Turudić riješio dvije mafije u dva dana: Ne uzmiče pred moćnim strukturama, ali ni pred prijateljima

U samo dva dana tijekom prve polovice listopada Državno odvjetništvo u suradnji s USKOK-om pokrenulo je dvije velike, koordinirane akcije usmjerene protiv takozvane ekomafije i zloglasne Čepinske skupine pa se u dijelu javnosti stvorio dojam da se glavni državni odvjetnik Ivan Turudić i ovim potezima nametnuo kao odlučan i operativan šef koji svoj uspješni mandat dokazuje i ovim brzim i opipljivim rezultatima na područjima na kojima su svi njegovi prethodnici oklijevali. Poznato je da je 8. listopada USKOK pokrenuo novu, veliku i dugoočekivanu akciju u Slavoniji, gdje su meta istražitelja postali pripadnici Čepinske skupine, odnosno dugogodišnji nositelji organiziranog kriminala na tom području, a izvidima su obuhvaćene sumnjive zamjene zemljišta te gospodarske malverzacije. Pretrage i uhićenja na području Čepina usmjerene su protiv ključnih ljudi iz te skupine, uključujući i Dragana Bakovića Bambura te Stipu Barišića Moljca, a u kontekstu ove priče u javnosti se spominjao i nezavisni načelnik Čepina Dražen Tonkovac.

Čepinska skupina desetljećima slovi kao jedna od najdugovječnijih grupacija povezivanih s organiziranim kriminalom. Ime i jesu dobili po Čepinu, mjestu nadomak Osijeka, iz kojeg potječu ključni akteri skupine koja djeluje još od ranih i ratnih devedesetih. Iako ih se isprva povezivalo s klasičnim iznudama, reketom i nasiljem, s godinama su se transformirali u moćne poduzetnike koji upravljaju zaštitarskim tvrtkama, ugostiteljskim objektima i vrijednim nekretninama.

Opsežne pretrage

Posljednja USKOK-ova operacija iz listopada ove godine ocrtava puni profil ove skupine, za koju su se u protekla tri desetljeća vezala brojna imena. No u vrhu strukture kontinuirano se pojavljuju tri. Prvo je svakako ono Dragana Bakovića Bambura, koji slovi kao jedan od vodećih ljudi Čepinske skupine. U njegovu bogatom dosjeu koji seže u devedesete spominje se štošta, od lihvarskih ugovora i nanošenja teških ozljeda do iznuda. U javnom prostoru najpoznatiji je po tome što je pravomoćno osuđen na tri i pol godine zatvora jer je organizirao paljenje vikendice jednog od Turudićevih prethodnika, Radovana Ortynskog, na Braču 2017. godine.

Stipe Barišić zvani Moljac slovi pak kao dugogodišnji utjecajni čepinski poduzetnik. U javnosti je poznat i kao otac hrvatskog nogometnog reprezentativca Borne Barišića, čije se ima spominje u posljednjoj USKOK-ovoj akciji.

Tu je, naravno, i Damir Ivić, poduzetnik koji je također obuhvaćan ranijim istragama, uključujući i krakove afere vezane uz tvrtku Osijek-Koteks i sumnjive nabave šljunka za gradnju slavonskih autocesta.

Ova družina, dakle, godinama puni medijske stupce zbog ozbiljnih afera, mnogo ozbiljnijih od one zbog koje im je USKOK ovih dana zakucao na vrata provodeći opsežne pretrage domova i poslovnih prostora na području Osijeka, Čepina, Zagreba i Dubrovnika.

Operacija koju USKOK provodi pod Turudićevom palicom ne bavi se nasiljem, nego gospodarskim kriminalom i korupcijom visoke razine koja je, po svemu sudeći, podijeljena u dva glavna kraka. Istražitelji, naime, sumnjaju da su Baković, Barišić i Ivić preko vlastite tvrtke Albatros grupa utjecali na čepinskog načelnika Tonkovca kako bi sklopili posao na štetu Općine Čepin koja je s Albatros grupom zamijenila zemljišta.

Ciljano podcijenjeno

Općina je, naime, privatnoj tvrtki dala 20.300 kvadrata oranice u gospodarskoj zoni, a zauzvrat je dobila samo 7300 m2 s teniskim igralištem. Premda je općinska parcela tri puta veća, sudski vještak, koji je, usput rečeno, također pod istragom, procijenio je oba zemljišta na gotovo identičnu vrijednost, oko 460.000 eura. USKOK je pak, na temelju tajno snimljenih razgovora i poruka, posumnjao da je općinsko zemljište ciljano podcijenjeno i da su “čepinci” kontrolirali odluke lokalnih vlasti. Te optužbe Tonkovac javno odbacuje i tvrdi da je Općina odlično prošla jer joj je ta parcela bila nužna za projekt sportskog centra, što je možda i razumljivo.

Međutim, u cijeloj priči ostaje i drugi dio aktualne istrage, fokusiran na pranje novca preko vukovarske transportne luke i zaštitarske tvrtke Noky Security koju vodi Pero Dugandžić. Istražitelji su se, naime, zainteresirali za financijske tokove prikazane kao pozajmice nogometašu Borni Barišiću. Sumnja se da je nogometaš u tri intervala primio po 10.000 eura u gotovini, ukupno 30.000 eura, te ih potom vraćao preko fingiranih pozajmica kako bi se prikrio stvarni, ilegalni izvor novca. Zbog toga je policija ovih dana pretražila i njegov dom. Bilo kako bilo, aktualna istraga pokazuje da se DORH probija u administrativno-poslovno središte čepinske mreže, testirajući jesu li ti ljudi uistinu diktirali poteze lokalne politike. Slučajno ili ne, posljednja afera s Čepinskom skupinom poklopila se s optužnicom podignutom protiv bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Josipom Škorićem. Ključna poveznica između Škorića i čepinaca je tvrtka Osijek-Koteks. U službenoj optužnici koja je protiv Škorića podignuta 6. listopada – dva dana prije čepinske akcije – USKOK bivšeg šefa Hrvatskih cesta tereti da je namještao poslove rekonstrukcije cesta direktoru Osijek-Koteksa Zoranu Škoriću, koji je ujedno njegov rođak, u zamjenu za skupocjeni automobil, odijela po mjeri i radove na obiteljskoj kući.

Slavonski tjedan

U povijesti i strukturama vezanima uz Čepinsku skupinu ime Damira Ivića, uhićenog u posljednjoj čepinskoj akciji, godinama se veže baš uz Osijek-Koteks. U toj je tvrtki Ivić, naime, bio član Uprave, a osim toga, istraživan je zbog sumnjivih poslova vezanih uz nabavu šljunka i materijala za izgradnju slavonskih autocesta, pri čemu su se interesi čepinaca nerijetko preklapali s cestarskim megaprojektima.

Zanimljivo je da su se i u prijašnjim procesima putovi čepinaca preklapali sa Škorićevim. U čuvenoj aferi kupovanja tajnih podataka iz uskočkih istraga optuženi su, a onda i osuđivani Moljac, Ivić i direktor Osijek-Koteksa Zoran Škorić, koji je sada suoptužen sa Škorićem.

Upravo se zato čepinski pretresi i Škorićev slučaj u pravosudnim krugovima opisuju kao Turudićev “slavonski tjedan”. Zgusnuti raspored stvara percepciju da je glavni državni odvjetnik planski krenuo u čišćenje osječko-slavonske poduzetničko-političke mreže. Tom zgusnutom rasporedu valja dodati i proširenu istragu u aferi s ilegalnim otpadom u Lici. USKOK je, naime, 9. listopada uhićenjem obuhvatio petero osumnjičenih, među kojima se našao i Paško Dodić, poznati zagrebački zlatar, čije je ime zanimljivo i utoliko što se u medijskom prostoru propitivalo hoće li Turudić uopće ući u obračun s njim s obzirom na to da se poznaju otprije i u korektnim su odnosima. Turudić je, međutim, i na ovom slučaju još jednom dokazao da se drži one stare narodne “družba je družba, a služba je služba”. Tako se Dodić našao pod istragom jer su tisuće tona ilegalnog otpada dovožene i zakapane na nekretninama, zemljištima i u kamenolomu u Benkovcu u njegovu vlasništvu.

Poznato je da je i Dodićeva supruga Franciska uhićena u ranijoj fazi istrage, kada su zbog ilegalnog gospićkog otpada iza rešetaka završili i supružnici Šincek.

Obrana autonomije

Osim Dodića, USKOK sumnjiči i Željka Teufela, člana Uprave tvrtke CE-ZA-R, koja posluje u sklopu CIOS grupe Petra Pripuza, da je sudjelovao u plasiranju otpadne plastike i organizaciji njezina prijevoza prema ilegalnim odlagalištima. Na popisu osumnjičenih našao se i čakovečki nadzorni inženjer Dorian Šipoš, kao i nadzorni inženjer Toni Žunić te komunalna djelatnica iz Senja Snježana Tomljanović.

Vidljivo je, dakle, i iz ovih akcija da je Turudić kao glavni državni odvjetnik prekinuo praksu držanja predmeta u ladicama. Na nedavno održanoj sjednici saborskog Odbora za pravosuđe Turudić je obećao da će odluka o optužnici za otpad stići za dva tjedna, a to se i dogodilo proširenjem istrage i uhićenjem, što dokazuje menadžersku operativnost i tjeranje sustava na rad. Pokretanje sinkroniziranih akcija u Čepinu te u slučaju otpada dokazuje da Turudić ne uzmiče pred političkim i financijski moćnim strukturama, čime demantira kritičare koji su tvrdili da na čelo DORH-a dolazi kako bi štitio pojedine interesne skupine. Za razliku od svojih prethodnika, Turudić o ovim aferama otvoreno progovara i pred predstavnicima medija i pred predstavnicima politike, odbacujući svaki oblik pritiska, što je jasno dao do znanja i Mostovu Nikoli Grmoji rekavši kako političari neće diktirati tko će i kada biti uhićen. Tako je odlučno stao u obranu autonomije Državnog odvjetništva, uz naglasak da pravosudna tijela vode procese na temelju zakona, a ne na temelju političkih tračeva.