Hodnja „Gromova“ od Petrinje do Novog Farkašića

Hodnja je počela od vojarne „Pukovnik Predrag Matanović“ ulicama Petrinje (Martina Frankopana, Gromova, Otona Kučere, Milana Dujnića, Katarine Zrinske, Mije Srnaka, 6. kolovoza, Sajmište, Matije Gupca), te preko Pigika, Novog Selišta, Gornjih, Srednjih i Donjih Mokrica do spomen obilježja u Novom Farkašiću kod kojeg su položene svijeće, a molitvu je predvodio upravitelj župe sv. Lovre iz Petrinje vlč. Filip Šabalja.

Kako je hodnja provedena kazao je bojnik Mirko Muhek, zapovjednik 2. mehanizirane bojne „Gromovi“: „Sudjelovala je cijela bojna, odnosno pripadnici koji su nam bili dostupni. Ovdje nas ima oko dvije stotine, a bila je organizirana na način da se hoda u punoj ratnoj opremi. Nekima je bilo lakše, nekima je bilo teže jer ne duže svi isto. Neki su nosili puškostrojnice, neki snajpere, a neki osobno naoružanje. Hodnja je provedena bez ikakvih problema, svi su na broju i nitko nije odustao, a to je najvažnije. Ovo je već tradicija, prije nismo išli u ovolikom broju, ali svake godine mi to obilježimo. Čast nam je što možemo baštiniti tradiciju 2. brigade. Radit ćemo to dok je imena i dok je nas, jer Gromovi su najznačajniji na ovom našem području. Kao jedina profesionalna postrojba koja je ovdje branila Hrvatsku, koja je oslobodila ovaj dio Hrvatske, najveći dio Hrvatske i koja je obranila Zagreb s prve crte. Da nije bilo Gromova na sutrašnji datum ovdje, ne bi bilo ni Zagreba.“

Na kraju hodnje, gdje im je zahvalio na ovom obilježavanju, dočekao ih je i Nenad Bužanić, predsjednik Udruge ratnih veterana 2. GB „Gromovi“, koji je i evocirao uspomene: „Farkašić za nas ima veliko značenje gdje se prije 35 godina odvila jedna od najznačajnijih bitaka na ovom području, gdje smo na 40 kilometara od grada Zagreba zaustavili napredovanje dvije gardijske oklopno-mehanizirane brigade koje su imale zadaću prijeći rijeku Kupu, spojiti se s vojarnom, raketnom bazom Žažina, spojiti se s aerodromom Pleso, a s drugog kraja od Karlovca do Samobora spojiti se tamo, presjeći komunikacije prema Sisku, presjeći komunikacije prema Karlovcu i staviti Zagreb u polu okruženje. Ovdje su bile relativno male snage, bilo je jedno 50 pripadnika 1. pješačke bojne, dok su ostali pripadnici bili raspoređeni u Nebojan i Dumače, malo manje od 300 pripadnika 2. A brigade zbora Narodne garde, kako smo se onda zvali, a ostalo su bili pripadnici petrinjskih i glinskih postrojbi s ovog područja, domicilno stanovništvo koje nam je pomoglo, jer nismo poznavali toliko teren. Uz njihovu pomoć organizirali smo ovdje obranu i pripremali smo se, znači i obranili od daleko nadmoćnijeg neprijatelja. U ovom samom mjestu, što je uništeno, a što onesposobljeno, bilo je više od desetak oklopno-mehaniziranih sredstava.“