RASTE BROJ: Objavljena brojka migranata koji su ostali u Hrvatskoj

Hrvatska koja tek izgrađuje sustav integracije izbjeglica ostvaruje dobre rezultate u njihovu smještaju i zapošljavanju, ali je problem učenje jezika.

Rečeno je to u utorak na okruglom stolu koji je u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava organizirala Isusovačka služba za izbjeglice (JRS).

Ravnatelj JRS-a u Hrvatskoj Tvrtko Barun naglasio je da su državne institucije i civilni sektor nevladinih organizacija i vjerskih zajednice zajedno pozvani izgrađivati sustav integracije na dobro domaćina i pridošlica koje su u Hrvatskoj pronašle sigurnost i zaštitu.

Glavni koraci u integraciji izbjeglica su stambeno zbrinjavanje, učenje jezika i zapošljavanje. Hrvatska može, kada je riječ o smještaju, biti primjer nekim zemljama EU-a, dok je s jezikom zadnjih godina bilo problema. Od 2006. godine, otkad ima sustav azila, u Hrvatskoj je međunarodnu zaštitu dobilo nešto više od 900 ljudi, ali ih je u međuvremenu tristotinjak otišlo.

Barun zaključuje kako je 600 izbjeglica relativno mala brojka naspram predrasuda i strahova u hrvatskom društvu, koji se javljaju prvenstveno zbog događaja u Europi i svijetu. Smatra da treba riješiti probleme koji su uzrok migracija, kao što su ratovi i različiti interesi, ali i pomoći ljudima u potrebi, u čemu se svi zajedno trebamo truditi.

Predstavnik Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice Giuseppe DiCara pohvalio je integraciju izbjeglica na hrvatsko tržište rada i osiguravanje smještaja, a problematično je učenje jezika. “Još guramo neke stvari, šaljemo poruke. Problem je hrvatski jezik, pokušavamo osmisliti rješenje s MUP-om i ministricom obrazovanja”, rekao je DiCara istaknuvši da je komunikacija jedna od najvažnijih stvari pa je treba riješiti što prije.

Azilantica iz Irana Donya Spanta rekla je da zbog nepoznavanja jezika još primjećuje nedostatak potpore integraciji tih ljudi u društvo. Ona nije imala problema jer govori engleski, no drugi ljudi u centru za izbjeglice bili su jako izolirani u svojim malim zajednicama.

Problem je također, kazala je, što je nakon dobivanja azila oko dva mjeseca čekala da se riješi “papirologija” za premještaj u stan, a neki su čekali po pet mjeseci. “Vjerujte, kad dobijete broj i status azilanta ne želite ostati ni jednu noć više u centru za azilante, ali morate čekati”, rekla je Spanta.

Veleposlanik Kanade u Hrvatskoj Alen Bowman rekao je da Kanada svake godine planira koliko će primiti migranata, kako bi mogla rasporediti svoje resurse. To je jedna od stvari zbog kojih se Kanađani osjećaju sigurno. No, Kanađani bi također bili zabrinuti kad bi imali na granici ilegalne migrante, kaže Bowman, zbog čega razumije zabrinutost u Europi.

Jedino rješenje za Europu bilo bi da se osigura legalni put za doseljavanje ljudi, zaključio je veleposlanik koji priznaje da u Kanadi nema puno ilegalnih migranata jer teško mogu doći do te velike zemlje okružene s tri oceana i SAD-om. Iako Kanada može još puno naučiti od međunarodne zajednice, Bowman kaže da imaju dobar program privatnog sponzorstva. Polovicu izbjeglica zbrinut će Vlada, a u zbrinjavanje druge polovice uključit će se Kanađani.