Sveti Benedikt – zaštitnik Europe
Danas slavimo svetog Benedikta iz Nursije. Benedikt i njegova sestra blizanka Skolastika rođeni su oko 480. godine u Nursiji, današnja Norcia, u plemićkoj rimskoj obitelji. Poslali su ga u Rim na studije retorike, ali je mladog Benedikta zgrozila moralna raspuštenost s kojom se ondje susreo.
Mladi rimski patricij stekao je naobrazbu u Rimu, povukao se 497. u pećinu na litici u pustom kraju (danas Subiaco, Lazio), gdje je živio kao pustinjak i okupljao učenike. Prema legendi tamo mu je hranu donosio pitomi gavran.
Sa svojim sljedbenicima oko 529. osnovao je i sagradio u Campagni samostan Monte Cassino, matičnu opatiju novog reda i središte vjerskog života kroz nekoliko stoljeća. Proučio je redovničko pravilo svetog Bazilija Velikog i na poticaj svoje sestre blizanke, Skolastike, napisao Redovnička pravila, prvi zakonik redovništva na Zapadu, koji je ujedinio rimsko pravno iskustvo (stabilnost, poslušnost) s kršćanskom pobožnošću (molitva) i praktičnim ciljevima (znanost, umjetnost, pismenost, poljodjelstvo, zanatstvo).
Uplašen za spas svoje duše, pobjegao je iz Rima na selo. Odatle je otišao u planine Subiaca, živeći ondje kao pustinjak. Đavao ga je i tu pokušao napastovati prikazujući mu se u liku prekrasne žene, ali mu se Benedikt odupro, bacivši se u trnje.
Uskoro se vijest o njegovom svetačkom životu pročula, pa su okolni monasi počeli dolaziti i tražiti njegovo vodstvo. Odbijao ih je, tvrdeći da je njegov način života prestrog za njih, pa su ga pokušali otrovati kad se to pokazalo istinitim. Međutim, čaša u kojoj su mu ponudili otrov nakon njegova se blagoslova raspukla.
Kasnije su mu se pridružili spremniji pratitelji, pa je u Subiacu osnovao dvanaest samostana, gdje su monasi živjeli u zajednicama od dvanaestorice redovnika. Međutim, zavidnost nekih pustinjaka natjerala je da ostavi samostane koje je osnovao i da pođe na Monte Cassino. Ondje je osnovao samostan koji će postati rasadnikom zapadnog monaštva. Umjesto malih zajednica, ustanovio je jedan samostan u kojem su monasi živjeli puninu zajedničkog života.
Ubrzo mu se pridružila i sestra Skolastika koja je u blizini osnovala ženski samostan. U Monte Cassinu je nastalo i njegovo Pravilo, remek djelo razuma i umjerenosti. Njegov je moto bio “Ora et labora” – “Moli i radi”, i ta dvojnost prožima cijelo njegovo pravilo i život redovnika koji po njemu žive.
Benedikt je umro 21. ožujka 543., nedugo poslije svoje sestre Skolastike. Kažu da mu je Bog objavio točan dan smrti. Zaštitnik je Europe i studenata. U umjetnosti ga prikazuju kao benediktinskog redovnika ili opata, a atributi su mu najčešće zvono, slomljeni pladanj, gavran ili biskupski štap.
„Ora et labora! Moli i radi!”
Krilatica svetog Benedikta glasi: „Ora et labora! Moli i radi!” Poznato je i njegovo drugo geslo: „Odložite mačeve!” Svojim zajednicama kao glavno pravilo dao je ovaj program: „Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zbog toga je benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. U tadašnjem svijetu, uzburkanom seobom naroda i vojnim pohodima, utemeljio je Europu rada i mira.
Posjedovao je dar proroštva i čitanja savjesti. Preminuo je 21. ožujka 547. u Monte Cassinu (danas provincija Frosinone, Lazio).
Njegovi benediktinci najstariji su katolički monaški red. Sve do XIII. stoljeća imali su izuzetno važnu ulogu u promicanju zapadnog kršćanstva. Iz benediktinskoga reda razvili su se mnogi drugi redovi i kongregacije (kamaldolezi, silvestrinci, valombrozi, cisterciti, trapisti). Danas red postoji kao unija 21 samostalnih samostanskih kongregacija te ima oko 200 samostana i opatija s oko 8 tisuća članova na svim kontinentima. Ženski red benediktinki osnovala je Benediktova sestra Skolastika. Danas benediktinke djeluju u oko 840 samostana s približno 16 tisuća redovnica u oko 60 kongregacija i federacija.
Vjerojatno ste mnogo puta čuli o snazi i zašiti koju pruža medaljica, odnosno križ sv. Benedikta. O čemu se točno radi?
U samom početku potrebno je razlučiti što se sve točno na medaljici nalazi i što označava.
S prednje strane medaljice nalazi se slika svetog Benedikta koji drži križ u desnoj ruci i „Sveto pravilo” u lijevoj ruci. Uz njega se na jednoj strani nalazi razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica, a na drugoj strani gavran. Iznad čaše i gavrana utisnute su riječi: „Crux Sancti Patris Benedicti” (Križ svetog oca Benedikta). Na samom rubu medaljice stoji zapisano: „Eius in obitu nostro praesentia muniamus” (Neka nas u času smrti naše zaštiti njegova prisutnost).
Sa stražnje strane medaljice nalazi se križ na kojem su utisnuta početna slova ovih riječi: „Crux Sacra Sit Mihi Lux” (Neka mi križ bude svjetlo) i početna slova riječi: „Non Draco Sit Mihi Dux” (Neka mi zmaj ne bude vođa). Oko samog križa nalazimo početna slova riječi „Crux Sancti Patris Benedicti” (Križ svetog oca Benedikta). Na obodu su utisnuta početna slova dvostiha: „Vade Retro, Satana, Nunquam Suade Mihi Vana ‒ Sunt Mala Quae Libas, Ipse Venena Bibas” (Odlazi Sotono, ne savjetuj me ispraznostima – zlo je to što nudiš, sam pij svoj otrov). Na vrhu samog križa možemo vidimo utisnute riječi Pax (Mir) ili monogram I H S (Isus).
