Svećenik u dnevniku otkrio strašnu tajnu Plitvičkih jezera: ‘Obavili su posao lešinara’
Kada su lokalni Srbi pokazali bijes zbog odluke Hrvatskog sabora o prekidanju svih veza sa Jugoslavijom i kada su svima dali do znanja da žele biti samostalni i neovisni – došlo je do kulminacije.
Vaganac je mjesto koje se nalazi kraj Plitvičkih jezera, a u kojemu je do Domovinskog rata živjelo miješano hrvatsko i srpsko stanovništvo. Nevolje za ove mještane započele su u jesen 1991. kada su postali izravnom metom agresivne JNA i pripadnika paravojnih srpskih postrojbi.
Na dan 08. listopada 1991. godine kulminiranu ljutnju i ekstremizam lokalni su Srbi iskalili na sedam nesretnih staraca nad kojima su toga dana počinili neoprostiv zločin za koji još nitko nije odgovarao.
Ubojstvo osam staraca
Upravo naselje Vaganac zasuto je granatama i pretvoreno u buktinju, a odmah zatim krenulo se na “čišćenje terena”.
Na bestijalan način ubijena je Kata Bilen-Kaćuna (84 godine), Manda Čančar-Mandić (85 godina), Dane Jandrić-Danić (80 godina), Milka Kukuruzović (80 godina), Mara Kukuruzović (80 godina), Rojka Mikuljan (80 godina), Jelka Mikuljan (86.godina). Stipe Kukuruzović (55 godina) ubijen je dva dana kasnije.
Osmero staraca su ubili i zapalili u njihovim domovima, a nesretnu staricu Jelku Mikuljan su zadavili i bacili u bunar. Kako se za taj zločin tada brzo pročulo, na inicijativu slunjskog župnika krenulo je nekoliko mještana Vagančana u potragu za nestalima, među njima svećenik i časne sestre. Po dolasku u spaljeno i porušeno selo nisu uspjeli pronaći žrtve, no na žalost i sami su pali u ruke paravojnih srpskih formacija koji su ih mučili u Korenici.
Ovo je zapisao mons. Mile Pecić
Slunjski župnik mons. Mile Pecić samo je mjesec i pol dana prije pokolja evakuirao svu djecu i žene iz mjesta. Nesretni starci nisu željeli napustiti svoje domove jer su tvrdili da im ovako bolesnim i starima nitko neće nauditi.
“Išli su od kuće do kuće i palili ako je kuća drvena, a tenkovskim topom razarali ako je zidana. Sravnili su selo sa zemljom. Kata Bilen zvana Kaćuna, starica gluha i gotovo slijepa, vjerojatno je živa spaljena u kući. Taj krvavi pir trajao je dok zlikovci nisu zadovoljili svoje najniže nagone. Ovaj posao lešinara obavili su po svemu sudeći domaći Srbi. Znali su vrlo dobro mnoge pojedinosti. Parola o ugroženosti Srba zvuči, nakon ovog zlodjela, kao ironija”, zapisao je u svoj dnevnik mons. Mile Pecić.
Izvor:dnevno.hr
