THE BEST Što je to napravio Guardiola, a Dalić nije?

FIFA je objavila imena trenera i izbornika koji su kandidati za njezinu godišnju nagradu The Best, a među njima nema Zlatka Dalića. Može li se ponuditi kvalitetna i cjelovita priča o nogometnoj 2022. bez Hrvatske i Dalića? Trebamo li s aspekta izbornika biti više šokirani ili u kontekstu reprezentacije ogorčeni i uvrijeđeni?

Zar to što su Vatreni napravili nije vrijedno poštovanja prema čovjeku koji ih vodi više od pet godina i ima dvije medalje sa svjetskih prvenstava, barem tolikog da bude nominiran među stručnjacima koji su obilježili jednu etapu? Ne kažemo pobjednik, nego samo kandidat.

FIFA je oformila panel od jedanaest eksperata, kako su ih pompozno nazvali, koji su definirali konačne liste u svakoj kategoriji. Među trenerima odabrali su petoricu: Carlo Ancelotti, Didier Deschamps, Pep Guardiola, Walid Regragui i Lionel Scaloni.

Ti lumeni, čiji su glasovi tako odlučili, nisu velika stručna imena nego prvenstveno bivši igrači Mehdi Benatia (Maroko), Iker Casillas (Španjolska), Cha Bum-Kun (Južna Koreja), Hernan Crespo (Argentina), Dwayne De Rosario (Kanada), Michael Essien (Gana), Gilberto Silva (Brazil), Bambang Pamungkas (Indonezija), John Terry (Engleska), Ivan Vicelich (Novi Zeland) i Paolo Wanchope (Kostarika). Koliko su bili neovisni možemo samo nagađati, no činjenica je da se iza njihova uratka potpisuje FIFA.

Međunarodna nogometna organizacija iskazala je ovim činom nepoštovanje prema hrvatskom nogometu. Vatreni su jedina europska reprezentacija koja je u oba službena natjecanja, na Svjetskom prvenstvu i u Ligi nacija, ušla u polufinale, pa u Kataru i osvojila medalju. Po zbroju tih dometa najbolja su nacionalna vrsta na Starom kontinentu, a oni ne vide ni razlog niti potrebu da izbornika nominiraju u konkurenciju onih za koje se uopće može glasovati u izboru za najboljega?

Ako na papir bacimo šleper sarkazma pomislit ćemo da je u očima FIFA-e i ove njezine komisije Hrvatska toliko dominantna nad svima da je ultimativno trebala biti zlatna te izbornika valja kazniti što je samo brončani. No, ne sjećamo se baš takvih prognoza njezinih stručnih glava prije turnira, a niti uoči utakmice s Brazilom. Nismo se baš naslušali i načitali najava da će Vatreni eliminirati Selecao i to tako što će ga taktički nadigrati.

Istaknuli su trojicu polufinalista Svjetskog prvenstva, trenera Reala koji je prvak Europe i trenera Manchester Cityja. Formalno je broj bio ograničen na petoricu, ali u slučaju jednakih bodova imali su pravo dati više, primjerice za ženski nogomet su objavili šest imena. Dakle, nitko od ovih nije morao nužno ispasti da bi dodali Dalića. Tu su svjetski prvak (Scaloni), doprvak (Deschamps) i četvrti (Regragui). Trećeg nema.

Tu je Pep Guardiola koji je s Manchester Cityjem prvak Engleske, ali u Ligi prvaka je ponovno ispao od Reala, i nije došao do finala. Sada u Premier ligi zaostaje za Arsenalom, što je to epohalno napravio u 2022. godini? Ma koliko velik trener bio. Dalić ima i Ligu nacija u kojoj je izravno u skupini nadmašio Deschampsa, štoviše stjecajem okolnosti spasio ga je da ne ispadne u drugu ligu na čemu se francuski izbornik javno zahvalio. Točno da je Maroko hit, a dobio je i svojeg predstavnika u žiriju, no ako je u redu da je Regragui ovdje, zar ne bi morao biti i uspješniji od njega? Pogotovo što su kao kriterije postavili – rezultate i ponašanje ekipe. Po jednom i drugom Hrvatska je bila u špici.

Četiri godine ranije naša je reprezentacija igrala finale, Zlatko Dalić s puno je impresija govorio o Londonu i toj gala priredbi na kojoj je proglašen drugim među stručnjacima, iza prvaka Deschampsa. Bila je to počast njemu, ali i reprezentaciji koja je zadivila svijet i zaustavljena je tek na posljednjoj prepreci. Sad je ignoriran kao da ne postoji. Kao da su Vatreni sporedna pojava.

O čemu se radi? Možemo samo teoretizirati. Od toga da ljude koji su tako odlučili okarakteriziramo neznalicama, neobjektivnim, nepravedenim i nepoštenim koji nisu sagledali kompletnu sliku, do toga da im je bilo dosta Hrvatske u Rusiji jer za FIFA-u financijski nije isplativo ako tako tako mala država stalno boravi u vrhu, sruši Selecao i Superclasico Brazil – Argentina. Netko će kazati da je na hrvatskom putu bilo puno sreće i tako donekle relativizirati struku i igre, no i Argentina je dvaput dobila na jedanaesterce.

Autor ovog teksta nije pobornik teza o urotama tako niti da je Argentina protiv nas bila predodređena za finale, neovisno o tome kakav joj je sviran kazneni udarac, pa niti da su se osvetili Daliću zbog izjava poput onih da je FIFA odlukom o igranju s Marokom u 13 sati po lokalnom vremenu pokazala nepoštovanje svjetskih doprvaka ili kasnijh kritika suđenja...

Ne, ali očito je su im neki drugi bitniji. Makar marketinški. Zato se Hrvati sami pobrinu da u natjecateljskom smislu budu itekako važni.

Možemo komentirati je li u konkurenciji vratara mogao biti i Dominik Livaković, a osim Luke Modrića u izboru za igrački The Best i Joško Gvardiol. Mogli su, ali računaju se i klupski dometi, pa imamo razumijevanja... Međutim, Dalić nije samo pitanje Dalića kao izbornika nego i generalno odnosa prema hrvatskoj reprezentaciji i onome što je postigla u 2022. godini.