Plenkoviću, Hrvatska nije pobijedila pod petokrakom – Hrvatska je obranjena 1991. pod hrvatskim stijegom

Premijer Andrej Plenković poručio je kako su hrvatski antifašisti “svrstali Hrvatsku među pobjednike u Drugom svjetskom ratu”.

Zvuči državnički, uglađeno i politički sigurno. Ali iza te rečenice krije se veliki problem hrvatske politike: uporno izjednačavanje stvarne borbe protiv nacizma i fašizma s komunističkom revolucijom koja je nakon rata donijela masovne grobnice, likvidacije, progone, logore, Goli otok i desetljeća jednopartijske šutnje.

Nitko razuman ne brani nacizam ni fašizam. Ali jednako tako nitko razuman ne bi smio braniti ni komunizam, ni njegovu represiju, ni njegov simbol – zvijezdu petokraku. A upravo se to događa svaki put kada se Dan antifašističke borbe pretvara u političku svetinju bez prava na pitanje, bez prava na povijesnu raspravu i bez prava na sjećanje na žrtve komunističkog režima.

Što se zapravo dogodilo 22. lipnja 1941.?

Prvi sisački partizanski odred osnovan je na dan kada je Hitler napao Sovjetski Savez. To nije nevažan detalj. To znači da se komunistički pokret u tadašnjoj Hrvatskoj aktivirao tek nakon udara na Staljinovu državu, a ne iz nekakvog čistog, hrvatskog demokratskog ideala.

Organizirali su ga članovi Komunističke partije. Na čelu su bili Vlado Janjić-Capo i Marijan Cvetković. Prve akcije bile su diverzantske, među njima i napadi na željezničku infrastrukturu. Kada se minira pruga i zaustavlja vlak, to nije romantična slika “slobode” iz političkih govora. To je ratna akcija koja otvara pitanje tko je sve mogao stradati, tko je bio u vlaku i zašto se o tome danas govori samo kroz slavljeničku matricu.

Ako je to antifašistička borba, onda Plenkoviću treba postaviti jednostavno pitanje: zašto se o toj borbi govori samo biranim riječima, a o njezinoj komunističkoj pozadini šuti?

Petokraka nije simbol hrvatske slobode

Plenkoviću, ne može se u 2026. godini govoriti o petokraki kao o simbolu pobjede, a zaboraviti da je pod istom tom petokrakom 1991. napadnuta Hrvatska.

Pod petokrakom su tenkovi JNA išli na Vukovar. Pod petokrakom su razarani hrvatski gradovi i sela. Pod petokrakom su hrvatski branitelji završavali u logorima. Pod petokrakom se pucalo po hrvatskoj slobodi, po hrvatskoj mladosti, po hrvatskoj državi.

Zato hrvatski premijer ne smije govoriti kao da je petokraka nedužan povijesni ukras. Ona za mnoge hrvatske obitelji nije simbol oslobođenja, nego simbol straha, progona, šutnje i smrti.

Hrvatska nije slobodna zbog KPJ, nego zbog hrvatskih branitelja

Današnja Republika Hrvatska nije nastala u Brezovici. Nije nastala u partijskim komitetima. Nije nastala u jugoslavenskoj mitologiji. Nastala je u Domovinskom ratu, voljom hrvatskog naroda, žrtvom hrvatskih branitelja i krvlju onih koji su stali pred agresiju.

Hrvatsku nisu obranili politički komesari. Hrvatsku nisu obranili mitovi iz komunističkih udžbenika. Hrvatsku su obranili dragovoljci, policajci, gardisti, branitelji Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Dubrovnika, Gospića, Sunje, Nuštra, Osijeka i svih bojišta na kojima se 1991. odlučivalo hoće li hrvatski narod imati državu.

Zato je uvredljivo kada se iz godine u godinu nameće priča da je temelj hrvatske slobode partizanski odred, dok se istodobno relativizira, prešućuje ili umanjuje žrtva Domovinskog rata.

Antifašizam bez istine postaje politička prijevara

Ako se već govori o antifašizmu, onda se mora govoriti cijela istina. Mora se govoriti i o zločinima počinjenima nakon završetka Drugog svjetskog rata. Mora se govoriti o Križnom putu, Bleiburgu, Macelju, Jazovki, Gračanima, Hudi jami, Golom otoku i svim mjestima gdje je komunistički režim ostavio mrtve bez imena, groba i pravde.

Ne može se jedan totalitarizam osuditi, a drugi kititi cvijećem.

Ne može se govoriti o slobodi, a šutjeti o onima koji su ubijani bez suda.

Ne može se govoriti o demokraciji, a istodobno braniti naslijeđe jednopartijske diktature.

Ne može se govoriti o ljudskom dostojanstvu, a zaobići tisuće hrvatskih žrtava koje desetljećima nisu smjele imati ni svijeću, ni križ, ni javno izgovoreno ime.

Plenkoviću, izaberite: hrvatska istina ili jugoslavenski mit

Premijer Plenković ima pravo čestitati državni praznik. Ali nema pravo od hrvatskog naroda tražiti da prihvati polovičnu povijest. Nema pravo pod krinkom antifašizma ponovno gurati petokraku u javni prostor kao da se 1991. nikada nije dogodila.

Jer dogodila se.

Dogodio se Vukovar. Dogodila se Škabrnja. Dogodio se Ovčara. Dogodili su se srpski logori. Dogodile su se granate, tenkovi i avioni s oznakama države koja je desetljećima njegovala upravo taj komunistički simbol.

Zato odgovor Plenkoviću mora biti jasan: Hrvatska se ne smije vraćati pod petokraku. Hrvatska mora poštovati svaku nevinu žrtvu, ali ne smije pristati na političku bajku u kojoj su komunistički zločini fusnota, a hrvatska državotvorna borba samo prigodna rečenica za obljetnice.

Hrvatska je među pobjednicima onda kada stoji na istini.

A istina je ova: hrvatsku slobodu nisu donijeli ni Staljin, ni Komunistička partija, ni petokraka. Hrvatsku slobodu izborio je hrvatski narod u Domovinskom ratu.