U Brezovici su slavili, a kod Jazovke – plakali!

Sve je isto kao i lani! Naime, 22. lipnja bivši partizani i njihovi simpatizeri i ove su godine uz izravan tv prijenos (HRT) obilježili Dan antifašističke borbe u šumi Brezovica kod Siska, gdje se 1941. okupila mala skupina boraca, koja je goloruka krenula u borbu s tada najmoćnijom zemljom svijeta, fašističkom Njemačkom, koja je baš tada zaratila s moćnim Sovjetskim Savezom, s kojim je do toga dana bila “kuhana i pečena“, a na čijem je čelu bio jedan od najvećih svjetskih ratnih zločinaca Josif Staljin, kojeg su i Titovi partizani grlili i ljubili sve do 1948.

Da nije bilo tv prijenosa, malo bi tko i znao za ovaj blagdan, koji poput nažalost i ostalih hrvatskih praznika, blagdana i spomen dana, uopće nije saživio  među narodom.

Ponovno smo slušali „bajke“ (svaka čast iznimkama) o velikim zaslugama bivših  partizana za stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države, kad je 1991. malo od onih „maršalovih  zvezdaša“  koji su još mogli izašli iz svih podruma, a kamoli stali u obranu hrvatske Domovine.

U prigodnom programu pored istaknutih dramskih umjetnika Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), koji su čitali partizanske pjesme, sudjelovao je i Vojni orkestar OS RH, izvodeći „borbene“ partizanske pjesme (igranke), na radost inače ne velikog auditorija, što drugim riječima znači da taj i takvi orkestri uistinu „sviraju i zabavljaju  po željama“! (Kao džuboksi!).

I tako, dok su drugovi i drugarice, slavili (valjda poslije i uz obveznu janjetinu) dan kad je „pukla prva puška“ u isto vrijeme kod jame Jazovke na Žumberku se molilo, plakalo i odavalo počast  žrtvama koje su tijekom i nakon Drugog svjetskog rata pogubili – partizani!

O tome u Brezovici nismo čuli ni riječi, a baš u Jazovki iz masovne grobnice, otkrivene 1989., prije dvije godine ekshumirani su posmrtni ostaci više od 800 osoba! A među ubijenima uglavnom su bile nevine žrtve, zarobljenici iz zagrebačkih bolnica. Okovani (partizanskim) lancima čak su i živi bacani u jamu! Za taj zločin nitko nije odgovarao, nitko nije pokrenuo ni nikakvu ozbiljnu istragu, a što je još žalosnije niti jedna žrtva nije identificirana do danas!

Inače, zanimljivo je kako bivši partizani – komunisti i njihovi sljedbenici (iz godine u godinu sve ih je više!) iskorištavaju svaku prigodu da natjeraju vodu na svoj mlin. Oni neprestano ističu, kao i ovog puta u Brezovici, kako se „pljuje“ po NOB-u, kako se o tome ne uči u školama, kako su oni stavljeni na marginu, a da nije bilo njih i prve puške koja je puknula u Sisku ne bi (zamislite) bilo ni današnje Hrvatske!?

O svom vođi, maršalu Titu, imaju samo najljepše riječi, a kako i ne bi kad su u njegovo vrijeme živjeli bolje nego „šeici“ u Kataru!

Također je interesantno da ti i takvi „ne priznaju“ hrvatski oslobodilački Domovinski rat te da nikada na ovakvim i sličnim skupovima ne kritiziraju srbijanskog i inog agresora ili bolje reći prave se da ne znaju tko je u Domovinskome ratu bio žrtva a tko agresor.

Naime, bivši i sadašnji Titovi „igrači“ gdje god mogu nastoje prikriti zločine od 1945., pa sve do 1989.! Čitava Slovenija i Hrvatska prekrivena je masovnim grobnicama u kojima su ti tzv. osloboditelji poput zvijeri, čak i žive nevine ljude, zatrpavali, a tim jadnim i nesretnim ljudima   jedini je bio grijeh  što nisu bili s njima, a poglavito to što bili – Hrvati. Tito je istina imao i dobrih strana (?), to nitko ne poriče, ali on je kriv (i samo on) za smrt na stotine tisuća nevinih ljudi, što će reći da se njemu ne „sudi“ zbog dobrih već loših (zločinačkih) strana.

Inače, pogledajte, kakvu smo učili povijest u vrijeme komunizma? Dovoljno je da barem malo provirite u  enciklopedije koje je uređivao Miroslav Krleža, pa nam nađite u njima o Titovim zločinima u poraću, o jamama poput Jazovke, Bleiburgu, Križnim putovima, Maceljskoj šumi ili pak o iznimnom velikom broju masovnih grobnica koje su iza sebe ostavili partizani-komunisti, s potpisom maršala!  Ne, toga nema, ni – retka.

Na I. zasjedanju AVNOJ-a 1942. Moša Pijade je uz ostalo rekao:

„…potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod  uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom… Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere… Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…“ – kazao je „narodni heroj“ Moša Pijade.

U Brezovici, naravno, ni ove godine nije bilo rečeno da  je u razdoblju nakon 1945., revolucionarni teror bio provođen  po načelu „prikloniti ili ukloniti“.

I poslije završetka Drugog svjetskog rata, to se također nikada ne smije zaboraviti,  partizani su ubijali „narodne neprijatelje“, civile i zarobljene vojnike, kao muhe, pretežno bez suda i suđenja,  što još i danas, da ti pamet stane, predstavlja vojnu i državnu tajnu. Ni jedan krivac tih zločina nikada nije bio kažnjen, čak niti okrivljen, a o tim i takvim zločinima, kao što smo naglasili, nikada se nisu ni provodile istrage, već su se sustavno prikrivala grobišta.

Zašto se i to ne kaže u šumi Brezovica ili prigodom nekih drugih sličnih komemoracija, kad se uzdiže srp i čekić i velike „zasluge“ maršala Tita, koji je još uvijek i  među počasnim članovima HAZU!?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)