Promocija knjiga „Hrvatske povijesne istine” u Osijeku: Dujmović upozorio na ključne praznine u službenoj historiografiji

U velikoj dvorani Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku novinar i publicist Tihomir Dujmović predstavio je svoja nova izdanja Hrvatske povijesne istine 1 i 2, knjige nastale kao rezultat višegodišnjeg rada i razgovora s gotovo stotinu povjesničara, istraživača i svjedoka vremena. Dvotomno izdanje donosi pregled ključnih razdoblja hrvatske povijesti, od 1941. do danas, s naglaskom na teme koje u službenim udžbenicima, kako upozorava autor, ili nisu obrađene ili su prikazane iskrivljeno.

Promociji su sudjelovali izaslanici županije Osječko-baranjske i grada Osijeka.

Povjesničari, svjedoci vremena i istraživači – temelj dvotomnog izdanja

Dujmović je istaknuo kako su u knjigama zastupljeni profesionalni povjesničari, ali i brojni istraživači koji desetljećima proučavaju određene povijesne teme. “Upravo zbog njihove specifične ekspertize ova djela donose pogled na povijest kakav se rijetko može vidjeti u akademskim udžbenicima,” poručio je autor.

Prvi dio serijala obrađuje razdoblje od 1941. do 1990. — godine koje, ističe Dujmović, u hrvatskom društvu nikada nisu bile sustavno i objektivno prikazane. Druga knjiga fokusira se na Domovinski rat i poslijeratni period, uključujući pitanje ratnih šteta, rad Haaškog suda, te posljednje razgovore s dr. Andrijom Hebrangom o danima pred smrt predsjednika dr. Franje Tuđmana i liječenju visokih državnih dužnosnika u inozemstvu.

“Motiv knjige bio je – loš udžbenik”: kritika obrazovnog sustava

Autor je posebnu pozornost posvetio stanju u hrvatskom obrazovanju te alarmantnim propustima u školskim udžbenicima povijesti. Naveo je primjer udžbenika u kojem je razdoblje od Domovinskog rata do današnjih dana predstavljeno na pet stranica — od kojih prve četiri ne spominju ni ostvarenje hrvatske državnosti.

“To je nevjerojatno. Naša djeca uče iz udžbenika koji ne govore o stvaranju države, ali zato veličaju likove poput Mike Špiljka, Mike Tripala, Steve Krajačića ili Ante Markovića,” upozorio je Dujmović. Nakon brojnih reakcija javnosti i stotinjak prosvjednih pisama, sporni je udžbenik — kako kaže — konačno povučen iz uporabe.

Neistražene hrvatske tragedije: od Bleiburga do poraća

Dujmović je tijekom promocije podsjetio na golemi broj hrvatskih žrtava na području Slovenije, pozivajući se na službene podatke Slovenske akademije znanosti i umjetnosti:

“Prema slovenskim istraživanjima, nakon osam godina rada, procjenjuje se da se na slovenskom području nalazi oko 200 tisuća ubijenih Hrvata. To je najveća hrvatska masovna grobnica u povijesti, a o tome se gotovo ne govori,” istaknuo je.

Posebno je naglasio da drugi svjetski rat u Europi završava 8. svibnja 1945., dok je u Jugoslaviji službeno zaključen 15. svibnja — što je, tvrdi, učinjeno svrhom prikrivanja zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenicima u danima nakon rata.

Stradanje novinara i svećenika – izbrisane profesije

U knjizi se obrađuje i stradanje hrvatskih novinara i svećenika nakon 1945. godine. Dujmović navodi kako je od 330 licenciranih novinara iz 1939.:

• 38 ubijeno
• 101 dobio doživotnu zabranu pisanja
• 135 pobjeglo u inozemstvo
• 45 promijenilo profesiju

“To znači da je 95% hrvatskog novinarstva uništeno. Ni u Italiji ni u Njemačkoj – zemljama fašizma – takvo što se nije dogodilo,” naglasio je.

Slična je situacija bila i sa svećenstvom — ubijeno je 660 hrvatskih svećenika, što je višestruko više nego u mnogo većim europskim državama.

Rapalski i Rimski sporazumi – mitovi i stvarnost

Dujmović je dio programa posvetio analizi Rapalskog (1920.) i Rimskih sporazuma (1941.), koje je radio u suradnji s povjesničarom Marijom Jarebom. Posebno je naglasio da je mit o tome da je “Pavelić prodao Istru i Dalmaciju” – povijesno netočan.

“Rapalski sporazum potpisao je Ante Trumbić, a Rimski sporazumi su rezultat talijanske vojne sile. Dokumenti su tu već sto godina, ali mitovi i dalje dominiraju,” rekao je Dujmović.

Domovinski rat i pripreme za sukob

U drugoj knjizi autor donosi pregled vojnih, političkih i obavještajnih procesa koji su prethodili Domovinskom ratu. Posebno naglašava Memorandum SANU iz 1986., pripreme srpskih političkih elita, te činjenicu da su Srbi u vojnom i sigurnosnom sektoru krajem 1980-ih držali 60 – 80% ključnih pozicija.

Navodi i niz podataka o pokušajima državnog udara prije 1991., uključujući tajne misije prema Moskvi te operativne pripreme JNA za svrgavanje vlasti u Hrvatskoj.

“Ceh jugoslavenstva”: Hrvatska je JNA financirala milijardama

Dujmović podsjeća da je Hrvatska izdvajala oko milijardu eura godišnje za jugoslavensku vojsku, naglašavajući apsurdnost činjenice da je tim istim oružjem kasnije napadnuta.

“To je konačni ceh jugoslavenstva – iluzije koja nas je skupo koštala,” zaključio je.

Hrvatska još nema službenu povijest

Autor poručuje da je glavni problem današnje Hrvatske nepostojanje jasnog, znanstveno utemeljenog i državotvorno usklađenog kanona nacionalne povijesti.

“Dok druge države sustavno istražuju totalitarizme, mi dopuštamo da se ključni arhivi praše, a temeljne činjenice prešućuju. Bez istine nema budućnosti,” zaključio je Dujmović na kraju osječke promocije.