag pa je ruski protuzračni sustavi otkrivaju teško.

Jedan Bayraktar može ostati u zraku do 24 sata, a osim za izravne napade protutenkovskim raketama, ukrajinske su snage koristile preciznu optiku tih dronova za izviđanje te za navođenje artiljerijske paljbe.

Ukrajina još ima na raspolaganju i vlastite borbene zrakoplove koji bi u nadolazećoj fazi rata mogli imati veću ulogu, kad se ruska ofenziva u potpunosti zaustavi i kad se ruske snage počnu ukopavati na zauzetim položajima.

Ključni resurs

Prije početka invazije, Ukrajina je raspolagala s oko 40 MiG-29 lovaca, 12 Su-24 i 17 Su-25 lovaca-bombardera te 26 Su-27 višenamjenskih lovaca. Imala je i 69 Mil Mi-8 transportnih helikoptera te 34 napadačka helikopter Mil Mi-24.

Nije poznato s koliko TB2 dronova su raspolagali, no nove količine naručene su ubrzo nakon početka rata, a NATO-ovi zrakoplovi viđeni su kako prevoze teret iz Turske za Rzeszów u Poljskoj. Dok ruska vojska bude utvrđivala svoje položaje i fokusirala se na artiljerijske i raketne napade na gradove, preostala ukrajinska avijacija mogla bi biti ključni resurs u kontraofenzivi.

Kraći domet

Ukrajina se koristila sovjetskim S-300 protuzračnim sustavom koji, iako već više od tri desetljeća star, i dalje može pogoditi mete na većim visinama, udaljene i više od 140 kilometara. Kijev je prije rata imao oko 250 ovakvih sustava, a SAD je prošlog mjeseca obećao poslati ih još.

Kako zbog prijetnje S-300 sustava ruski piloti lete niže, to ih stavlja u domet raketnih sustava kraćeg dometa, poput SA-8, koji je postavljen na borbenim vozilima, ili čak u domet ručnih raketnih sustava Strela i Stinger. Riječ je o sličnim sustavima koji ciljaju na toplinske obrise mete, a Stingeri su bili među prvim oružjem koje su zapadne države počele slati Ukrajini u velikom broju.