Zarobljeni tip s kokardom uporno tvrdi da nije četnik: ‘Hrvatska je moja domovina’

Za vrijeme vojnih operacija i manjih akcija tijekom ratnih 90-tih koje su poharale Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, sudionici Domovinskog rata nisu imali vremena za fotografiranje i snimanje. Tako su snimke s prve crte, izviđanja ili zarobljavanja prava rijetkost.

Ipak, konkretnije ratne snimke sa bojišnica donosili su hrabri fotoreporteri i novinari koji su za dobru fotografiju bili spremni umrijeti, pa su tako zabilježeni mnogi stravični trenuci poput likvidacija i paljenja gradova i sela. Ispostavilo se kako je to najbolji način da svijet dozna pravu istinu o događajima u Hrvatskoj, pa su tako tek prve snimke Vukovara, Voćina i ostalih razorenih mjesta pokrenule prve reakcije humanitarnih organizacija, ali i do dolaska stranih dragovoljaca.

Najviše fotografija i snimki nastalo je u nešto mirnijem okruženju, pa su tako nakon završetka sukoba novinari često snimali i fotografirali zarobljavanja neprijatelja, naknadna tretiranja zarobljenika i njihova ispitivanja putem kojih su se pokušali doznati neprijateljski planovi i situacija u njihovim redovima.

Foto: Screenshot

Novinari ga uhvatili u laži

Jedno od takvih zarobljavanja snimljeno je 7. prosinca 1991. na nepoznatoj lokaciji kada je u hrvatske ruke upao srpski dobrovoljac koji je učinio baš sve kako bi opravdao svoje ratovanje i očiglednu pripadnost četničkim formacijama. Na pitanje novinara što ga je natjeralo da “ratuje protiv ustaša”, istoga je trenutka odgovorio: “Ne ratujem protiv ustaša, ovo je Hrvatska, to je hrvatska domovina.”

Na pitanje zbog čega je onda ovdje, kazao je: “Ja sam morao da idem jer me vojna policija natjerala. Natjerali su me u rezervni sastav”.

Iako je ovaj srpski dragovoljac učinio sve kako bi opravdao svoje ratovanje protiv Hrvata, “pao” je na sasvim jednostavnom pitanju. Naime, novinare je zanimalo otkud mu oružje, a četnik je odgovorio “kupio sam ga sam” i tako potvrdio da je na bojišnici svojevoljno.