Završava božićno vrijeme: Krštenje Gospodinovo, prekretnica u Isusovom i našem životu
narod.hr · · 3 min čitanja
Nakon adventa, božićnih blagdana, Nove godine, Bogojavljenja (Tri kralja) zatvara se božićni krug s mislima na krštenje Gospodinovo – završava božićno vrijeme.
Mnoge su obitelji raskitile bor na blagdan Sveta tri kralja, iako liturgijski gledajući, božićno vrijeme traje do blagdana Krštenja Gospodinova. Taj se blagdan slavi prvu nedjelju nakon blagdana Sveta tri kralja. Slavljem Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme te započinje prvi dio liturgijskoga vremena koje poznajemo kao “vrijeme kroz godinu”.
Značenje ovog blagdana
Blagdan krštenja Gospodinova nam poručuje da Božje utjelovljenje u našu povijest nije završeno onim što se dogodilo u Božiću, nego da se njegovo utjelovljenje nastavilo u prostoru i vremenu. Krštenje na Jordanu početak je jedne nove dionice na Isusovom životnom putu. To je trenutak u kojemu ga Bog javno očituje izabranom narodu i kojim on započinje u djelo provoditi plan spasenja čovjeka zbog kojeg se utjelovio.
Osim ovog uključivanja javnosti u događaj utjelovljenja i započinjanja Isusovog javnog djelovanja, krštenjem na Jordanu se dogodilo i još nešto. Dok se utjelovljenjem u betlehemskom djetetu Bog susreo s nama u našoj djetinjoj nevinosti, ovdje na Jordanu nam se pridružuje i u našoj grešnosti, onom jedinom što imamo, a da nam on nije dao, a što nas je do tada od njega dijelilo na tako drastičan i nepopravljiv način. Utjelovljenje nije značilo i ne znači samo da se Bog učinio čovjekom, nego je značilo i znači da je Bog u potpunosti na sebe preuzeo i našu ljudsku sudbinu, pa čak i onu obilježenu grijehom i grješnošću sa svim posljedicama tog stanja. Zapravo, on je baš zbog grešnosti i grešnog stanja i došao među nas, postao jedan od nas.
“Živimo dosljedno svoga kršćanskog imena i poziva”
“Blagdan Gospodinova krštenja koji se očituje kao prekretnica u njegovu životu, poticaj je i nama da otkrijemo da naše krštenje ima svoje ishodište u njegovoj svetoj volji i u njegovu životu. Kao što je on bio spreman za prekretnicu nakon krštenja na Jordanu, od nas očekuje još veću spremnost jer smo mi kršteni svetim krštenjem kojemu je on začetnik i uporište, te je time još revolucionarnija preobrazba života, nego je bilo Ivanovo krštenje. Time što je Gospodin svoje krštenje živio kao prekretnicu, htio je samo nama dati do znanja kako i naše krštenje mora biti stvarna prekretnica u našem duhovnom životu. Zato nije dovoljno da krštenje za nas bude tek samo obred, ma koliko svet, već nam treba doprijeti do svijesti da je krštenje stvarno životno uporište koje našem životu daje novi tijek.
Nismo više bezimena siročad, već po krštenju otkrivamo da na nebu imamo Oca koji nas ljubi. Nismo više niti zapuštene lutalice jer nam on daje milost otkriti da je u nama sva njegova milina. Napravimo stoga temeljit zaokret, te se od zemlje okrenimo nebu, od vremena vječnosti, od ljudske ispraznosti božanskoj punini, od stvorenja Stvoritelju, od svoga ega Bogu živomu, te živimo svoje krštenje kao istinsko zajedništvo s Ocem nebeskim. Neka nam dokaz Očeve ljubavi bude događaj krštenja našeg Gospodina, jer je i svakome od nas Otac posvjedočio da smo djeca ljubljena. Neka nam bude i poticaj da i sami poput Gospodina uzvraćamo Ocu iskrenom i čistom ljubavlju, do mjere da nam se milina razlije po usnama i srcu dok izgovaramo njegovo sveto Ime. I živimo dosljedno svoga kršćanskog imena i poziva, jer većeg dara i milosti od njega nema na ovome svijetu”, piše don Ivan Bodrožić za bitno.net
