Pumpaj Mile, pumpaj!

Dok u Beogradu tamošnji mediji svakodnevno napadaju Marka Perkovića Thompsona, nazivajući ga ustašom, dotle dižu u nebesa Milu Kekina, koji je u subotu, 12. travnja, u jednom tamošnjem klubu, održao „koncert za pamćenje“.

Ovaj nekadašnji pjevač Hladnog piva iskoristio je ovu prigodu da i srpskim studentima, koji protestiraju protiv Aleksandra Vučića,  da potporu, pa je i sam u jednom trenutku uzviknuo „pumpaj“, u čemu mu se pridružila i brojna publika.

S druge pak strane, ne sjećamo da je ovaj kontraverzni glazbenik ikada dao bilo kakvu potporu hrvatskim braniteljima, odnosno da je ikada nastupao na nekom humanitarnom koncertu, gdje bi podržao i one koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili hrvatsku državu, da i takvi, kakav je on, mogu mirno živjeti.

A što misli o Hrvatima, ovaj „dezerter“, najjasnije je poručio u pjesmi „Ja nisam vaš“, u kojoj pjeva ili peva:

„Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, moji su dobili 45./Nisam vaš od glave do pete, nisam vaš cijelim tijelom/Vrijeme da se ljudi sjete da je crno crno, a bijelo bijelo/Ja nisam vaš, od glave do pete/I s…m vam se  na nijanse, znam tko je pred zid vodio đake/Nisu sotone punile vagone, već nečiji djedovi i bake…/Ja nisam vaš, nisam vaš, od glave do pete/Ja nisam vaš, nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Nisam vaš maneken prijatelj, nisam vaš cijelim bićem/Tako ću učiti svoje dijete, da se takvom ološu ne miče!/Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete/Ja nisam vaš, i tako ću učiti i svoje dijete!“

„Lepi Mile“, kako ga često zovu i njegovi obožavatelji, ovu je pjesmu znao pjevati i na skupovima političke stranke „Možemo“, a uz nju se mogla vidjeti i njegova supruga, saborska zastupnica, kako veselo „cupka svojim nožicama“.

Međutim, na njegovu pjesmicu, s njegovim piskutavim glasićem, dobro mu je odgovorio također u stihovima jedan anonimni hrvatski domoljub:

„Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/Ti nisi naš, tvoji su ubijali 45./Nisi naš, naši su pobijedili 95./Vrijeme da se ljudi sjete da je crveno crveno, a bijelo bijelo/Ti nisi naš, nisi naš nikada ni bio…/I smijem se na tvoje varijante, znam tko je pred zid vodio Hrvate/Nisu crveni  punili vagone, punili su jame, rudnike, otoke gole/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/Nema prijatelja među hrvatskim protivnicima, nema ih ni među crvenim potomcima/Tako učim djecu moju, glavu gore i uvijek za Domovinu svoju/Ti nisi naš, nisi naš nikad ni bio/“.