Radikalna ideologija na hrvatskim ulicama: Kako je moguće da se otvoreno poziva na komunističku revoluciju?

Na hrvatskom internetskom prostoru pojavila se stranica pod nazivom „Komunistička revolucija“, koja bez ikakvog zazora promovira organiziranje tzv. „Zagrebačke škole komunizma“ i otvoreno poziva na kadrovsko osposobljavanje boljševika za buduće revolucionarne procese na prostoru bivše Jugoslavije. Riječ je o sadržaju koji ne samo da relativizira povijesne zločine komunističkih režima, već ih praktički romantizira i predstavlja kao poželjan politički cilj u suvremenoj Republici Hrvatskoj.

Foto: screenshot/Komunistička revolucija

Takav diskurs ne može i ne smije proći nezapaženo.

Otvoreni poziv na ideološku radikalizaciju

Tekst objavljen na spomenutoj stranici jasno poručuje kako je cilj „pripremiti boljševike“ za „nadolazeće revolucionarne eksplozije“ te kako se kroz organiziranu ideološku obuku želi „naoružati kadrove znanjem i tradicijom marksizma“. Riječnik koji se koristi, kao i povijesne reference, nedvosmisleno ukazuju na inspiraciju totalitarnom ideologijom koja je u 20. stoljeću iza sebe ostavila desetke milijuna žrtava diljem svijeta.

Nije riječ o akademskoj raspravi, znanstvenom skupu ili povijesnom preispitivanju jedne ideologije. Riječ je o političkom aktivizmu koji se temelji na ideji nasilne promjene društvenog poretka i rušenja ustavnog poretka demokratske države.

To je crvena linija.

Hrvatska kao demokratska država – ili poligon za ekstremizam?

Republika Hrvatska nastala je u obrambenom i oslobodilačkom ratu, utemeljena na vrijednostima višestranačja, političkog pluralizma i nacionalne samostalnosti. Upravo su se hrvatski branitelji borili protiv ideologija koje su desetljećima gušile slobodu, nacionalni identitet i politička prava hrvatskog naroda.

U tom kontekstu, činjenica da se danas, više od trideset godina nakon stjecanja neovisnosti, u Zagrebu javno najavljuju „komunističke škole“ s revolucionarnim ambicijama predstavlja ozbiljan društveni i sigurnosni problem.

Postavlja se legitimno pitanje: bi li se s istom tolerancijom gledalo na javno organiziranje „škole fašizma“ ili „nacional-socijalističke akademije“? Odgovor je jasan – ne bi. Takvi bi sadržaji s pravom bili promptno sankcionirani.

Zašto se onda komunistički ekstremizam i dalje tretira s dvostrukim standardima?

Povijesna odgovornost koja se sustavno izbjegava

Komunizam na prostoru bivše Jugoslavije nije bio apstraktna ideja, već vrlo konkretan sustav koji je uključivao masovna smaknuća, političke progone, logore, montirane procese i gušenje svake vrste slobode. Bleiburg, Križni put, Goli otok i brojne neobilježene masovne grobnice diljem Hrvatske trajni su podsjetnik na razmjere tog nasilja.

Promovirati danas marksističko-boljševičku revoluciju bez jasnog i nedvosmislenog suočavanja s tim zločinima znači izravno vrijeđati žrtve i njihove obitelji.

To nije „alternativno mišljenje“. To je povijesni revizionizam najgore vrste.

Ideologija koja nije nestala – samo je promijenila retoriku

Zagovornici ovakvih inicijativa često se skrivaju iza floskula o „borbi protiv fašizma“, „antimperijalizmu“ i „socijalnoj pravdi“. No ispod te površine nalazi se ista matrica: podjela društva na „prijatelje“ i „neprijatelje“, delegitimizacija nacionalne države i zazivanje nasilnog obračuna s političkim protivnicima.

Takav obrazac ne vodi demokraciji, već novim oblicima autoritarizma.

Iskustvo 20. stoljeća jasno pokazuje da komunističke revolucije nikada nisu završavale društvom slobode i jednakosti, već diktaturom jedne partije i jedne ideologije.

Odgovornost institucija i društva

Državne institucije, ali i šira javnost, ne smiju ostati nijemi promatrači. Sloboda govora ne znači slobodu pozivanja na rušenje ustavnog poretka i uspostavu totalitarnog sustava. Granica između dopuštenog političkog izražavanja i opasnog ekstremizma mora biti jasno povučena.

Jednako tako, mediji imaju odgovornost takve pojave razotkrivati, a ne relativizirati.

Hrvatsko društvo mora konačno dosljedno osuditi sve totalitarne ideologije – bez iznimke.

Pojava i javna promocija „Zagrebačke škole komunizma“ simptom je dubljeg problema: nedostatka jasnog društvenog konsenzusa o karakteru komunističkog režima i njegovim zločinima. Dok god se komunizam u javnom prostoru tretira kao „romantična alternativa“, a ne kao ono što povijesno jest – totalitarna ideologija – ovakvi će pokušaji imati plodno tlo.

U demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj za to ne bi smjelo biti mjesta.