Ružić novim pravilnikom omogućuje da o najranjivijim brinu manje kvalificirani kadrovi. Struka digla uzbunu

U namjeri da dođe do kadrovskog manjka u sustavu socijalne skrbi, ministar socijalne skrbi Alen Ružić izmjenama Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga snizio je standarde potrebne za obavljanje stručnih poslova u socijalnoj skrbi. Iz institucija i udruga upozoravaju da nova kadrovska mjerila ne odgovaraju stvarnim potrebama korisnika te tvrde da resorno ministarstvo time nastoji zadovoljiti minimum potreban za održavanje sustava, a ne vodi računa o kvaliteti usluge.

Nedostatak kadrova

Sustav se, upozoravaju u e-savjetovanju o izmjenama Pravilnika, prilagođava postojećem manjku stručnog kadra, osobito medicinskih sestara i rehabilitatora, umjesto da osigura dovoljan broj stručnjaka za kvalitetno pružanje usluga. Bez povećanja broja stručnih radnika i razvoja specijaliziranih kapaciteta teško se može očekivati ​​poboljšanje kvalitete socijalnih usluga, osobito za osobe s najkompleksnijim potrebama, upozorava struka.

Predloženim izmjenama omogućuje se, na primjer, da posao odgojitelja rade osobe sa završenim studijima iz područja društvenih ili humanističkih znanosti koje nemaju temeljno obrazovanje za neposredan stručni rad s najranjivijim korisničkim skupinama, niti se od njih traži prethodno usavršavanje, upozorili su iz Hrvatske udruge socijalnih radnika (HUSR). Ova izmjena, tvrde, dodatno će sniziti profesionalne standarde, a prijeti ugrožavanjem kvalitete skrbi za najranjivije korisnike.

Problemi se proizvode

O radu Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom u 2024. godini raspravljalo se jučer iu Saboru, gdje je pravobranitelj Jurišić izvijestio o broju od ukupno 3.538 pritužbi u toj godini, koje su se mahom odnosile upravo na otežano ostvarivanje prava u sustavu socijalne skrbi, dugotrajnost postupaka vještačenja te priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Udio pritužbi koje se odnose na inkluzivni dodatak i osobnu asistenciju prešao je dvije trećine od ukupnog broja svih pritužbi u toj godini. Od 230 preporuka tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave prihvaćeno ih je samo 56 posto, što govori da se problemi produbljuju, dok u Zavodu za vještačenje i Hrvatskom zavodu za socijalni rad nisu kadrovski opremljeni za takav obim posla, upozorili su zastupnici.

– Odgojitelj je stručni radnik koji treba imati temeljna znanja za rad s korisnicima. Različite potrebe korisnika zahtijevaju znanja o specifičnostima komunikacije, razvojnim i drugim obilježjima korisnika, mogućnostima zaštite, oporavka, rehabilitacije i socijalne integracije. Posebno je važno da odgojitelji imaju profesionalne kompetencije za skrb utemeljenu na znanjima o traumi koja je generator brojnih poteškoća s kojima se suočavaju djeca bez adekvatne roditeljske skrbi, žrtve nasilja ili drugi korisnici socijalnih usluga, upozoravaju iz HUSR-a i traže brisanje takvog prijedloga. Isto tako, pravilnikom se predviđa da će se na poslovima likovnih i glazbenih terapeuta moći zaposliti osobe sa završenom srednjom glazbenom školom ili školom primijenjene umjetnosti. To je potpuno pogrešno, jer su oni obrazovani za poučavanje likovnih ili glazbenih tehnika, a ne za razumijevanje emocionalnih, kognitivnih, komunikacijskih i razvojnih specifičnosti osoba s poteškoćama u razvoju, podsjećaju umjetnički terapeuti koji u tome vide degradaciju i marginalizaciju osoba s invaliditetom.

Uvesti posebne odjele

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić upozorava pak na činjenicu da se predloženim izmjenama pravilnika ne mijenjaju postojeća mjerila za smještaj djece i odraslih osoba s poremećajem iz autističnog spektra, unatoč činjenici da upravo ti korisnici često imaju najveće potrebe za intenzivnom stručnom podrškom. Prema važećim normativima predviđen je jedan psiholog i jedan socijalni radnik na 100 korisnika, jedan edukacijski rehabilitator na 30 korisnika, jedan radni terapeut na 40 korisnika.

– Već elementarna analiza raspoloživog radnog vremena pokazuje da jedan stručnjak uz navedeni broj korisnika ne može osigurati minimalan opseg individualnog rada, procjene i praćenja napretka. U takvim okolnostima stručni rad nužno se svodi na održavanje osnovnog funkcioniranja sustava, dok rehabilitacijska komponenta usluge nije dovoljna ili potpuno izostaje, upozorava pravobranitelj. Jedan korisnik s autizmom i ozbiljnim poremećajima ponašanja može zahtijevati više stručnog rada nego desetak korisnika s lakšim poteškoćama, a upravo zato univerzalni normativi često stvaraju privid zadovoljenih standarda, ali ne i stvarnih potreba korisnika, tvrdi Jurišić.

Zato je nemoguće provesti individualiziranu rehabilitaciju, niti osigurati kvalitetnu podršku osobama s autizmom koje imaju ozbiljne komunikacijske poteškoće i izazovna ponašanja. Zbog agresivnih ili autoagresivnih ponašanja djeca i odrasli s autizmom ne mogu biti adekvatno zbrinuti, a pojedine ustanove odbijaju njihov prihvat ili prekidaju smještaj zbog nedostatka kadrovskih i prostornih kapaciteta, podsjeća pravobranitelj i traži uvođenje posebnih odjela za krizna stanja i tretman izazovnog ponašanja osoba s poremećajem iz autističnog spektra. Takvi bi bili organizirani kao specijalizirani rehabilitacijski centri s multidisciplinarnim timovima stručnjaka, senzorno prilagođenim prostorima, povećanim brojem radnika za neposrednu podršku te individualiziranim programima usmjerenima na stabilizaciju ponašanja i razvoj komunikacijskih vještina.