STIPETIĆ ČEDI BULATU NAKON PREDAJE: ‘Odvest ću te svojim autom do tvog sela. Čedo, može netko opaliti metak’

Uz to što je bio najobrazovaniji vojnik HV-a, Petar Stipetić je bio i veliki čovjek. Kao dokaz njegovoj ljudskosti najbolje govori Stipetićev odnos prema poraženom vojniku nad kojim je mogao likovati. Ali, nije…

Iako je 04. kolovoza 21. kordunski korpus opasno startao pružajući žestok otpor na području Banovine, već 07. kolovoza njihov zapovjednik Čedo Bulat donosi najtežu vojničku odluku. Predat će se zajedno sa 5 tisuća svojih vojnika. Već drugoga dana, 08. kolovoza – to je i učinio ne znajući da će prijavak podnijeti svom prijatelju i nekada nadređenoj osobi u JNA, generalu Petru Stipetiću. Hrvatski general, naknadno će ispričati kako je iznenađenje bilo obostrano, jer niti on nije znao da će mu se predati nekadašnji učenik Čedo Bulat.

“Gledam, a s druge strane dolazi Čedo”

“Kako ga od tada nisam vidio, nisam ni znao da je zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Mi smo stigli iz UNPROFORove baze ukrajinskog bataljuna u Glini, a on je došao iz pravca Topuskog. Naš susret bio je na cesti. Zaustavili smo vozila na 50-ak metara. Izašao sam iz vozila i gledam, s druge strane iz vozila izlazi Čedo”, prisjetio se za medije, sada pokojni, Petar Stipetić koji je za Bulata kazao kako je bio “korektan časnik koji je po tadašnjim regulama radio svoj posao.”

Gazeći strojevim korakom, prisjetio se hrvatski general, pristupio mu je zapovijednik 21. kordunskog korpusa i tada su se prvi puta vidjeli od početka rata.

“Naš susret bio je na cesti. Zaustavili smo vozila na 50-ak metara. Izašao sam iz vozila i gledam, s druge strane iz vozila izlazi Čedo. On mi je bio podčinjen u V. vojnoj oblasti. Kako ga od tada nisam vidio, nisam ni znao da je zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Propisno je pozdravio, ja odzdravio i on je podnio prijavak ovim riječima: ‘Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi.”‘

Stipetićeva čast

Stipetić je naknadno ispričao kako je poslije predaje Čedu Bulata upitao kako je, a on mu je odgovorio: “A što da ti kažem? Nikako!” Pri predaji ga je, kaže, upozorio na neke stvari jer je to tajna i osjetljiva djelatnost te mu napomenuo da sve mora drži pod kontrolom. Drugi dan nakon potpisivanja sporazuma o predaji, Stipetić mu je, obzirom na situaciju, ponudio da se presvuče u civilnu odjeću.

“On je to odbio. Nije htio ni čuti. Rekao je da ostaje u uniformi, sa svojim ljudima, vojnicima i narodom. Rekao sam mu: ‘Čedo, može netko opaliti metak, pa nikad se ne zna. Na tom sektoru imam četiri brigade koje su držale crtu bojišnice i nitko ne može

garantirati da od tih 10.000 vojnika jedan neće željeti presuditi po svom.’ Međutim, ostao je dosljedan. Čak sam mu ponudio da ću ga svojim vozilom odvesti do njegove rodne kuće. I to je odbio.”, ispričao je pokojni general Petar Stipetić o najvećoj predaji nakon 2. svjetskog rata u kojoj mu je poraz priznao bivši prijatelj i kolega.

General Stipetić do samoga kraja predaje postupao je časno. Zapovjedniku Čedi Bulatu i svim njegovim oficirima sačuvao je malo dostojanstva tako što im nije oduzeo osobno naoružanje. Predaja 5.000 vojnika, uz 13 tenkova, 15 teških topova i drugog naoružanja – za Hrvatsku je bila sasvim dovoljna.