Sjećanje na generala Đuru Brodarca: 14 godina od smrti u osječkom zatvoru

Prije točno četrnaest godina, 13. srpnja 2011., u osječkom zatvoru preminuo je general Đuro Brodarac, ratni zapovjednik obrane Siska i jedan od ključnih ljudi u obrambenom sustavu Hrvatske početkom 1990-ih. Vijest o njegovoj smrti, koja se dogodila dok je bio u istražnom zatvoru pod sumnjom za ratne zločine, potresla je hrvatsku javnost, osobito braniteljsku populaciju. I danas, godinama poslije, Brodarčeva smrt ostaje otvorena rana i simbol nerazriješenih dilema o Domovinskom ratu, odgovornosti i pravdi.

Umro kao osumnjičenik, a ne kao osuđenik

Teško bolestan, Brodarac je umro u zatvoru – bez suđenja, bez presude, bez prilike da se brani. Hrvatsko pravosuđe sumnjičilo ga je za zapovjednu odgovornost u vezi sa zločinima nad srpskim civilima u Sisku 1991. i 1992. godine. Za mnoge, njegova smrt nije bila samo osobna tragedija, nego i duboko moralno pitanje: kako je moguće da general – simbol obrane države – umre u ćeliji, a da nikad ne dobije priliku dokazati svoju nevinost?

Najveći sprovod u povijesti Siska

Dvije večeri kasnije, Sisak se oprostio od svog generala. Na posljednjem ispraćaju Đure Brodarca okupilo se više od 10.000 ljudi – obitelj, suborci, ratni zapovjednici, branitelji iz cijele Hrvatske. Bio je to najveći sprovod u povijesti grada. No iza tišine i tuge, osjećala se i gorčina, nezadovoljstvo, pa i bijes. Osim nekoliko političkih figura – poput tadašnjeg dopredsjednika HDZ-a Ivana Šukera – visoki državni dužnosnici nisu se pojavili. Mnogi su to doživjeli kao izdaju.

“Nisu te oni razapeli – razapela te tvoja država”

Najemotivniji oproštaj održao je general Marko Lukić, ratni zapovjednik i Brodarčev suborac iz prvih dana rata. U govoru, punom tuge i gnjeva, rekao je:

“Nisu te oni razapeli, nego te razapela hrvatska država.”
Lukić je otvoreno prozvao tadašnje vlasti za poniženje Domovinskog rata kroz poniženje njegovih zapovjednika, kazavši:
“Oni opravdavaju svoju izdaju. Dragi Bog stavio je svoju ruku na tebe i pozvao te među mnoge hrvatske mučenike.”

Čovjek dvaju sustava

Đuro Brodarac rođen je 1. siječnja 1944. u Hrvatskom Selu kod Topuskog. Bio je politički aktivan već u mladosti – član Saveza komunista, saborski zastupnik s 23 godine, sudionik u čistkama nakon Hrvatskog proljeća. No, s pojavom višestranačja i stvaranjem Hrvatske, pretvara se iz partijskog kadra u ratnog zapovjednika.

Kao prvi čovjek sisačke policije i kasnije župan, bio je figura prijelaza – simbol jedne složene, kontradiktorne epohe. Onima koji su ga voljeli, bio je heroj i strateg obrane, a za protivnike – kontroverzni političar s mračnom prošlošću.

Pitanja koja ostaju

Đuro Brodarac umro je kao zatvorenik bez presude. Optužbe za zločine nad srpskim civilima – posebno onima koji nisu podržavali Krajinu – i dalje izazivaju duboke podjele. Jedni tvrde da je riječ o politički montiranom procesu, dok drugi ističu da su zločini postojali, ali pravda nije stigla na vrijeme.

Njegova smrt ostaje simbol tragične ambivalencije hrvatske tranzicije – u kojoj su neki komunisti postajali domoljubi, a ratni zapovjednici – predmeti kaznenih progona. Ona je i podsjetnik na krhkost odnosa između države i ljudi koji su je stvarali pod prijetnjom oružja.

Počivao u miru, generale.

Tvoj život ostaje upisan u povijest – kao borca, kao političara, kao čovjeka između dva svijeta. A tvoja smrt – kao otvoreno pitanje koje i danas čeka odgovor:
Je li pravda u Hrvatskoj jednaka za sve – ili samo za neke?