U novom Saboru je deset “one man” stranaka. Analitičar: “To nisu prave stranke, ne znam zašto trebaju velikima”

U prošlom sazivu Hrvatskog sabora čak 29 političkih stranaka imalo je zastupnike. Neke su nestale, a neke nastale tijekom tog mandata. U novom, tek konstituiranom sazivu Sabora, zastupljeno je 20 političkih stranaka.

Od tih 20 političkih stranaka samo četiri najveće imaju dvoznamenkasti broj zastupnika – HDZ 55, SDP 37, Domovinski pokret 11 i Možemo! 10. S druge strane, čak deset njih mogu se nazvati “one man/woman” strankama jer imaju samo jednog zastupnika ili zastupnicu. U prošlom sazivu bilo je 11 takvih stranaka.

Većina tih malih stranaka, od kojih su neke nekoć bile velike, žive od simbioze s onim najvećima. Tri su ušle s SDP-ove koalicijske liste – Dalija Orešković iz stranke bizarnog naziva Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom, Anka Mrak Taritaš iz stranke GLAS i Krešo Beljak iz HSS-a.

Širokogrudnost HDZ-a, SDP-a, DP-a…

Širokogrudan prema manjim strankama ponovno je bio i HDZ koji je njih tri, odnosno trojicu, uveo u Sabor sa svojih lista – Hrvatsku demokršćansku stranku (Hrvoja Zekanovića), HNS (Predraga Štromara) i Hrvatsku stranku umirovljenika (Veselka Gabričevića).

I s izbornih lista Domovinskog pokreta u Sabor su ušle dvije stranke s po jednim zastupnikom – Pravo i pravda (PiP) te Nezavisni. Izabranog Mislava Kolakušića iz PiP-a mijenjat će Dražan Dizdar, a stranku Nezavisni predstavlja Željko Lacković.

Hrvatski suverenisti spletom okolnosti postali su saborska “one man” stranka koju će predstavljati samo Marijan Pavliček. Bez drugog osvojenog mandata Suverenisti su ostali jer ih je Vesna Vučemilović napustila prije konstituiranja novog saziva Sabora. Deseta “one man” stranka je Fokus koja je u prošlom sazivu imala dvojicu zastupnika, a sada ostala samo na Dariju Zurovcu.

Iz 16 stranaka samo 28 zastupnika

Od tih deset stranaka parlamentarnima su po prvi puta postale Pravo i pravda, koju su jesenas osnovali europarlamentarci Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić te Nezavisni, koju je Lacković osnovao s namjerom da u njoj okupi nezavisne načelnike općina i gradonačelnike.

U Saboru su i četiri političke stranke s dvoje zastupnika – Centar, HSLS, IDS i Nezavisna platforma Sjevera. SDSS ima troje zastupnika, a Most sedmoricu. Kad ih zbrojimo, vidimo da je 28 saborskih zastupnika iz 16 političkih stranaka. A iz četiri najveće – 113. Preostalih desetoro su nezavisni zastupnici i zastupnici manjina.

HSLS je nekoć imao 24, a HSS 16 zastupnika

Politička scena je razmrvljena, a neke nekoć jake i velike stranke, poput HSS-a, HNS-a i HSLS-a danas se održavaju na političkom životu dobrom voljom (i interesom, naravno) dviju velikih, HDZ-a i SDP-a. Onima koji se ne sjećaju ili su zaboravili, nevjerojatno će zvučati da je HSS prije dvadesetak godina, u sazivu Sabora od 2000. do 2003. imao 16 zastupnika, a HSLS 24 prije raskola u stranci kada su desetorica liberala osnovali Libru. U sazivu od 2003. do 2008. HNS je imao 11 zastupnika, 2016. je u Sabor ušao s devet, a danas ima jednoga.

Politički analitičar Davor Gjenero kaže da to što stranke na političkoj sceni odlaze i dolaze, nastaju i nestaju, nije ništa neobično. Neobično je, smatra, nešto drugo.

“Imamo jedan broj političkih organizacija koje su zastupljene u Saboru, a nisu stranke u pravom smislu riječi. Po definiciji, stranka je politička organizacija koja nastoji utjecati na vlast ili sudjelovati u vlasti, a to ostvaruje nastupajući na izborima i tamo stječe povjerenje birača. Ovo nisu stranke u pravom smislu riječi jer one de facto ne nastupaju na izborima. Cijeli niz tih stranaka mandate je dobio na koalicijskim listama i po tome ne zadovoljavaju kriterije da ih se smatra političkim strankama”, kaže Gjenero navodeći kao primjere HSS, GLAS, HNS, Stranku Dalije Orešković…

“Prave male stranke spremne su platiti cijenu”

S druge strane, ističe da su stranke poput Fokusa, IDS-a ili Nezavisne platforme Sjevera samostalno, izlažući vlastitu kožu, došle do mandata.

“To su male političke stranke koje mogu platiti cijenu sudjelovanja u političkoj areni. Sustav bi morao sasvim drugačije vrednovati te političke stranke od onih koje osvajaju mandate skrivene na koalicijskim listama. Teško je razumjeti zašto su one uopće potrebne starijim partnerima. Donekle je drugačija stvar s HSLS-om koji ima gradonačelnika u jednom većem gradu (Bjelovaru) i donekle je utjecajan pa u tom smislu nije posve bez ičega za razliku od HNS-a koji je nekoć bio relevantna stranka”, rekao je Gjenero.