Vojna analiza Igora Tabaka: Čitava ukrajinska obrana na istoku uvelike ovisi o jednoj željezničkoj pruzi
Ruski pritisak na čitavu tu rutu itekako jača, a ukrajinske vlasti naložile su i pojačanu evakuaciju civila iz neposrednih zona borbi
Četrdeset i četvrti dan rata u Ukrajini, petak 8. travnja, obilježen je eskalacijom ruskih djelovanja na istoku i jugoistoku države. Pri tome se borbe koncentriraju na prostor južno od grada Izjuma (oko 125 km jugoistočno od Harkiva), stotinjak kilometara dalje od toga na istok oko Severodonjecka i oko 30 km južno od njega smještenog mjesta Popasna te još oko 70 km jugozapadnije od svega toga - oko grada Donjecka, jednog od centara proruskih separatista. Osim toga, treba spomenuti i opkoljeni grad Mariupolj, oko 100 kilometara južno od Donjecka, gdje obrana grada izgleda polako posustaje, ipak još uvijek vežući na sebe velike ruske snage. Konačno, ostaje i sam zapadni kraj tzv. "južnog bojišta" Ukrajine, gdje Rusi i nadalje drže grad Herson na desnoj, zapadnoj obali rijeke Dnjepar, kao i uski pojas uz tu rijeku od mjesta Nova Kahovka na sjever uz rijeku. Dok je tu Herson jedini veći ukrajinski grad koji su osvojili u prvih šest tjedana ratovanja, Nova Kahovka je Rusima bitna zato što se ondje na rijeku Dnjepar spaja kanal kojim se vodom snabdijeva Krimski poluotok - i čije je otvaranje bilo bitni ratni cilj ostvaren u prvim danima napada na Ukrajinu krajem veljače.
Dok na sjeveru i sjeveroistoku Ukrajine više nema agresorskih snaga, taj prostor ipak još itekako okupira Ukrajince - ondje se intenzivno radi na razminiranju, čišćenju i skupljanju ostavljene vojne tehnike i zaliha, a za očekivati je i pronalazak pojedinih grupa protivničkog ljudstva (bilo namjerno zaostalih radi izvođenja sabotaža, ili jednostavno zalutalih u povlačenju). Ti poslovi, kao i nastavljena pogranična prisutnost dijela bjeloruskih i ruskih postrojbi, vežu ondje i dio snaga ukrajinskih Oružanih snaga, dok se njihova većina izgleda ipak nalazi u transportu prema istoku zemlje i tamošnjem području "Operacije združenih snaga" koje postaje najveće te odlučujuće nadolazeće bojište. Taj prostor zapravo u praksi započinje oko grada Harkiva, koji stišće oko 5 ruskih taktičkih skupina razine bojne, neprekidno bombardirajući i raketirajući grad, bez snage za njegovo zauzimanje. Pri tome, poseban je značaj oko 100 km istočnije smještene željezničke vertikale koja iz prostora ruskih gradova Soloti i Valujki ruske snage nedavno povučene sa sjevera Ukrajine vodi na jug - prvo oko 60 km do Kupjanska u Ukrajini, a onda još oko 60 km južno do Izjuma. Izgleda da je tim smjerom hitno, s minimalno odmora i rekonstrukcije, otposlan niz ruskih borbenih skupina razine bojne koje su se još donedavno nalazile istočno, ali i sjeverozapadno od Kijeva. Zato i ne čudi da je u prostorima južno od Izjuma posljednjih dana borbena situacija vrlo živa.
Strateški značaj
Naime, u tom prostoru Rusi nastoje postići nekoliko međusobno povezanih borbenih ciljeva. Kao prvo, tu su krenuli napredovati u dva odvojena smjera - na jugoistok prema Slovjansku, južno prema mjestu Barvinkove - a možda i u trećem smjeru, na zapad te jugozapad, prema ukrajinskom gradu Lozove. Sva ta mjesta povezuje jedna te ista pruga, koja preko željezničkog čvorišta Lozove ide do južne strane Barvinkova, pa onda do Slovjanska i dalje do Kramatorska - upravnog i zapovjednog središta preostalih ukrajinskih dijelova Donjecke te Luhanske oblasti. Kako se već danima vidjelo da ruski pritisak na čitavu tu rutu itekako jača, ukrajinske vlasti naložile su i pojačanu evakuaciju civila iz neposrednih zona borbi tog kraja - što je poduhvat koji se željeznicom provodi baš po jednoj te istoj preostaloj dvotračnoj i elektrificiranoj pruzi kojom sa zapada prema fronti stižu i ukrajinska pojačanja te logistika. Zato i nije čudilo da posljednjih dana Rusi intenzivno gađaju čitav ovaj željeznički pravac - u srijedu višekratno po željezničkoj infrastrukturi u Lozovi, a u četvrtak i po istim tim ciljevima u Barvinkove - što je zaustavilo civilne vlakove i uzrokovalo gomilanje civila na željezničkim stanicama bliže fronti. Time su onda bili postavljeni preduvjeti za masivan broj civilnih žrtava u raketnom napadu na željeznički kolodvor u Kramatorsku u petak. No imajući u vidu strateški značaj ovoj prometnog pravca, nije za sumnjati da će promet tom željezničkom prugom morati biti održan, želi li Ukrajina u nadolazećim danima imati ikakve šanse u odbijanju nadolazećih ruskih napada.
Veću pobjedu, koja se tek potencijalno nazire na horizontu, predstavljalo bi zauzimanje mjesta Barvinkove i onda nastavak prodora na jug, kojim bi Rusi stigli u zaleđe i samog Kramatorska, pa se onda pokušali spojiti sa svojim snagama koje nastoje provaliti sjeverno iz Donjecka. No svako takvo nastojanje tražilo bi kao preduvjet radikalnu promjenu ruske borbene sreće oko Donjecka, gdje im usprkos konstantnim sitnim pomacima već neko vrijeme ustrajno izmiču veće vojne pobjede. Dobro to ilustrira činjenica da su ondje Rusi izgleda uspjeli izolirati ukrajinsko uporište Vugledar, koje je već dugo poprište ogorčenih borbi, a zauzeli su selo Solodke na oko 30 km jugozapadno od Donjecka - pa ipak, nije im uspjelo održati prodor na sjever prema Toretsku i dalje prema Kramatorsku, usprkos žestokim nastojanjima. Za tako nešto vjerojatno im treba ozbiljnijih pojačanja, ili barem dio snaga koje već tjednima ratuju južno oko Mariupolja.
Njemačko oklijevanje
Na žalost ukrajinske strane, taj obalni grad na Azovu već je dugo pod opsadom, izgleda da ga se nastojalo preko neprijateljskog prostora barem donekle opskrbljivati helikopterima, a zadnjih dana ondje su itekako ojačali ruski napadi. Branitelji su izgleda ondje posljednjih dana uvelike bili satjerani u prostore tamošnja dva velika industrijska kompleksa (čeličana Iljič i bivši strojarski kombinat Azovmash) na sjeveru grada, koje su branili ukrajinski marinci, te prostor od industrijskog kompleksa Azovstal na jugoistoku do lučkih postrojenja na jugozapadu grada - čime su navodno ondje formirana dva odvojena džepa koje Rusi intenzivno napadaju. Ako je to istina, to stvarno ne bi bilo dobro za branitelje grada, a onda ni za ukrajinske snage općenito - budući da bi konačno osvajanje Mariupolja itekako dalo zamaha ruskim snagama na čitavom prostoru nekadašnje Donjecke oblasti. Ujedno, takav bi uspjeh mogao osloboditi snage i za nastavak potencijalnih ruskih djelovanja na sjeverozapad od Mariupolja - u smjeru grada Zaporižje, pa onda i dalje uz Dnjepar do grada Dnipro, što vjerojatno predstavlja ukupno maksimalnu varijantu svih ruskih vojnih planova za Donbas u ovome trenutku.
Takvi planovi, uz bitno uspješnija ruska vojna djelovanja od dosadašnjih, vjerojatno bi tražila i nastavak otezanja svih zapadnih dogovora o konkretnoj vojnoj pomoći Ukrajini. Naime, velik dio tako predstojećih borbi obuhvaćao bi ruska opkoljavanja dobro utvrđenih ukrajinskih prostora i gradova, kao i prelazak niza prirodnih prepreka, sve u okolnostima žestokog otpora branitelja. No takav otpor pod normalno traži velike količine i teže vojne tehnike o čijoj se isporuci u Ukrajinu države Zapada tek polagano usuglašavaju. I dok Češka navodno šalje rabljenu oklopnu tehniku, a Slovačka na još uvijek uvjetno raspolaganje navodno stavlja sustav S-300, itekako se tu vidi njemačko oklijevanje čije nemile posljedice tek donekle ublažava činjenica da su Velika Britanija i SAD posljednjih tjedana dovršile obuke ukrajinskih vojnika za uporabu naprednih ali vrlo laganih oružnih sustava Starstreak (protuzračni projektili) te Switchblade 300 i 600 (dronovi kamikaze malog i srednjeg dometa).
