Poštovani ministre Banožiću, kao i do sada, ćeraćemo se još

Zar je zaista potrebno dodatnih 15 dana izvan uobičajenog roka da se osigura potpunost i točnost jednog običnog zapisnika s jednog običnog sastanka? Očito jest

Pokušavamo doći do tog zapisnika još od objave prvog intervjua sa zviždačicom Majom Đerek. Od 25. siječnja. Još otkad je sjela s nama i ispričala nam o tom famoznom sastanku koji je sazvao Mario Banožić.

Tad je još bio ministar državne imovine, a razlog sastančenja ležao je u jednostavnoj činjenici da je Đerek radila svoj posao.

Zapečatila je atraktivne državne prostore u centru Zagreba koje je zaposjela obitelj Rodić. Još nisu platili dug, još su u posjedu, ali prostore su im promptno otpečatili. I to nakon sastanka s ministrom.

Maja nam je ispričala kako je Banožić bio otresit, kako je ustvrdio, citirala nam je njegove riječi, da se “ti prostori moraju otpečatiti, ali ja vam sad ovdje neću reći kako”.

Na sastanku je bila i aferična direktorica Državnih nekretnina Renata Sabo, a o svemu se, to nam je potvrdio i ministar, vodio zapisnik. Prirodno, zatražili smo ga.

Prvo smo poslali službeni upit. Zatim podsjetnik. Pa je stigla neslužbena informacija da se s odgovorom namjerno oteže. Pa smo poslali zahtjev za pristup informacijama.

Pa nam je stigla obavijest kako rok za dostavom produljuju još 15 dana “radi osiguranja potpunosti i točnosti tražene informacije”.

Zar je zaista potrebno dodatnih 15 dana izvan uobičajenog roka da se osigura potpunost i točnost jednog običnog zapisnika s jednog običnog sastanka? Nameće se nekoliko zaključaka:

1. Dostava jednog zapisnika toliko je kompleksan proces da su potrebni tjedni za takvu akciju.

2. Vlada je nevjerojatno posvećena potpunosti i točnosti.

3. Zapisnik ne postoji.

4. Zapisnik postoji, ali nekome ne odgovara objava njegova sadržaja, pa se možda naivno nada da će ovakvim otezanjem oslabiti interes novinara i javnosti.

Koji god od ovih odgovora bio točan, poslužit ćemo se izrazom od susjeda: Ministre, ćeraćemo se još.