Poznata profesorica: U poslovima korupcije kod posvojenja iz Konga su i neki službenici države

Slučaj osmero hrvatskih državljana koji su u zatvoru u Zambiji pokrenuo je lavinu pitanja vezanih za posvajanje djece iz drugih zemalja – ponajprije iz Dr Konga. Hrvatima u Zambiji ostao je još jedan uvjet prije izlaska iz pritvora, regulacija boravka.

‘Fenomen tzv. pranja djece je počeo 2006.’

Profesorica Rešetar, Pravni fakultet, Osijek, za HRT je objasnila i na koje načine najčešće dolaze djeca u sirotišta u Demokratskoj Republici Kongo.

“Kad su u pitanju sirotišta u Kongu i tim nerazvijenim zemljama, posebno onima koje nisu potpisnice Haške konvencije, moramo razumjeti fenomen tzv. pranja djece, koje se događa od 2006. naovamo. Vjerojatno se događalo i ranije, ali se na globalnoj razini problematiziralo od tada u Gvatemali, nekim afričkim državama, u Kini, u Južnoj Koreji, odnosno problematiziralo se posvajanje iz tih zemalja.

Sirotište je samo jedan korak u svim onim fazama koje treba proći u tzv. fenomenu pranja djece.

Dakle, prvi korak u toj jako ružnoj, kriminalnoj priči je da se djeca ili kupe od roditelja ili da se roditelje prevari, prisilno daju pristanak da djeca idu u nekakve institucije gdje će imati prehranu, školovanje ili da budu odvedena u zapadne bogatije zemlje, gdje će također biti školovana, gdje će živjeti, pa čak do te mjere da će roditelji kasnije za njima doći u Europu ili SAD. To je prvi korak.

Drugi korak je falsificiranje dokumenata djece. Treći korak je brisanje svih podataka o njihovom porijeklu. Zadnji korak je smještanje djece u sirotišta. Kada je dijete u sirotištu, pretpostavlja se da nema roditelje.

Tada zapravo nastupa posvojenje u čijoj pozadini su kriminal i prodaja djece, eksploatacija djece, čega, to moram naglasiti, niti su svjesna djeca, a vrlo često ni ljudi koje dolaze iz zapadnih zemalja posvojiti tu djecu”, objasnila je prof. Rešetar.

‘U poslovima korupcije i eksploatacije djece su i neki službenici države’

Jesu li ta sirotišta pod ikakvim nadzorom države kako ne bi došlo do ilegalnih radnji – u konačnici do trgovine djecom, pitao je novinar.

“Očito nisu. Možda i jesu, ali u tim poslovima korupcije i eksploatacije djece u pozadini su čitavi lanci u kojima su i neki službenici države. U svakom slučaju jedna vrlo mutna voda”, smatra prof. Rešetar.

–  Vrhovni je sud u postupcima priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju, u kojima se ne primjenjuje Haška konvencija o zaštiti djece – kao što je slučaj s Demokratskom Republikom Kongo – izdao preporuku o provjeri autentičnosti primljenih dokumenata. No ta preporuka nije obvezujuća.. Bi li takvo što trebalo postati obvezujuće i zašto? 

“To je slabo, ali predsjednik Vrhovnoga suda ne može ništa drugo napraviti, ali to je slabo i na tome se ne može ostati. Naime, ono što bih ja napravila jest da se poštuje preporuka vodiča za tumačenje i primjenu Haške konvencije, u kojoj izričito piše da i one države koje nisu potpisnice Haške konvencije, kada se radi o posvojenju djece iz tih država, moraju se poštovati minimalni standardi.

I ne samo minimalni nego još stroži standardi, jer ako namećete standarde jednoj Njemačkoj, Italiji i Belgiji, tada države koje nisu potpisnice Haške konvencije moraju imati još snažniji nadzor nad tim.

Postoji preporuka i zabrana posvajanja djece iz tih država upravo stoga što je poznat taj fenomen kriminalnih radnji koje se događaju u pozadini međudržavnih posvojenja iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije”, poručila je.

‘Svako dijete ima pravo na saznanje svoga porijekla’

Što kazati o pravnom statusu tih posvojenja? Vidite li mogućnost nastanka određenih problema u budućnosti – kada i ako ta djeca krenu istraživati svoje podrijetlo?

“Od tih se problema ne može pobjeći i što prije budemo svjesni problema koji će se pojavljivati u budućnosti, to ćemo ih lakše riješiti. Naime, svako dijete ima pravo na saznanje svoga porijekla.

Posvojena djeca u vrlo visokom postotku žele znati tko su njihovi biološki roditelji, žele znati priču o svome porijeklu, žele znati što se dogodilo prije nego što su dobila roditelje posvojitelje. U tom smislu, nakon svega što se dogodilo, ja vidim da će i ta djeca postavljati pitanja, a ta će pitanja postavljati državi”, ustvrdila je prof. Rešetar.