PORUKA IZ VUKOVARA: Mladi ne bojte se!
Od 14. do 18. rujna '91. najveći tenkovski napad na Trpinjsku cestu. Puca asfalt pod gusjenicama 84 i T55, a od njihovih topova koji rigaju vatru kuće lete kao da su od papira. Na lijevoj strani Trpinjske ceste su Žuti mravi i Pustinjski štakori, sve mladi dečki u dvadesetim godinama, trče kroz razrušene kuće i pokušavaju zaustaviti čelične grdosije. Na desnoj strani Blago Zadro i mi iz Turbo voda i momci koji su bili s njim u zapovjedništvu. Svi mladi, nitko više od 25 godina života. Nemam riječi za opisati ovaj napad, apokalipsa i pakao na zemlji najprikladniji su nazivi. Jedan tenk M84 dolazi pedesetak metara od zapovjedništva koje je bilo u mjesnoj zajednici. Branitelji koji su dužili protuoklopno oružje pokušavaju zauzeti poziciju da ga pogode, a mi s pješačkim naoružanjem pokušavamo eliminirati pješadiju koja ide za tenkovima. Nitko normalan ne bi stavio ni jednu kunu na nas da se morao kladiti, šanse da uopće preživimo bile su nam ravne nuli. Blago Zadro stoji iza zida kod samog ulaza u mjesnu zajednicu, mi smo iza njega i čujemo da nam je tenk prišao u neposrednu blizinu. Mirnim glasom i bez imalo panike govori nam: “Uzmite ručne protuoklopne mine i kad naiđe bacamo na njega, povlačenja nema, oni ne smiju proći ovuda dok smo mi živi.” Svi uzimamo ručne granate i bombe i čekamo da se prokletnik pojavi, znajući da ćemo i mi biti mrtvi kao i taj zlotvor. Nitko nije pobjegao, nitko nije odustao i otišao. A mogli smo. Nismo bili plaćeni. Sekunde su odlučivale hoćemo biti živi ili mrtvi, ali u tom trenu nismo o tome niti razmišljali: bitno je bilo da oni ne prođu nas i da ih zaustavimo. Čuje se fijuk ose i kirurški precizno pogađa tenk koji se pretvara u gomilu bezvrijednog željeza. Tko je ispalio tu osu: Andrija Marić ili Marko Babić ili Marinko Antunović Bosanac ili Miro Radmanović nama svima totalno je nebitno, ono što je bitno da ga je pogodio u sridu. Naša iskrena euforija i sreća traju možda minutu, sabiremo se i krećemo dalje u bitku.
Ovo nije priča o jednom danu rata, ovo je priča o jednom satu rata. Zašto sam ju odlučio zapisati? Pišem ju zbog političara koji nisu u stanju jednom godišnje odati počast Vukovaru a da ne naplate dnevnicu. Pišem ovo onima kojima je jedini posao, za koji su još dobro i plaćeni, da pronađu mrtva tijela heroja “volontera” što leže razbacana u neznanoj hladnoj zemlji bez groba i grobišta. I ne nalaze ih već tri desetljeća.
Pišem ovo našim mladima koji su završili školovanje i stekli znanje, pišem im na ohrabrenje da svoj trud hrabro ugrade u ovu državu za koju je proliveno puno krvi. Pišem ovo našim mladima koji se žele uključiti u politiku, koji imaju poziv za političkim angažmanom - molim vas uključite se, zbacite ove koji ne rade i počnite vi raditi. Onako kako se domovina gradi - pošteno i s ljubavlju i ne šparajući truda i znoja. Vaš znoj neka nadopuni našu krv.
Onako kako su drugi vjerovali u nas, mimo svih ljudskih logika, tako ja mladi sada vjerujem u vas. Mi smo onda pokazali da se sve može kada je srce čisto, savjest mirna, pluća puna hrabrosti i odvažnosti za domovinu. Takvim mladima ja ovo pišem: idemo, sada je na vama red!
Ne traži pravdu na zemlji, jer ona nije zadana datost, ona se gradi. Nemoj se rasipati u nebitnostima. Ne traži sebi zgrnuti što više novca u što manje vremena, nego gledaj na opće dobro ove države koja ti je povjerena. Ona je tvoje pravo nasljeđe! Ne dopusti da te se dijeli po društvenim statusima, regijama ili nogometnim momčadima za koje navijaš. Skupite se u jedan neprobojni zid ujedinjeni u vrijednostima domoljublja! Sjeti se onih koji su za domovinu gladni ratovali, jer nisu imali vremena jesti dok se domovina stvara. Vi ste jedina prava snaga ove države. Hrabro dakle i krenite! “Ne bojte se!”, poručio vam je sveti Ivan Pavao II, jer je upravo u vama vidio snagu kojom se krvlju stečena država mora graditi. Zapamtite, jedan svetac vidi snagu u vašoj mladosti i hrabri vas. Što još čekate? Geni su vam hrabri, srca su vam čista, domovina vam je slobodna. Krenite, gradite je, ne ustručavajte se dati sve, ne oklijevajte krenuti u drugi dio bitke. Plodovi će doći sigurno!
